Otkako je prije nepunih mjesec dana preuzeo Ministarstvo poljoprivrede, 37-godišnji Virovitičanin Tomislav Tolušić (HDZ) održao je desetke sastanaka s proizvođačima i upoznao se s njihovim problemima. Odmah je uspio i sniziti PDV na repromaterijal, obećao bolju zaštitu domaćih proizvođača hrane i najavio razrješenje zavrzlame oko isplate europskih potpora za ruralni razvoj. Sastao se u Bruxellesu s Philom Hoganom, europskim povjerenikom za poljoprivredu, i zatražio žurno rješavanje spora oko terana, a kad se vratio u Zagreb, dočekala ga je afera sa salmonelom u poljskoj piletini.
Zbog prešućivanja ove informacije važne za potrošače, smijenio je svog pomoćnika za veterinarstvo i sigurnost hrane i obećao bolje informiranje građana i veću kontrolu uvozne hrane. Tako su samo u dva dana potrošači vrlo brzo i pravodobno obaviješteni o još nekoliko slučajeva salmonele u ćevapima i piletini. Ne usuđujemo se ni pomisliti koliko je takvih informacija proteklih godina bilo zataškano i kakvim su rizicima bili izloženi građani, a da za to nisu ni znali. Sve su to bile teme našeg razgovora u kojem ministar nije želio govoriti o svojim prethodnicima iako nema sumnje da će se još dugo baviti kosturima koji ispadaju iz ormara bivšeg ministra Tihomira Jakovine. “Ne zamaram se prošlošću”, kratko nam je odgovorio i za ministrovanje Davora Romića.
Ministre, što ste sve doznali na sastancima s proizvođačima. Kakvo ste stanje zatekli u sektoru?
- Tijekom ovih niti mjesec dana kako sam imenovan za ministra, razgovarao sam s proizvođačima iz gotovo svih sektora, ostali su ribari s kojima se planiram uskoro susresti, vjerojatno u Splitu jer je većini to lokacija do koje im je jednostavnije doći nego u Zagreb. Oni s kojima sam već razgovarao upozorili su na brojne probleme, nitko među njima nije se baš pohvalio. Moja je poruka svima - vi najbolje znate gdje i što ‘gori’, dajte prijedloge, a ja ću pokrenuti struku unutar Ministarstva i vjerujem da ćemo zajedno naći rješenja.
Kao diplomirani pravnik, koliko imate stručnog znanja u područjima stočarstva, šumarstva, veterine, vinogradarstva...
- Svi ministri prije mene bili su agronomi ili veterinari, a poljoprivrednici tvrde da stanje nikad nije bilo lošije, o čemu svjedoči i kontinuirani golemi rast uvoza hrane. Zar doista među članicama EU Hrvatska treba biti rekorder po najvećem uvozu svinjetine? Ja mislim da Hrvatska ne samo da ne treba uvoziti hranu, nego treba izvoziti, i to ne samo svinjetinu.
Zaboravljate i da sam Slavonac koji već rođenjem cijeni i voli poljoprivredu. Usto, bio sam dva mandata i župan u Virovitičko-podravskoj županiji gdje je poljoprivreda razvijena, ima oko 7500 obiteljskih gospodarstava. To pak što sam pravnik možda je čak i moja prednost, naslušao sam se ovih dana primjedbi o lošim zakonskim rješenjima i pravilnicima.
Da, i ja bih se složio s konstatacijom; što veći stručnjak, to više neriješenih problema. No, dio tih kroničnih agrarnih problema još je pojačan nepripremljenim ulaskom u EU. Kojim mehanizmima država može pomoći u zaštiti domaće proizvodnje?
- Govoriti o tome, nakon više od tri godine kako je RH ušla u EU, zašto ili zbog čega je naš poljoprivredno-prehrambeni sektor ostao nepripremljen, danas je gubljenje vremena. Zajednička poljoprivredna politika EU ima vrlo jasne kriterije koje moraju provoditi sve članice pa i Hrvatska, no iz mnogih postupaka svih članica znamo da koriste sofisticirane recepte kako bi zaštitile vlastite proizvođače. Iz svega što sam dosad čuo, mi to nismo radili. Zašto, ne znam ali, znam da ubuduće hoćemo.
Dampinške cijene hrane uništavaju i ono malo proizvodnje gdje smo bili samodostatni. Kako konkurirati cijeni mlijeka od 2,60 kuna ili pilećim fileima koji se u Poljskoj prodaju za dva eura?
- Ruski embargo nagomilao je zalihe određenih proizvoda u pojedinim članicama EU pa ti viškovi dijelom završavaju i na našem tržištu po dampinškim cijenama. Ovdje se opet moram vratiti u prošle godine i podsjetiti da su moji prethodnici mogli naći neke modele zaštite, no očito nisu. Zašto, e to bi morali pitati njih. Smatram da puno toga možemo napraviti pojačanim inspekcijskim nadzorom, što upravo i radimo.
Što može promijeniti Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom?
- Zakonom ćemo kvalitetnije urediti odnose proizvođača, dobavljača i trgovaca koji moraju biti unaprijed poznati i jasno definirani. Moj prethodnik, prof. Romić, napravio je dobar prijedlog zakona i vjerujem da će upravo ovaj zakon donijeti određene novosti i pomoći našim poljoprivrednim i prehrambenim proizvođačima, jer će urediti tržište i spriječiti zloporabe dominantne pozicije trgovaca u lancu opskrbe hranom. Zakon treba uspostaviti pravedne trgovačke odnose između svih sudionika tog lanca.
Što će se sankcionirati tim zakonom?
- Sankcionirat će pojave nepoštenih trgovačkih praksi pri čemu, primjerice, jedna strana neće moći nepropisno ili nepošteno prebaciti svoje troškove ili poduzetničke rizike na drugu stranu, neće se moći jednostrano ili retroaktivno mijenjati ugovor osim ako je to ugovorom izričito dopušteno, te se neće moći nepošteno raskinuti ugovorni odnos. Više se ne bi smjelo događati da se finalni proizvodi prodaju ispod cijene koštanja u proizvodnji ili ispod nabavne cijene, uključujući i troškove poreza na dodanu vrijednost.
Hoćete li poput nekih zemalja odrediti postotak domaćih proizvoda koji mora biti u dućanima?
- Već sam pozvao proizvođače, koji su mi prigovorili da je zakon kreiran bez njihovog sudjelovanja, da se priključe dovršetku prijedloga zakona i daju svoje sugestije o ovom vrlo važnom pitanju. Moj osobni stav je da domaćih proizvoda mora definitivno biti više na policama trgovina.
Ali naš proizvod je preskup, zašto bi trgovci prodavali robu za koju osiromašeni kupac nema novca?
- Danas je skuplji u odnosu na uvozni, no uskoro bi mogao biti cjenovno pristupačniji nakon što zažive sve mjere iz nove porezne reforme. S obzirom na to da će mnogi troškovi biti manji, vjerujem, bit će prostora i za promjene cijena na niže što će potaknuti potrošnju pa će i prihodi proizvođača rasti. Moram još nešto reći, ali ne bih htio da me netko pogrešno shvati. Naši proizvodi danas jesu skuplji, ali su kvalitetniji jer su svježiji, dolaze iz lokalnog okruženja, nema dugog transporta, pa uz cijenu i to treba imati u vidu.
Najavili ste pomicanje liste za sporni natječaj za ruralni razvoj na kojem je deset tvrtki imalo umjetno stvorene uvjete. Kada će to biti riješeno?
- U Agenciji za plaćanja intenzivno rade, dobili su rok da sve konačne odluke korisnicima moraju biti izdane do Božića.
Kako ćete se uhvatiti u koštac s problemom neobrađene državne zemlje?
- Mogu najaviti da radimo novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim će se raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem vratiti u ovlast jedinica lokalne i regionalne samouprave. To su nekad i radile, imaju i stručni kadar te mogu proceduru obavljati brže. Usto, najbolje znaju i stanje na terenu, poznaju potrebe svojih poljoprivrednika. Osim toga, morale bi odlučiti i što su njihovi dugoročni ciljevi. Je li to možda stočarstvo, proizvodnja voća ili povrća ili nešto drugo te sukladno tim ciljevima raspoloživo zemljište dati u zakup.
Hoće li biti revizije raspolaganja zemljištem koje su uzurpirali brojni lokalni moćnici, uzimaju novce od poticaja, ako nešto i rade uglavnom zauzimaju zemlju s nekonkurentnom proizvodnjom dok s druge strane mladi odlaze iz Hrvatske jer ne mogu doći do zemlje iako imaju volje i znanja?
- Upravo traje natječaj za izbor osobe koja će voditi Agenciju za poljoprivredno zemljište, tek nakon imenovanja novog ravnatelja ili ravnateljice bit će moguće analizirati dokumentaciju iz dosadašnjih natječaja koja će pokazati ima li potrebe za revizijom. Što se poticaja tiče tu više zloporaba ne smije biti, ukinut je bivši pravilnik koji je dopuštao detalje koje spominjete, po novom toga više nema.
Što se čeka s komasacijom?
- Komasacija je važan projekt koji može pokrenuti više sektora, ne samo poljoprivredu. Međutim, najprije treba izmijeniti aktualni zakon koji je loš i neprovediv.
Imate veliko iskustvo u povlačenju novaca iz EU fondova. Od 2,6 milijardi za ruralni razvoj 2014. - 2012. povukli smo samo 6,9 posto novca. Kako to ubrzati?
- Smatram nedopustivim sve to što se događalo oko programa ruralnog razvoja te posebno oko mjere četiri. Iskustvo koje sam stekao kao ministar regionalnog razvoja preslikat ću i ovdje i mogu obećati da će postupci za buduće natječaje biti brži i transparentniji te da ćemo raspoložive potpore iskoristiti. Mogu reći da su mi ciljevi rad na smanjenju administrativnog opterećenja za korisnike, bržem donošenju odluka i pojednostavljenju procedura što je više moguće.
Među seljake se uvukao strah da je i Europi u interesu da se obezvrijedi rad na zemlji da bi “strani investitori” nakon isteka moratorija na prodaju zemlje 2020. mogli jeftino pokupovati zemlju. Kako vi vidite taj problem?
- Ne bih se složio s tom tvrdnjom da EU obezvređuje zemljište, proizvodnja hrane strateški je interes svake države. A što se isteka moratorija tiče, od toga ne moramo strahovati, nitko od stranih investitora ne može zemljište odnijeti izvan RH niti svojevoljno prenamijeniti. Tu je ključna uloga države koja određuje okvire, vjerujte, znat ćemo zaštititi poljoprivredno zemljište jer na to nas i Ustav obvezuje.
No, dojam je da i našim velikim proizvođačima nije u interesu bogat seljak, nego ga vide samo kao svog kmeta. Kako ćete zaustaviti propast OPG-ova kojih je samo u mljekarstvu propalo nekoliko desetaka tisuća u deset godina?
- Mislim da je taj dojam koji spominjete ipak paušalna kategorija. Sektor mljekarstva je stradao, to je činjenica, no tom propadanju kumovale su neke pogrešne mjere kako sa strane države, tako i samih poljoprivrednika. Izdašnim potporama iz operativnih programa gradile su se farme, a da broj grla nije pratio uvjetovani broj hektara radi proizvodnje stočne hrane, kako bi se postigla konkurentnost.
Poticaji su se trošili na različite načine, bez plana i kontrole?
- Treba biti iskren i reći da se dio potpora trošio i nenamjenski. Nema sumnje da ćemo morati pojačati kontrolu korištenja tih sredstava. Možda najveći problem, koji nismo još spomenuli, strah je od udruživanja naših poljoprivrednika. Čuo sam dosta prigovora o kompliciranoj proceduri osnivanja proizvođačkih organizacija. Prilagodit ćemo je pa se nadam da će i taj problem uskoro otići u povijest, a naši poljoprivrednici će kroz proizvođačke organizacije igrati ravnopravnu utakmicu s europskom konkurencijom. Oni koji su ostali su oni koji su zdravi, koji su se restrukturirali i njih moramo sačuvati.
Hoćete li razgovarati s velikim proizvođačima, poput Todorića, Drka ili Pipunića oko stvaranja bolje poduzetničke klime za male proizvođače hrane?
- Naravno, kako sam razgovarao s vlasnicima obiteljskih gospodarstava i predstavnicima njihovih udruga, tako ću i s vlasnicima velikih sustava. Moj stav je da mali ne mogu bez velikih, ni veliki bez malih, potrebne su suradnja i partnerstvo. Uostalom, sve naše tvrtke imaju razvijene kooperantske sustave, na njima počiva otkup mlijeka, svinjogojstvo, peradarstvo…
S kojim biste ostvarenim ciljevima bili zadovoljni u ovom četverogodišnjem mandatu?
- Nezahvalno je na startu mandata govoriti o ostvarenju ciljeva, no načelno mogu reći da bih bio vrlo zadovoljan uspijem li sa svojim timom i našim proizvođačima u iduće četiri godine smanjiti uvoz i povećati izvoz hrane, iskoristiti svu neobrađenu zemlju i povući godišnje raspoložive iznose iz ruralnog programa. Tad će biti mjesta zadovoljstvu.