U Hrvatskoj je potrebna stručna rasprava o svim kvalitetama i nedostacima Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama imeđu EU-a i SAD-a, ali mi podupiremo TTIP, o kojemu do sada u javnosti nije bilo dovoljno informacija, jer taj sporazum omogućava plasman hrvatskih proizvoda na američko tržište, poručio je Srđan Gjurković, predsjednik saborskog Odbora za financije i proračun, nakon panel-diskusije kojom je u Splitu, na Građevinskom fakultetu, prvi put u našoj zemlji održana rasprava o toj temi koja je od iznimne važnosti za Hrvatsku, Europsku uniju i SAD, piše Slobodna Dalmacija .
O pripremi dalekosežne političke odluke koja bi mogla izmijeniti globalne ekonomske odnose, ali i svakodnevne živote hrvatskih građana, u medijima i javnosti dosad gotovo da nije bilo ni slova. Možda nam je, kao zemlji koja se tradicionalno fokusira na manje bitne probleme, ova prekooceanska perspektiva jednostavno preširoka. Provincijalno, velikima ionako prepuštamo da se, misleći o sebi, posredno izbore i za naše interese.
- Nedovoljno se govori o ovom sporazumu. Neki TTIP povezuju s otvaranjem vrata GMO-u, ali usklađivanje propisa ne znači uprosjećivanje niti snižavanje kriterija. Zadržavamo zaštitu potrošača, a pokušavamo naći rješenje za smanjenje barijera koje nisu suštinske. Najveća korist budućeg sporazuma očekuje se u tri područja: poglavlju o malom i srednjem poduzetništvu, u definiranju boljeg okvira za zaštitu ulaganja i u području mobilnosti – kaže Srđan Gjurković.
Što je zapravo Transatlantski sporazum o partnerstvu u trgovini i ulaganjima (Transatlantic Trade and Investment Partnership/TTIP)? Riječ je o sporazumu „o slobodnoj trgovini i ulaganjima“ između Europske unije i SAD-a. Pokretači i zagovornici tvrde da će donijeti otvaranje radnih mjesta, razvoj, napredak i ekstra zaradu.
U Europi se reklamira kao projekt koji će povećati proizvodnju dobara za 120 milijardi eura i podići standard prosječne obitelji za 545 eura godišnje.U SAD-u je poznat pod nazivom ‘Transatlantic Free Trade Agreement’ (TAFTA), a ističu ga kao deal koji će ‘omogućiti uklanjanje svih barijera EU-a koje koče američki izvoz.’
Cilj sporazuma je povećanje izvoza i ulaganja između dviju strana, ostvarivanje neiskorištenog potencijala transatlantskog tržišta, rast kroz povećan pristup tržištu, poboljšanje zakonodavne usklađenosti i postavljanje uvjeta za svjetske standarde.
Pregovori o sporazumu počeli su sredinom 2013. godine, ali se za njih doznalo tek prošlog proljeća, kada je u velikom obavještajnom skandalu ‘procurio’ dio dokumenata. Iako svima manjka pravih informacija, pobornici i protivnici sporazuma oštro su podijeljeni, na religijskom principu – jedni iskreno vjeruju, drugi duboko sumnjaju.
No, kako se na dobrobiti ionako lako i brzo naviknuti, veću pažnju zasad pobuđuju argumenti onih koji u svemu vide opaku zavjeru. Razina paranoje je tolika da će čak i krajnje pozitivan završni tekst TTIP-a građane teško uvjeriti da nisu izdani od onih koje biraju. Komunikacija s javnošću je ogroman problem jer je Europska komisija, od samog početka, loše odradila posao.
Sporazum je postao predmetom javne kritike zbog tajnosti i netransparentnosti. Postoji tek nešto više od 500 korporativnih savjetnika koji su imali pristup radnom dokumentu a javnost je najvećim dijelom potpuno isključena.
Primjerice, dvoje hrvatskih zastupnika u EP-u Biljana Borzan iz SDP-a i Davor Škrlec iz ORaH-a jedini su Hrvati koji su imali pravo pristupa famoznim pregovaračkim dokumentima TTIP-a.
Čemu tolika tajnost? Političari kažu da je interes za “čuvanje određenog stupnja diskrecije i povjerljivosti praktičan” jer su pregovori o Zoni slobodne trgovine dviju Amerika (FTAA) propali kada je radna verzija sporazuma, koji se tek oblikovao, bila objavljena.
Skeptici imaju drugu tezu - pregovarači žele udovoljiti najvećim željama međunarodnih korporacija, osobito kada su u pitanju genetski modificirani organizmi/GMO, privatizacija javnih i uslužnih djelatnosti, smanjenje prava radnika, smanjenje privatnosti i isključenje javnosti u odlučivanju.
Oponenti ne biraju riječi. Neki TTIP smatraju ‘gigantskim korakom prema podčinjavanju ljudi’ ili ‘djelom nadnacionalne grupacije koja sustavno radi na projektu stvaranja svjetske totalitarističke države’.
George Monbiot, nagrađivani kolumnist „The Guardiana“, napisao je: „Ovaj TTIP je frontalni napad na demokraciju. Bruxelles šuti o sporazumu koji će omogućiti grabežljivim kompanijama potkopati naše zakone, prava i nacionalni suverenitet.“
Ako sporazum, koji guraju moćne lobističke organizacije s obiju strana Atlantika stupi na snagu, označit će efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih penalizacija za “neposlušne” države, ističe, u ozbiljnoj analizi, Le Monde Diplomatique.
Žestoka sučeljavanja zagovornika i protivnika Sporazuma tek će eskalirati kad dođe do javne rasprave. Trgovinski sporazum može stupiti na snagu ako je odobren od Vijeća i Europskog parlamenta. Neki zastupnici Europskog parlamenta već su upozorili da neće odobriti sporazum po svaku cijenu i da će usko gledati na pitanja kao što su standardi hrane.
U ovom trenutku nitko ne zna kada će Sporazum biti dogovoren i potpisan. Želje i očekivanja su, kaže Srđan Gjurković, da pregovori završe do kraja ove i da sporazum zaživi iduće godine. To potvrđuje i činjenica da se ritam pregovora počeo osjetno ubrzavati. Europske čelnike, u tome, nesumnjivo motivira i stagnirajući ekonomski rast, piše Slobodna Dalmacija.
Pregovara se i s Kanadom
Multilateralni ugovor o ulaganju (MAI) je između 1995. i 1997. u tajnosti ispregovaralo 29 država članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Dogovor je razotkriven u zadnji tren, u mnogim zemljama došlo je do velikih prosvjeda te se od njega odustalo. Kritičari Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama (TTIP) smatraju tek izmijenjenom inačicom MAI-ja, kojim se želi europske i američke zakone podrediti normama slobodne trgovine koje su stvorile velike tvrtke. Unija pregovara i s Kanadom („Comprehensive Trade and Economic Agreement/CETA). I ovi pregovori vode se daleko od europske javnosti, tj. u tajnosti.
TRI PLUSA
Povećavanje izvoza i ulaganja u SAD i Europi
Rast zaposlenosti i BDP-a svih zemalja članica EU-a
Svakoj obitelji u EU godišnje 545 eura više
TRI MINUSA
Kompanije se miješaju u zakone zemalja EU-a
Olakšan prodor GMO proizvoda na tržište EU-a
Smanjivanje prava radnika i opća privatizacija
A zašto ne možemo piletinu prati u kloru?
Nacionalna udruga pekara u SAD kaže da 'želi TTIP kako bi njime ukinula obvezu obilježavanja GMO-a i oznake porijekla.'
Utjecajna Udruga biotehnološke industrije, čiji je član i div Monsanto, ogorčena je činjenicom da se GMO proizvodi ne mogu prodavati i na europskom tržištu.
Američka mesna industrija želi ukinuti europsku zabranu uvoza piletine koja je dezinficirana u kloru. “EU dopušta samo korištenje vode i pare na mesu”, žali se Sjevernoamerička udruga za meso, a druga lobistička grupa, Američki institut za meso, negoduje zbog “nepravednog odbijanja mesa s beta-agonistima, poput raktopamina hidroklorida”.
Raktopamin je zabranjen u 160 zemalja. S druge strane oceana, industrijalci iz grupe BusinessEurope žele ukidanje “zabrana koje utječu na europski izvoz u SAD, kao što je zakon o prehrambenoj sigurnosti”.
Megakompanije moći će tužiti 'neposlušne' Vlade
TTIP će dopustiti kompanijama da tuže zemlju potpisnicu čija politika ograničava njihovo poslovanje!
Tvrtke će moći ograničavati sustav javnog zdravlja, zaštite okoliša ili financijsku regulaciju pozivajući se na posebno uspostavljen sud izvan nadležnosti suda iste države.
Nedavno su se tako tvrtke žalile na povećanje minimalne plaće u Egiptu, ograničenja otpuštanja štetnih kemikalija u Peruu, Phillip Morris je tužio Urugvaj i Australiju zbog donošenja zakona protiv pušenja, američka farmaceutska grupa Eli Lilly tužila je Kanadu zbog uspostavljanja sustava koji omogućava veću dostupnost lijekova. Švedski Vattenfall potražuje više milijardi eura od Njemačke zbog strože regulacije termoelektrana i obećanja o gašenju nuklearnih elektrana.
Prije godinu dana jedna naftna tvrtka dobila je parnicu protiv Ekvadora tešku dvije milijarde eura.
Trgovina između EU i SAD 2,9 milijardi USD dnevno!
Gospodarski odnos između EU i SAD jedan je od najvećih i najsloženijih u svijetu. Procijenjeni tok trgovine robe i usluga u 2013. g., dosegao je iznos od 1,6 trilijuna dolara, što je oko 2,9 milijardi dolara dnevno.
Zajedno imaju više od 800 milijuna potrošača na tržištu s kombiniranim BDP-om iznad 34 bilijuna dolara (u 2013. iz SAD u EU izvezeno je robe i individualnih usluga u vrijednosti od 460 milijardi dolara, dok je iz EU u SAD izvezeno u vrijednosti 509 milijardi dolara).
U SAD-u posluje oko 24.000 europskih, a u Uniji preko 16.000 američkih firmi. Države EU su glavni investitori u SAD. Njihova zajednička ulaganja dosežu 1.6 trilijun eura. Pojačana trgovina između EU i SAD potaknut će rast svjetskog gospodarstva za dodatnih 100 milijardi eura.