Odbor za ženska prava i ravnopravnost spolova pri Europskom parlamentu ističe kako je “praksa prigovora savjesti onemogućila dostupnost usluga vezanih za reproduktivno zdravlje mnogim ženama, poput informiranja o kontracepciji, prenatalnih testiranja i zakonski prekid trudnoće. Podaci iz Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Poljske i Irske govore o rastućem pozivanju na prigovor savjesti, dok se u Italiji na to poziva gotovo 70 posto ginekologa i 40 posto anesteziologa”.
U Hrvatskoj je, prema podacima iz istraživanja koje je provela novinarka Jutarnjeg lista Kristina Turčin prije dvije godine, više od 50 posto ginekologa iskazalo “prigovor savjesti”. U Splitu se taj postotak penje na 95 posto, ali ne i u Rijeci i Puli. Dvije trećine bolnica ne izvode pobačaj na zahtjev. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom je izvješću iz 2014. navela da je prigovor savjesti pravno zajamčen svakom pojedincu, liječniku ili liječnici. “Međutim, radi se isključivo o osobnoj odluci pojedinca.
Kako je pobačaj na zahtjev reguliran u zemljama Europe
Pobačaj na zahtjev dopušten je u 24 članice Europske unije, dok je u Poljskoj, Irskoj i Sjevernoj Irskoj dopušten pod vrlo rigoroznim uvjetima, a u Malti potpuno isključen kao oblik medicinske pomoći.
Liječnicima koji se na Malti usude obaviti pobačaj prijeti kazna zatvorom do tri godine pa žene koje žele pobačaj obavljaju ga na brodovima, u međunarodnim vodama, kako bi izbjegle zakonsku odgovornost i prijetnju zatvorom.
Od europskih zemalja izvan EU, Makedonija dopušta pobačaj na zahtjev iako se žene snažno medijski stigmatizira zbog njihovih zahtjeva.
Posljednja promjena zakona u Makedoniji ograničila je pravo na pobačaj na zahtjev jednom u godinu dana, a eventualni drugi pobačaj dopušta se samo ako je trudnoća opasna za život žene, ako je posljedica silovanja ili incesta ili ako liječnici utvrde da bi se dijete rodilo s teškim tjelesnim nedostacima. Nakon 10. tjedna trudnoće potrebno je odobrenje komisije koju formira ministar zdravstva.