Vlatka Škokić, profesorica koja je godinama stjecala znanja i znanstvenu praksu na prestižnim inozemnim sveučilištima, trebala se vratiti u Split, na Ekonomski fakultet. Prošla je sve stepenice duge procedure, od rujna prošle godine kad je Fakultetu poslala dopis s iskazanom željom za povratkom u Hrvatsku, preko veljače kad je raspisan međunarodni natječaj za novo radno mjesto na Fakultetu, do početka lipnja kada je Fakultetsko vijeće kompletnu dokumentaciju - s mišljenjem fakultetskog Stručnog povjerenstva koje se suglasilo da ona ispunjava sve uvjete za zaposlenje - proslijedilo Matičnom odboru za polje ekonomije (MO), piše Slobodna Dalmacija.
No, umjesto da u zakonskom roku od 60 dana potvrdi ili odbije izbor Škokić u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, tj. da joj dopusti ili ne dopusti zapošljavanje, MO je od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta zatražio tumačenje članka 32. stavak 8. Zakona o znanstvenoj znanosti i visokom obrazovanju koje do danas nije dobio.
Članak normira povratak znanstvenika u Hrvatsku i u Zakon je unesen kako bi potaknuo taj proces, no MO ga, eto, ne razumije i još uvijek ne donosi odluku, premda mu je zakonski rok odavno istekao. Inače, predsjednik MO-a je Željko Mrnjavac, profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu. U međuvremenu, Škokić se vratila u Hrvatsku, ali ne može početi raditi, a Ministarstvo šuti.
O ovome smo razgovarali s Dejanom Kružićem, profesorom na Ekonomskom fakultetu, predsjednikom Stručnog povjerenstva za prijem Vlatke Škokić i članom katedre za menadžment na kojoj je trebala raditi. Uvjeren je da MO prema Škokić ne postupa korektno ni zakonito.
- Ona je trebala početi raditi 1. listopada, pri čemu treba istaknuti i pohvaliti iznimnu brzinu kojom su bivši dekan Ekonomskog fakulteta Željko Garača, naš današnji rektor Sveučilišta Šimun Anđelinović i tadašnji ministar Vedran Mornar odradili cjelokupnu zahtjevnu proceduru potrebnu da se generira novo radno mjesto znanstvenika povratnika. Međutim, i sami ste pisali prije otprilike mjesec dana, zapelo je.
Nažalost, kolegica Škokić me poslušala kad sam joj rekao da se nakon što je Fakultetsko vijeće Ekonomskog fakulteta prihvatilo mišljenje i prijedlog koji smo dali, može vratiti s obitelji u Hrvatsku, jer ne vidim ni jednu moguću prepreku povratku niti njenom izboru. Vratila se u Split, napustila prestižno UK sveučilište i imam iznimno veliku odgovornost za svoju riječ.
Naime, tvrdim da ispunjava sve zakonske uvjete. I dalje ću se boriti, kao što sam se borio cijelo ljeto i zadnjih petnaestak dana dostavljajući pravno mišljenje kolege s Pravnog fakulteta u Splitu i ministru i predsjedniku Nacionalnog vijeća za znanost sa zamolbom da se konačno počne djelovati te da se smanji neizmjerna šteta koja je nanesena ne samo kolegici Škokić već cjelokupnom znanstvenom sustavu u Republici Hrvatskoj.
Kakvo je mišljenje Pravnog fakulteta?
- Ukratko se svodi na to da znanstvenica povratnica u potpunosti ispunjava opće i posebne uvjete koje zakon traži i da MO ne razumije područje na koje se odnosi članak 32. i ne shvaća koji je cilj ugrađivanja tog članka u zakon (sredina 2013.), u trenutku kad je Hrvatska postajala članica Europske unije. Ako netko ne razumije na što se odnosi članak, teško će znati kako treba postupiti. Cijeli članak ima ukupno 71 hrvatsku riječ. Ne treba biti puno vidovit i pismen da bi shvatio značenje 71 riječi.
Kako tumačite ponašanje MO-a u ovom slučaju?
- Prijedlog Ekonomskog fakulteta za izbor kolegice Škokić Matični je odbor dobio 2. lipnja, da bi na sjednici 4. srpnja, dakle mjesec dana poslije, njegovi članovi zaključili da im nešto (odredba članka) nije jasno. Neuobičajeno je da netko vodi upravni postupak, a nije mu jasan zakon po kojem treba djelovati.
Prema tome, da je bilo malo volje, a Ministarstvo i MO su na istoj adresi, i prije te sjednice mogli su kontaktirati koga hoće, uključujući i Ekonomski fakultet koji jako dobro poznaje odredbu članka 32. stavak 8. Iz čega opet proizlazi da je ovo sve skupa urađeno s ciljem šikane i odugovlačenja procesa koji nanosi samo štetu znanstvenoj zajednici, a pokazuje „mišiće“ pojedinaca, nedoraslih zadacima koje trebaju obaviti.
O motivima mi je teško govoriti, jer je predsjednik MO-a jedan od kolega s našeg Ekonomskog fakulteta. Međutim, on nije delegiran u Matični odbor od strane Ekonomskog fakulteta, već je izabran na drugi način. Mislim da ta činjenica, da mu baza nije Ekonomski fakultet, kod njega proizvodi specifično (ne)djelovanje kad se radi o Ekonomskom fakultetu u Splitu.
Ovo što se radi kod izbora ove kolegice, nije prvi put. Naime, zadnje tri godine, još je jedan ne baš mali broj naših kolega isprobao način rada Matičnog odbora o čemu većina njih i danas nosi veliki ožiljak.
Znači, ovo se događalo i u drugim slučajevima povratka znanstvenika?
- Meni je poznata samo jedna činjenica: nakon vašeg teksta u Slobodnoj Dalmaciji, dobio sam dokumentaciju iz koje se vidi da je Matični odbor za polje ekonomije dosad dva puta odlučivao o „famoznom“ članku 32. stavak 8. i, po dokumentaciji, oba je puta radio protuzakonito.
Bitno je da MO činjenicu da je već prethodno postupao po članku 32. stavak 8. nije iskazao Ministarstvu znanosti kad je zatražio tumačenje za „splitski slučaj“, premda Ministarstva ne daju tumačenja. Iz čega slijedi ključno pitanje: kako su djelovali dva puta na način da im je odredba zakona bila jasna, a sad odjednom nije?
Kako vidite rješenje ove situacije?
- Ishod sadašnjeg „zastoja“ mogao bi izgledati ovako: Ministarstvo može reagirati temeljem zahtjeva MO-a i proglasiti se nenadležnim za tumačenje, jer ministarstva ih ne daju, i vratiti ponovno predmet MO-u na odlučivanje. On može odlučiti pozitivno ili negativno, to je njegova zakonska moć. Pri čemu iza svake odluke stoji i odgovornost ljudi u MO-u glede mogućih upravnih tužbi sa zahtjevima za nadoknadu štete.
I, po meni, ovaj će proces još barem dva-tri mjeseca visjeti u zraku, znajući brzinu i tempo rada MO-a, a na neizmjernu štetu znanstvene zajednice.
Jeste li razgovarali s predsjednikom MO-a?
- Krajem ovog ljeta ponudio sam mu razgovor o ovoj temi, međutim tu je mogućnost otklonio bez obzira što su nam kabineti udaljeni dvadesetak koraka. Posebno je značajno da je u ovom slučaju tri puta Ekonomski fakultet zahtijevao od MO da dostave svoj zahtjev koji su uputili Ministarstvu i tri puta su se oglušili. Da bi tek nakon dva i pol mjeseca pokazali taj dokument, nakon čega je Fakultet počeo djelovati u direktnom kontaktu s Ministarstvom.
To je nezabilježeno u bilo kojem upravnom postupku u Hrvatskoj, da strane koje zajednički djeluju jedna od druge skrivaju dokumentaciju. Kod svakog skrivanja dokumentacije važno je pitanje zašto se nešto skriva?