ZAJEDNIČKI DAN SUDBINE

U IŠČEKIVANJU ODLUKE Je li Sanader zaslužio Gotovininu kaznu od 24 godine zatvora?

 Arhiva CROPIX

Za dva tjedna Žalbeno vijeće Haaškoga suda objavit će pravomoćnu presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, najavljeno je jučer iz Haaga. Za petak 16. studenoga u 9 ujutro sazvano je ročište na kojem će se izreći presuda.

U prvostupanjskoj presudi 15. travnja 2011. Ante Gotovina osuđen je na 24, a Mladen Markač na 18 godina zatvora zbog zločina počinjenih tijekom i nakon operacije Oluje. Istodobno je trećeoptuženi Ivan Čermak oslobođen krivnje, pa su Gotovina i Markač ostali jedini osuđeni Hrvati iz Hrvatske među 160 optuženika Haaškog suda od osnivanja tog suda 1993. pa do danas.

Izricanje pravomoćne presude Gotovini moglo bi se poklopiti s izricanjem presude u još jednom iznimno važnom procesu, onom protiv Ive Sanadera . Prvo suđenje protiv bivšeg premijera je pri kraju, pa je vjerojatno da bi baš u petak 16. studenoga sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić mogao Ivi Sanaderu izreći prvu presudu za slučajeve INA-MOL i Hypo banka.

Time bi se sudbine bivšeg premijera i generala Gotovine po treći put dramatično ispreplele.

Ivo Sanader može baš Anti Gotovini zahvaliti što je uspio iz pepela podignuti HDZ, stranku koja se našla na koljenima nakon smrti Franje Tuđmana, osramoćena u nizu privatizacijskih, korupcijskih i obavještajno-kriminalnih afera koje su se vezale uz ime tada ozloglašenog savjetnika Ivića Pašalića.

Prva faza

HDZ je izgubio vlast 2000. zahvaljujući tome što je njihovo biračko tijelo ostalo zgađeno nizom korupcijskih afera koje se više nisu dale zataškavati, no Sanader je koju godinu kasnije uspio preokrenuti trendove time što je izgurao Pašalića iz HDZ-a i vješto iskoristio haaške optužnice protiv Gotovine, Mirka Norca i Janka Bobetka da sebe i svoju stranku nanovo nametne javnosti kao zaštitnike nacionalnih vrednota i vrijednosti Domovinskog rata.

Ogorčenje većeg dijela javnosti optužnicom “za prekomjerno granatiranje Knina”, dok nitko nije optužen za granatiranje Vukovara, brzo su pomogli Sanaderu i HDZ-u da se zaboravi na sistemsku korupciju devedesetih, razbacivanje proračunskim milijunima bez kontrole, na crne fondove i zapošljavanje po babu i po stričevima, na specifični partijski kapitalizam i poklanjanje poduzeća u privatizaciji podobnima. Iako je osobno i dotadašnjom karijerom u diplomaciji bio daleko od bilo kakvog jastreba, Sanader je još od govora na Rivi u veljači 2001. gradio imidž ljutog branitelja nacionalne stvari, prije svega generala pred nepravednim Haaškim sudom koji bi eto sve naše domoljube u zatvor poslao!

- Nitko neće izručivati naše generale - vikao je Sanader sa splitske rive.

Sanaderov obrat

Do danas nije razjašnjeno što se sve događalo između 8. lipnja 2001. kad je Carla del Ponte potpisala optužnicu za Gotovinu, i 26. srpnja istog tog ljeta kad je haaška optužnica javno objavljena. Bivša glavna haaška tužiteljica na vrijeme je upozorila vladu Ivice Račana da će podići optužnicu. Tko je u tih mjesec i pol dana sve razgovarao s Gotovinom, tko ga je nagovarao da pobjegne? Mjeseci bijega su dotad samozatajnog profesionalnog vojnika koji je izbjegavao novinare i izlaganje javnosti pretvorile u javnu ikonu, “heroja, a ne zločinca”, naknadno prepoznatog kao najvećeg junaka Domovinskog rata. Gotovina je nestao, Hrvatska se ponovo našla na tapetu Vijeća sigurnosti, sa zamrznutim putom u EU, a HDZ se na valu ogorčenja Haaškim sudom 2003. vratio na vlast.

Sanader je tada po drugi put iskoristio Gotovinu: kad je došao na vlast on radikalno mijenja politiku i Hrvatsku čvrsto vodi prema EU. Cijena toga je Gotovina, koji se u skladu sa Šeksovom “locirati, identificirati, uhititi i transferirati” sa smješkom predaje španjolskim policajcima u prosincu 2005. Iako je govorio da neće izručiti generala Gotovinu i na osnovi te ideje dobio izbore, Sanader je to s lakoćom učinio.

Put Hrvatske prema EU je otvoren, a Sanader si otvara put prema drugom mandatu, šireći podršku i među slojevima koji nikad prije nisu glasali za HDZ.

Tek nakon njegove iznenadne ostavke u srpnju 2009. ponovno se otvara Pandorina kutija zatvorena na valu “heroj, a ne zločinac” kampanje: korupcija, crni fondovi, korištenje proračunskog novca u stranačke i privatne svrhe. Otvorene su istrage, a u javnosti se počeo polako sklapati mozaik Sanaderove korupcijske hobotnice.

Gotovina će u petak 16. studenoga dočekati presudu za zločine koje je Hrvatska vojska počinila za vrijeme i nakon operacije Oluja, one s kojom je oslobođena većina okupiranih područja i u Hrvatskoj okončan rat nakon tri i pol godine smrti i stradavanja. Bez obzira na presudu, veći dio javnosti Gotovinu smatra zaslužnim za taj dobar, oslobodilački dio Oluje. Tužitelji mu nisu iskopali ni jedan zločin koji je osobno počinio ni naredio.

Za to je osuđen prvostupanjski na 24 godine.

Razotkrivanje

U vrijeme mandata Ive Sanadera državne tvrtke korištene su kao bankomat za HDZ, premijera i njegove suradnike. Zato su na optuženičkoj klupi, uz Sanadera, i sam HDZ i čitav niz njegovih suradnika. Sanader pak ne odgovara samo po zapovjednoj odgovornosti, što je kao šef HDZ-a naslijedio i unaprijedio kriminalni obrazac vođenja stranke i države, nego i po tome što se osobno okoristio javnim milijunima: u trenutku uhićenja istražitelji su utvrdili da su on i njegova obitelj na 78 računa držali 11 milijuna kuna. Svjedoci su u istragama i na sudu iznosili dramatične iskaze o osobnoj Sanaderovoj pohlepi. Jedan od plastičnih opisa modela ponašanja Ive Sanadera iznio je njegov blizak suradnik i prijatelj Stjepan Fiolić. - Nedjelja je ujutro. Stavio sam dvije kutije s novcem, ukupno 17 milijuna kuna, u automobil i odnio Sanaderu. Dočekao me u svojoj kući, u plavoj trenerci, rekao mi je da kutije stavim tu na pod u podrum i pitao: ‘Hoćeš li nešto popiti?’ - ispričao je. Šteta od korupcije u vrijeme Ive Sanadera procjenjuje se na 2 milijarde kuna. Nakon što su im se sudbine nekoliko puta u desetak godina dramatično ispreplele, general i političar, Ante Gotovina i Ivo Sanader, sada se u očima javnosti nalaze na suprotstavljenim pozicijama: za jednog većina navija da dobije manju kaznu i izađe na slobodu, za drugog se traži osuđujuća presuda. Bi li nakon svega, pitaju se mnogi, bilo pravedno da Sanader dobije Gotovininu kaznu od 24 godine zatvora?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. svibanj 2024 03:03