Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić, u protekla dva tjedna gotovo u potpunosti se povukla iz javnosti: nije davala izjave ni intervjue, iako je javnost imala brojna pitanja nakon što je dugoočekivani Obiteljski zakon doživio debakl te je povučen iz javne rasprave u manje od 24 sata.
Ministrica se pak odlučila za drugu taktiku: nakon povlačenja prijedloga Zakona, s najbližim suradnicima “zatvorila” se u svoj kabinet i krenula ga dorađivati. Tek sada, kad je kostur novog prijedloga Obiteljskog zakona gotov i spreman za konačno usuglašavanje s partnerima, spremna je za javnost.
Novi Obiteljski zakon radio se godinu i pol, na njemu su radila 33 ugledna stručnjaka, od čega sedam profesora Obiteljskog prava na čelu s dr. Dubravkom Hrabar, tadašnjom dekanicom zagrebačkog Pravnog fakulteta, a prijedlog zakona nije uspio izdržati ni 24 sata javne rasprave. Što se dogodilo?
- Dogodilo se to da je javnost opravdano uznemirila činjenica što je prijedlog Obiteljskog zakona želio definirati obitelj, i to nespretnom i manjkavom definicijom iz koje su u konačnici izostavljene mnoge obitelji. Zbog toga izražavam iskreno žaljenje i ispričavam se svima povrijeđenima, a osobito parovima koji su tijekom života izgubili djecu. U ovoj kratkoj javnoj raspravi građani su jasno pokazali da su emotivno vezani za pojam obitelji i s pravom smatraju da im nitko nema pravo reći što je to obitelj. To je emotivna kategorija, može se odnositi na daleki krvni rod, na osobu s kojom uopće nismo u srodstvu ili nekoga tko živi na drugom kraju svijeta. Zbog toga je definicija u doradi izbačena u potpunosti. No, naglašavam da se i dalje ne radi o konačnoj verziji zakona. Kad dovršimo s preinakama, o njima će se razgovarati i usuglašavati s partnerima i Vladom.
Kako vam je ranije promakla ta definicija?
- Ministar ne može - niti smije - sam napisati zakon, ključno je da konzultira struku i da joj vjeruje. Radna skupina je sastavljena od vrhunskih stručnjaka - sedam profesora Obiteljskog prava, još dvije profesorice sa Studija za socijalni rad, bivša pravobraniteljica za djecu, sutkinja Vrhovnog suda, praktičari... Kad se pojavila ideja o definiciji obitelji, smatrala sam da treba vjerovati autoritetu, struci i njihovim procjenama. No, ne namjeravam svaljivati krivicu na bilo koga drugoga. Recimo da sam na teži način uvidjela da dio stručnih krugova bitno drugačije doživljava određeni zakonski tekst od građana na koje se odnosi.
Je li Radna skupina raspuštena ili i sada radi na doradi Zakona?
- Zakon je službeno u javnoj raspravi bio manje od 24 sata, ali je ostao prisutan u javnosti i nakon povlačenja, što se pokazalo dobrim: pomoglo nam je da detektiramo i ostale odredbe koje ‘žuljaju’ građane. Intencija ovog Ministarstva je da napravimo kvalitetni, dugotrajniji Obiteljski zakon koji će objediniti sve dobro iz prijašnjih zakona i biti nomotehnički uređen i čitljiv ne samo stručnjacima nego i građanima na koje se odnosi. Nakon povlačenja prijedloga Zakona, krenuli smo u doradu, i to s jednim dijelom Radne skupine, koji se odnosi na članove iz Ministarstva, te službenicima Ministarstva. Kad dovršimo preinake, prezentirat ćemo ih cijeloj Radnoj skupini s ciljem da se oko njih usuglasimo.
Budući da će novi prijedlog Zakona biti bitno izmijenjen, što ako se ostatak Radne skupine, osobito profesori Obiteljskog prava, s njim ne usuglase?
- Vidjet ćemo postoje li realni razlozi za neslaganje i postoji li način da ih uklonimo. Oko izbacivanja definicije obitelji smo se, recimo, već drugi dan vrlo brzo složili. No, u konačnici je jasno da je Ministarstvo to koje će uputiti u javnu raspravu prijedlog Zakona za koji smatra da je najbolji i da će, jednako tako, Ministarstvo snositi posljedice.
Stranka GLAS je u postupku skupljanja potpisa za pokretanje postupka vašeg opoziva.
- Svaki je ministar došao na poziciju na poziv premijera i uz podršku većine u Saboru. I svaki je svjestan da će, ako izgubi tu podršku, na isti način i otići. Oporba ima pravo propitivati i kritizirati. To na ljudskoj razini sigurno nije ugodno, ali ću nastojati iskoristiti priliku predstaviti što sam u ovih godinu dana radila i usporediti to s radom svojih prethodnica, što do sada doista nisam činila. Drago mi je da ću imati što pokazati.
Koje su najvažnije preinake Zakona u odnosu na povučeni prijedlog?
- Ima ih dosta. Važno nam je u središte Zakona staviti zaštitu djece - sve djece na isti način, i bračne i izvanbračne.
Hoće li izvanbračne i bračne zajednice u potpunosti biti izjednačene te hoće li moći posvajati djecu po istim uvjetima?
- Hoće.
Ima li još izmjena vezanih za posvojenje?
- Ima. Izmijenjena je sama definicija posvojenja, kojem je prvenstveni cilj pronaći najbolju moguću obitelj djetetu bez roditeljske skrbi. Izbačena je zabrana provođenja probnog perioda između posvojitelja i posvojenog djeteta, jer takav period u prvom redu može koristiti starijoj djeci da dobiju priliku i ‘odustati’ ako se ne snađu u novoj obitelji. Pripremu posvojitelja moći će raditi i udruge, a ne samo obiteljski centri.
Na kritike dijela stručne javnosti, ali i koalicijskih partnera, naišle su izmjene odredbi o razvodu bračnih drugova s djecom. Predviđalo se posredovanje i mirenje bračnih drugova, umjesto savjetovanja o daljnjoj skrbi za djecu, izbačena je obaveza sastavljanja roditeljskog plana, a propisano je i da se razvod ponovno pokreće na sudu, a ne na centru za socijalnu skrb.
- Posredovanje je izbačeno te je uvedena obaveza roditeljskog informiranja i savjetovanja, čime smo i nazivom dali do znanja da nam je prvenstveno cilj postići dogovor o skrbi za djecu, a ne pomirenje partnera koji su se odlučili rastati. Na takvo će savjetovanje ići i bračni drugovi u čijoj zajednici postoji sumnja na nasilje, ali će se savjetovanje sa svakim od roditelja obavezno obavljati zasebno, kako bi stručni radnici mogli realno sagledati situaciju i utvrditi na koji način je najbolje urediti skrb za dijete nakon razvoda. Ono će svakako biti dostupno i izvanbračnim zajednicama koje trebaju pomoć nakon raskida. Što se tiče plana o roditeljskoj skrbi i pokretanja razvoda na centru za socijalnu skrb - mišljenja su, čini se, podijeljena. Većina suradnika s kojima smo radili na preinakama smatra da je bolje pokrenuti razvod na sudu jer se time izražava ozbiljnost namjere, a tek potom ići u centar na roditeljsko informiranje. Roditeljski plan je pak jako dobro zamišljen, ali praktičari kažu da forma često nadiđe sadržaj i da se roditelji na brzinu dogovore, a nakon toga se ne pridržavaju plana.
Međutim, kvalitativna anketa koju je lani provelo ovo Ministarstvo pokazala je da gotovo 80 posto centara za socijalnu skrb roditeljski plan smatra najboljim dijelom sadašnjeg zakona, a analiza općinskih sudova da je broj roditelja koji se razvode sporazumno, odnosno s dogovorom o skrbi za djecu, porastao sa 35 na 70 posto u prvoj godini primjene sadašnjeg zakona.
- Među praktičarima koje smo kontaktirali prevladalo je drugačije mišljenje. No, svakako ćemo imati na umu i ove pokazatelje. Konačni nam je cilj smanjiti na minimum visokokonfliktne razvode i napraviti najbolje za djecu. Htjela bih naglasiti da i prijedlog koji ćemo, vjerujem, za desetak dana uputiti u javnu raspravu, neće biti konačan niti će javna rasprava biti zadovoljenje forme. S osobitom ćemo pažnjom razmotriti svaku primjedbu i odvagnuti svaki argument te biti spremni na dodatne preinake kako bismo doista dobili najkvalitetnije rješenje.
Izbačene su i tzv. tablice alimentacija, odnosno izračuni koliko bi okvirno iznosila alimentacija s obzirom na primanja roditelja koji je mora plaćati i broj uzdržavanih članova.
- Tablice su, prema ocjeni struke, bile nerealne i, da naglasim, samo orijentacijske. No, pričekajmo da vidimo što će reći javna rasprava. I nadalje ostaje propisana odluka o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta te da dijete treba pratiti standard roditelja s kojim ne živi.
Povučeni prijedlog propisivao je da će dijete čiji se roditelji ne mogu dogovoriti o skrbi nakon razvoda na sudu dobiti svojeg “odvjetnika”, odnosno posebnog skrbnika, ali će ga morati plaćati roditelji.
- To je izbačeno. Kao i do sada, posebni će skrbnici biti zaposlenici Centra za posebno skrbništvo i radit će za plaću koja će se financirati iz državnog proračuna.
Dosta je buke digla i odredba o tome da “roditelji imaju prije svih pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju i obrazovanju djece, u skladu s vlastitim uvjerenjima”, što je protumačeno kao propisivanje slobode da, primjerice, roditelji ne šalju djecu na sat biologije ili zdravstvenog odgoja.
- Riječ ‘obrazovanje’ zamijenjena je riječju ‘razvoj’, čime smo u potpunosti usklađeni s međunarodnim konvencijama, poglavito Konvencijom o pravima djeteta.
Kritike je izazvala i odredba da roditelji imaju dužnost odgajati dijete kao “domoljubnu osobu”.
- Naglasila bih da taj članak zakona propisuje da roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao ‘slobodnu, moralnu, miroljubivu, domoljubnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bilo pripremljeno za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema ljudima i prirodi’. Ne vidim zašto bi domoljublje među svim tim vrednotama ikome smetalo.
Što točno znači odgajati dijete kao domoljubnu osobu?
- Odgajati ga na način da upoznaje ljepote naše države, bogatstvo naše tradicije, našu kulturu i kulturu naših nacionalnih manjina, običaje, da voli svoju domovinu i bude ponosno na nju, ali i da kritički promišlja što može učiniti kako bi bila bolja, a život u njoj kvalitetniji.
U sjeni Obiteljskog zakona ostali su drugi dokumenti i zakonske izmjene koje su prihvaćene ili iz ovog Ministarstva upućene u javnu raspravu posljednjih mjesec dana. Vlada je krajem rujna prihvatila Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, koja je u potpunosti usklađena s Istanbulskom konvencijom. Na početku mandata rekli ste da ćete se posvetiti njezinoj ratifikaciji. Imate li i danas isti stav?
- Sam naziv Konvencije - Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji - govori koja joj je intencija. Zakon o ratifikaciji Konvencije je pripremljen u ovom Ministarstvu i prošao je javnu raspravu. Prijepor je nastao oko pojma rod - pojma koji u hrvatskom zakonodavstvu egzistira već godinama. Već dugo imamo zakon koji zabranjuje diskriminaciju prema spolu i rodu - dakle, odvaja spol i rod.
Kad bi, prema vašem mišljenju, Konvencija trebala biti ratificirana?
- Kako je u javnom i političkom prostoru primjetan prijepor i dosta nejasnoća, mišljenja sam kako je potrebna još jedna šira rasprava.
Iako je najavljen novi Zakon o socijalnoj skrbi, ipak su u javnoj raspravi samo izmjene...
- Novi Zakon najavljen je za 2018. i od toga nećemo odustati. No, morali smo ići u izmjene jer je postojeći propisivao osnivanje Jedinstvenog centra za naknade pri uredima državne uprave, preko kojih bi se isplaćivala zajamčena minimalna naknada. Budući da je u međuvremenu zaključeno da je to nesvrsishodan model, morali smo mijenjati Zakon. No, iskoristili smo priliku da napravimo i neka kvalitativna poboljšanja, koja su naišla na odobravanje.
Tako smo ozakonili da status njegovatelja, osim roditelja, mogu dobiti i bračni i izvanbračni partneri. Posebno mi je drago što ćemo konačno omogućiti osobama s invaliditetom da primaju osobnu invalidninu i nakon što se zaposle, za što su se dugo borili. Mislim da će u konačnom prijedlogu biti prihvaćeno još pozitivnih prijedloga iz javne rasprave te da ćemo omogućiti ženama, primateljicama socijalne pomoći, da je nastave primati i tijekom razdoblja u kojem primaju rodiljnu naknadu.
Prihvaćena je i Strategija socijalne skrbi za starije osobe koja, između ostalog, propisuje uvođenje nacionalne mirovine za starije osobe koje na nju nemaju pravo. Takva se mirovina najavljuje već 15-ak godina, hoće li je ova Vlada doista uvesti?
- To je jedno od naših predizbornih obećanja i ja vjerujem da ćemo je uvesti. To bi bila mirovina za starije osobe koje imaju određeni radni staž, ali nedovoljan za ostvarenje mirovine. Dakle, to će biti naknada negdje između socijalne naknade i mirovine, a takva bi trebala biti i iznosom: manja od minimalne mirovine i veća od socijalne pomoći. Mjera o nacionalnoj mirovini u Strategiju je ušla na prijedlog Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, koji će biti i nositelj provedbe. Radna skupina za provedbu trebala bi biti oformljena sljedeće godine, a prijedlog zakona bi trebao biti gotov do kraja 2019.
Najavili ste i novi obračun cijene državnih i županijskih domova za starije, odnosno njihovo poskupljenje.
- U tom području vlada nepravda zbog izostanka jasnih kriterija za ulazak u dom i za naplatu cijene. Prvo, u državni ili decentralizirani dom se ne ulazi po stvarnoj potrebi za skrbi, već sukladno listi čekanja. Drugo, državni i decentralizirani domovi bitno su jeftiniji za korisnike od stvarne, ekonomske cijene. Događa se stoga da osoba u potrebi s niskim primanjima mora otići u višestruko skuplji privatni dom, a netko u manjoj potrebi i s dobrim primanjima ima pravo na smještaj u državnom domu i država mu sufinancira cijenu. To je nešto što ćemo morati ispraviti, ali neću izlaziti s rokovima. Mislim da je od ključne važnosti da u ove promjene idemo jako postupno i maksimalno uvažavajući realnost hrvatskih umirovljenika i visinu njihovih mirovina. Promjeni će biti izloženi i sadašnji korisnici i o tome moramo voditi računa.
U pripremi je i novi Zakon o udomiteljstvu, koje se promjene planiraju?
- Osnovana je radna skupina koja analizira postojeće stanje i preispituje postojeći oblik udomiteljstva, osobito djece, koje je kod nas tradicionalno. Kvalitetno udomiteljstvo je za nas značajno, kao prevencija i alternativa institucionalnom smještaju, i tom poslu pristupamo krajnje odgovorno. Smatramo da je profesionalizacija udomiteljstva dobrodošlo, ali moramo biti sigurni i ne donositi ishitrene odluke.