U kabinetu premijera Andreja Plenkovića napravili su usporedbu rada njegove Vlade s onom koju je vodio Zoran Milanović. Kao referentno razdoblje za usporedbu uzeli su prvih 50 sjednica.
Dobiveni podaci govore da HDZ-ova Vlada koju vodi Plenković radi dva puta više na usklađivanju sa zakonodavstvom Europske unije, dva puta više izvješća uputila je Saboru, tri i pol puta više akata uputila je Ustavnom sudu, razmotrila je dvostruko više izvješća upućenih Saboru, a prednjači i u ukupnom trajanju sjednica za 4 sata i 7 minuta. Naime, 50 sjednica Vlade što ih je vodio Zoran Milanović trajale su ukupno 55 sati i 15 minuta, a 50 Plenkovićevih sjednica trajalo je 59 sati i 22 minute.
Milanovićeva Vlada prednjači po broju odgovora koje je Vlada dostavila Saboru odgovarajući na pitanja zastupnika.
Vukovar, Sisak, Knin
Zanimljiv je i podatak prema kojem se Milanovićevi ministri u promatranom razdoblju nisu ni jednom uputili izvan Zagreba, a Plenkovićeva Vlada dosad je imala dvije sjednice izvan Banskih dvora. Prva je bila 17. studenoga prošle godine u Vukovaru zbog posebne skrbi o tome gradu, a druga je bila u Sisku, 23. veljače ove godine, jer je taj grad suočen s teškom gospodarskom situacijom. Iduća sjednica Vlade, 4. kolovoza, održat će se u Kninu.
Jednu sjednicu Vlade, 7. srpnja ove godine, Plenković je održao s Vijećem ministara BiH, za razliku od Milanovića koji u svojem mandatu nije prakticirao sjednice s vladama drugih zemalja. Milanović je imao jednu svečanu sjednicu Vlade, Plenković ni jednu.
Čelnik SDP-a svoje je ministre više štedio kad je riječ o dolasku na Markov trg, pa je u mandatu SDP-ove vlasti u promatranom razdoblju bilo 13 telefonskih sjednica, a sadašnja vlada samo ih je sedam održala telefonom. Milanović je donio više zaključaka i rješenja, ali je i češće koristio institut uredbi sa zakonskom snagom kojima se zaobilazi Sabor (u SDP-ovu mandatu bilo ih je 5, a u HDZ-ovu 2). Plenkovićeva je Vlada donijela Uredbu o izmjenama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (29. prosinca prošle godine), a na istoj je sjednici usvojena i Uredba o izmjeni Zakona o tržištu kapitala.
Milanović je uredbom izmijenio Ovršni zakon, intervenirao u Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, zatim u Zakon o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a uredbom je izmijenjen i Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Iz popisa je vidljivo da su Milanovićevi ministri problem tankog proračuna i izdataka za različite djelatnosti koje se financiraju iz državne blagajne rješavali tako da su im prava kresali uredbama.
No, Milanović je u prvih 50 sjednica imao samo donošenje prijedloga proračuna, a Plenković je imao proračun i njegov rebalans.
Oba premijera imala su oporbene “udare” na svoje ministre. Milanović se tako morao očitovati na prijedlog za pokretanje povjerenja Željku Jovanoviću kao ministru znanosti, obrazovanja i sporta, čiji je opoziv u travnju 2012. godine tražilo 33 HDZ-ovih zastupnika. I Plenkoviću je prvi prijedlog za pokretanje postupka povjerenja ministru bio uperen na ministra znanosti i obrazovanja, Pavu Barišića, u siječnju ove godine. Drugi takav prijedlog došao je u travnju i odnosio se na ministra financija Zdravka Marića. Vlada je zaštitila ministra Marića, ali je na tom pitanju pala koalicija HDZ-a i Mosta.
Sastanci sa županima
U Plenkovićevu kabinetu ističu da je on, otkad je postao premijer, uveo redovite sastanke sa županima i svim članovima Vlade da bi se bolje pripremili projekti koje lokalne sredine smatraju najvažnijima, i da bi ih se ukalkuliralo u proračunska razdoblja. Takvi sastanci će se održavati svakih šest mjeseci. U srpnju je bio u Požegi, sljedeći će biti u prosincu u Šibensko-kninskoj županiji, a potom u Varaždinu.
Premijer Plenković je i prvi predsjednik Vlade koji je ustalio praksu redovitog izvješćivanja Sabora nakon svake sjednice Europskog vijeća. Od početka mandata dosad u Saboru je premijer četiri puta govorio o sjednicama Europskog vijeća, a njegovi prethodnici jednom godišnje, a pojačao je i druge aktivnosti koje trebaju zastupnike bolje upoznati s temama kojima se bavi Europsko vijeće.