Jučer je u Klaićevoj bolnici umro teško bolesni 15-godišnjak Marin Dražić. Onaj dječak o čijoj su sudbini posljednjih dana svi pričali. A upravo je ta sudbina ukazala na važan problem - nedostatak palijativne skrbi za djecu u Hrvatskoj.
Teška agonija
“Upućujem izraze najdublje sućuti Marinovim roditeljima i obitelji, svima onima koji su uz njega bili cijelo vrijeme dok je trajala teška bolest, a posebno tijekom nekoliko proteklih dana, kao i zdravstvenom osoblju koje je uložilo sve svoje znanje da bi njemu i obitelji olakšali agoniju. Marin je u zadnjim danima svog života pokrenuo hrvatsku javnost, a njegovi hrabri roditelji ukazali na problem nepostojanja sustavnog rješenja skrbi za djecu u završnoj fazi svoje teške bolesti”, stoji među ostalim u priopćenju koje je Klaićeva bolnica jučer uputila javnosti, s potpisom v.d. ravnatelja Zorana Bahtijarevića.
Podsjetimo, prije nekoliko dana Marin je reanimiran u Klinici za dječje bolesti Zagreb, a onda su se roditelji požalili da su im liječnici rekli da odvedu sina kući ili u Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi, što su roditelji odbili.
Nesretni dječak je, inače, kao beba u dobi od samo osam mjeseci doživio tešku prometnu nesreću, uslijed koje je bio nepokretan, a imao je i hidrocefalus ili vodenu glavu, što znači da mu se tekućina nakupljala u šupljinama u mozgu.
Unatoč njegovu teškom zdravstvenom stanju i nizu poteškoća, Marin sve do 15. studenoga prošle godine nije nikada bio hospitaliziran. Roditelji su sami skrbili o njemu. Dva mjeseca kasnije pušten je iz bolnice, no onda se stanje opet pogoršalo. Pa su ga oživljavali tata Mladen i mlađi brat. Nakon toga je obitelj potražila psihološku pomoć.
Marin je ponovno završio u bolnici i ponovno su ga oživljavali. Ne zadugo. Jer jučer je izgubio bitku za život.
Ali u onom trenutku kad je roditeljima rečeno da će Marina pustiti na kućnu njegu jer je običaj da djeca u toj fazi umiru doma, oni su svoju priču podijelili s javnosti tražeći pomoć i upozoravajući na manjkavosti sustava u kojem nema mjesta i nema se tko skrbiti o ljudima kojima liječnici daju još nekoliko dana ili mjeseci života.
Tražili dostojanstvo
Roditelji su za svoje dijete tražili samo - dostojanstvo. U ionako vrlo teškoj situaciji kada ste svjesni da vam dijete neće preživjeti, kad iz usta liječnika čujete da jedino što vam preostaje jest da ga odvezete kući da tamo umre, bitka sa sustavom je sigurno nešto o čemu najmanje želite misliti.
Međutim, Klinika za dječje bolesti je brzo reagirala, objasnivši svoju preporuku time da oni nemaju kapacitete za palijativnu skrb. Osim kući, prijedlog je bio da ga voze u Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri. A Bistra je prekapacitirana.
- Klaićeva bolnica nikada nije niti će ikada poslati dijete da umre kod kuće - rekao je Bahtijarević za portal 100 posto nakon što su roditelji izašli u javnost sa svojom pričom.
- Trebao bi mu uređeni sustav, uređena bolnica. Potpuno mi je jasno da njegovi roditelji više ne mogu. Meni je njihova životna situacija jasna, kao i očeva jučerašnja reakcija. Skidam mu kapu i klečim pred njim - dodao je v.d. ravnatelja.
Prema svjetskim standardima, krajnji akt humanosti je omogućiti djetetu da ovaj svijet napusti kod kuće, okružen ljudima koji ga vole. No, to je kod nas moguće samo u teoriji. U praksi su roditelji, bez ikakvog medicinskog znanja, većinom prepušteni sami sebi.
Sustav podbacio
Bahtijarević je potvrdio i da je nedostatak palijativne skrbi u Hrvatskoj velik problem.
- Daleko je više odraslih i staraca koji nemaju adekvatnu pomoć. To bi trebali rješavati palijativni timovi. Kad je moj otac bio teško bolestan, ni ja nisam znao kome se obratiti. U tom trenutku ja nisam doktor nego sam sin kojeg napušta najvoljenija osoba na svijetu. Sustav vam treba reći kome se obratiti, dati nečiji mail, kontakt, ne da tražite po forumima - komentirao je.
Procjenjuje se da oko 26 tisuća pacijenata treba takvu skrb, a rijetke su institucije organizirane da mogu prihvatiti umiruće ili teško i neizlječivo bolesne osobe. U Hrvatskoj su predviđene 352 palijativne postelje, od čega 215 u općim bolnicama, 108 u specijalnim, 15 u Klinici za psihijatriju Vrapče i 14 u riječkom hospiciju, te je planirano 67 palijativnih postelja u stacionarima domova zdravlja i 47 koordinatora.