Na prvom katu secesijske zgrade u Ulici kneza Mutimira, u središtu Zagreba, smješteno je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Ovih dana, u jednog od sivih zimskih zagrebačkih jutara Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva, umjesto u ured, zaputit će se u Gajevu 30, u sjedište USKOK-a. Pozvana je u USKOK jer ju je donedavni saborski zastupnik, gradonačelnik Primoštena Stipe Petrina, prijavio za zloupotrebu položaja i ovlasti. Petrina smatra da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u njegovu slučaju počinilo kazneno djelo jer je preširoko tumačilo zakon.
Povjerenstvo je, naime, donijelo odluku prema kojoj je Petrina prekršio odredbe Zakona o sprečavanju sukoba interesa jer je kao gradonačelnik Primoštena uz gradonačelničku plaću primao i novčanu naknadu kao vijećnik u Skupštini Šibensko-kninske županije te mu je izreklo sankciju. Petrina odluku osporava pred Upravnim sudom u Splitu, ali mu to nije dovoljno, nego je pokrenuo i kazneni progon Dalije Orešković.
Sama Dalija Orešković ne pridaje osobitu važnost činjenici da je pozvana u USKOK. “Ne mogu komentirati poslove iz djelokruga USKOK-a. USKOK je obavezan ispitati navode iz prijave, a ja sam se dužna odazvati pozivu”, komentirala je usput u ovotjednom razgovoru u kojem smo prikupljali podatke o dosadašnjem radu toga tijela.
Posljednja godina
Peteročlano Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa sve je češća meta napada s najviših političkih adresa u državi. Međutim, ovo je prvi put da je predsjednica prijavljena USKOK-u.
“Povjerenstvo se nalazi na udaru, što vidljivom, što onome u sivoj zoni, i potrebna mu je i politička i šira javna podrška”, kaže Josip Kregar, profesor sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta i bivši saborski zastupnik koji je sudjelovao u donošenju Zakona o sprečavanju sukoba interesa, ali i izboru sadašnjeg Povjerenstva. “Da se razumijemo, i Milanovićeva je Vlada u više navrata namjeravala izmijeniti postojeći Zakon o sprečavanju sukoba interesa te suziti ovlasti Povjerenstva, ali je svaki put ustuknula pred pritiscima iz Bruxellesa. Svaka vlada nastojat će suziti ovlasti Povjerenstva i razvodniti njegov sastav. Tome tijelu polako istječe petogodišnji mandat i javit će se stari apetiti. HDZ će nastaviti sa starom taktikom opstrukcije, izborom u to tijelo niskoprofilnog kadra nedoraslog poslu koje se savija pod političkim pritiscima. Takva povjerenstva već smo imali”, napominje Kregar.
Ta je vrsta tijela, dodaje, “kost u grlu” svake vlasti. Trend degeneracije sličnih tijela i pritiska na njih nije, tvrdi Kregar, samo hrvatska specijalnost, pa navodi primjer Etičkog povjerenstva američkog Kongresa koje je više puta bilo pod snažnim pritiskom republikanaca, a aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump želi ga ukinuti.
Peteročlano Povjerenstvo, koje je stupilo na dužnost u veljači 2013., uskoro ulazu u petu, posljednju godinu mandata. To je prvo profesionalno Povjerenstvo čiji su članovi, za razliku od prethodnih triju saziva toga tijela koje bira Sabor, profesionalno, a ne “ad hoc” tijelo. U prošle četiri godine članovi aktualnoga Povjerenstva pokazali su da povjereni mandat shvaćaju ozbiljno te su uspješno odolijevali pritiscima da ih se zaustavi i utiša.
Šest izmjena
Prvi Zakon o sprečavanju sukoba interesa Hrvatska je donijela 2003. nakon potpisivanja Sporazuma o pristupanju EU. Taj je zakon, uz one o pravu na pristup informacijama i kontroli javne nabave, spadao u skupinu antikorupcijskih zakona. Prvi Zakon o sprečavanju sukoba interesa iz 2003. do 2011. preživio je šest izmjena, a provodila su ga tri saziva Povjerenstva čijih se članova i učinaka malo tko sjeća. Iz njihova je rada ostala zapamćena tek poneka epizoda, poput one s kolekcijom Sanaderovih skupocjenih satova koje je tadašnji premijer zaboravio upisati u imovinsku karticu.
U samoj završnici pristupnih pregovora s EU, u ožujku 2011. kad su se od službenog Zagreba očekivali konkretni potezi koji su trebali uvjeriti Europsku komisiju da je Hrvatska čvrsto odlučila prevenirati korupciju, Sabor je donio novi, sadašnji Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Tim je zakonom predviđeno da Povjerenstvo iz amaterskog preraste u profesionalno tijelo sastavljeno od pet stručnjaka. Zakon je predvidio snažne instrumente koji će Povjerenstvu osigurati provjeru navoda iz imovinskih kartica dužnosnika. Jedna od odredbi osiguravala je tom tijelu pristup podacima o stanju bankovnih računa državnih dužnosnika u domaćim i stranim bankama. Postojala je i odredba koja je sve poslovne subjekte u Hrvatskoj, a to znači i privatne tvrtke, obvezivala da na zahtjev Povjerenstva dostave podatke koji se tiču državnih dužnosnika. Zakon je Povjerenstvu dao i ovlast provjere podataka iz imovinskih kartica dužnosnika “vlastitim radnjama”, što znači da članovi i službenici Povjerenstva vlastitim dokaznim radnjama imaju prvo provjeravati odgovaraju li, primjerice, broj i vrijednost nekretnina navedenih u imovinskoj kartici dužnosnika njihovu stvarnom broju i vrijednosti.
Konačna lista
Iako je takav zakon donesen u ožujku 2011., Sabor je dvije godine otezao s izborom prvog profesionalnog Povjerenstva koje bi ga provodilo. To je tijelo izabrano tek u siječnju 2013. na javnom natječaju na koji je pristigla bujica ponuda, čak 123 valjane kandidature, što znači da su se za svako mjesto u Povjerenstvu natjecala 23 kandidata.
U Povjerenstvo su naposljetku izabrani troje pravnika, jedna ekonomistica i jedan kriminalist. U trenutku njihova izglasavanja oporbeni HDZ, nezadovoljan postupkom usuglašavanja oko konačne liste kandidata, prosvjedno je napustio sabornicu.
Profesionalne biografije petorke koja čini današnje Povjerenstvo međusobno se poprilično razlikuju. Ekonomistica Branka Lukačević-Gregić, čije će se profesionalno znanje i iskustvo pokazati posebno dragocjeno u kasnijem radu Povjerenstva, došla je iz privatnog sektora - radila je kao financijska voditeljica građevinskih projekata u Ingri, nekretninskih poslova u Hypo Alpe Adria Consultantsu, tvrtki kćeri Hypo banke, te u manjim tvrtkama na financijskim poslovima i poslovima veleprodaje. Kriminalist Boris Spudić ušao je Povjerenstvo s 25-godišnjim policijskim stažem tijekom kojega je postupno napredovao do pozicije šefa kriminalističke policije, pomoćnika ravnatelja policije i savjetnika ministra.
Pravnik Davorin Ivanjek u Povjerenstvo je ušao s mjesta općinskog suca u Varaždinu, nakon desetogodišnjeg sudačkog i sudsko-savjetničkog iskustva. Pravnica Tatjana Vučetić došla je iz državne uprave, iz Ministarstva pravosuđa u kojem je od 2003. do 2013. bila na čelu različitih odjela i uprava te obnašala dužnost državne tajnice tog Ministarstva, a u ranijoj je karijeri imala svoj odvjetnički ured i radila kao pravnica u više tvrtki.
I naposljetku, najmlađa među njima, pravnica Dalija Orešković koju je Sabor izabrao na čelo Povjerenstva, došla je iz privatne odvjetničke prakse, iz odvjetničkog ureda koji je vodila sa suprugom. Prethodno je zanat pekla u više zagrebačkih odvjetničkih ureda te paralelno s tim upisala poslijediplomski studij na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Otvorene rasprave
Međutim, odredbe koje daju snažne ovlasti Povjerenstvu uznemirile su dio dužnosnika pa su podnesena tri zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Jedan od njih, i to najradikalniji, podnio je tadašnji saborski zastupnik, a danas ustavni sudac Josip Leko. Od Ustavnog suda tražio je ukidanje cijelog zakona jer on, prema njegovu mišljenju, zadire u privatnost dužnosnika “u mjeri u kojoj oni to realno nisu dužni trpjeti”.
Ustavni je sud u studenome 2012. objavio odluku: Lekin zahtjev o ukidanju cijelog zakona je odbio, ali je djelomično prihvatio ostala dva prijedloga. Ukinuo je zakonske odredbe koje Povjerenstvu daju ovlast uvida u podatke iz bankovnih računa dužnosnika te ovlast da samostalno provjeravaju navode iz imovinskih kartica i traže podatke od ostalih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, uključujući i one u privatnom vlasništvu. Ustavni je sud zauzeo stajalište da bi takvim ovlastima Povjerenstvo ulazilo u sferu kaznenog progona koja je u ustavnoj trodiobi vlasti rezervirana isključivo za pravosudna tijela. Nije na odmet napomenuti da su i ustavni suci također državni dužnosnici prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa pa im sigurno nije bila ugodna pomisao da bi Povjerenstvo moglo tražiti podatke i o njihovim bankovnim računima.
Tako su odlukom Ustavnog suda i prije početka primjene Zakon o sprečavanju sukoba interesa koji je trebao razviti sustav ranog otkrivanja rizika od korupcije kod državnih dužnosnika - ovlasti Povjerenstva “kastrirane”. Povjerenstvu je ostavljena samo ovlast da traži podatke od drugih tijela javne vlasti, ali ne i da samo istražuje.
“Nas pet članova Povjerenstva do izbora u ovo tijelo nismo se međusobno poznavali.
U Povjerenstvu je danas zaposleno ukupno 17 ljudi: uz pet članova Povjerenstva, tu su i sedam savjetnika, Tajnica Povjerenstva i predstojnik ureda, dvije referentice i administrativna tajnica. Godišnji budžet im je šest milijuna kuna. Prosječna plaća članova Povjerenstva iznosi od 13.000 do 15.000 kuna, a plaća savjetnika, ovisno o stažu, od 8000 do 10.000 kuna. Rade intenzivno.
U najvećoj sobi u Mutimirovoj 5, u kojoj je ured Dalije Orešković, nalazi se omanji okrugli stol. “Za tim stolom raspravljamo o slučajevima. Rasprave znaju biti duge, otvorene, nerijetko vrlo polemične”, kaže nam Orešković. “Nebitno je raspravljamo li o načelniku male općine, članu Vlade ili predsjedniku države. Naš pristup je jednak prema svima”, ističe članica Povjerenstva Tatjana Vučetić.
Na pitanje kako gledaju na napade s visokih političkih adresa, Tatjana Vučetić odgovara: “Kritike na naš račun jesu nešto učestalije u novije vrijeme. Ne znam jesmo li cijepljeni od toga, ali u prethodne tri godine nismo kritike doživljavali kao pritisak. To se odbijalo od nas”.
Mandat ovog saziva
Povjerenstva bliži se kraju, ulaze u petu godinu. Zakonom je dopušten njihov reizbor na novi mandat. U protekle četiri godine to je tijelo, korak po korak, s ovlastima koje su mu preostale nakon odluke Ustavnog suda, gradilo praksu provedbe sadašnjeg Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Pritom su se, kažu u Povjerenstvu, suočavali i s nerazumijevanjem dijela državnih i javnih dužnosnika, ali i s pojednostavljivanjima njihove uloge i odluka u medijima. Tijekom tih godina Povjerenstvo je izradilo registar državnih i javnih dužnosnika, odnosno identificralo na koga se sve odnosi ovaj zakon, standardiziralo podatke koji se unose u imovinske kartice dužnosnika, izborilo se s pokušajem AZOP-a da reducira opseg javno dostupnih podataka iz imovinskih kartica.
“Većina političara zazire od samog spominjanja sukoba interesa jer to automatski povezuju s nečim zabranjenim, nedopuštenim. No, ne radi se uopće o tome. Ako bi se radilo o zakonom zabranjenim koruptivnim djelima, onda to više ne bi bilo u našoj nadležnosti, nego u nadležnosti kaznenog progna, DORH-a, USKOK-a, sudova”, objašnjava Dalija Orešković.
“Sukob interesa je životna situacija do kojih dolazi i neovisno o volji samog dužnosnika kad se činjenice iz njegova privatnog života isprepleću s javnom dužnošću koju obavlja. Zakon kaže da je dužnosnik, kad se tijekom obnašanja javne dužnosti pojavi mogućnost susreta privatnog interesa s javnim ovlastima, obavezan učiniti sve da upravlja tom situacijom, da odijeli svoje privatno od javnog i da prednost javnom interesu. A koje su to sve situacije, to se postupno izgrađivalo kroz našu praksu”, kaže Orešković i dodaje: “U biti, sve se svodi na nekoliko vrlo jednostavnih pravila: izuzmi se, delegiraj, deklariraj okolnost postojanja sukoba interesa, javno ih objavi, suzdrži se od korištenja nekih prava na koja bi možda kao običan građanin i imao pravo.”
Sukob interesa se, podsjeća ona, shvaća kao predvorje korupcije, područje u kojem korupcija još ne postoji, ali postoji plodno tlo da dođe do zloupotrebe javne ovlasti. Jedna je od zadaća Povjerenstva da to prepozna i na to upozori.
“Druga je zadaća jačanje integriteta, transparentnosti i objektivnosti u obnašanju javne dužnosti, a najvažnije od svega - jačanje povjerenja građana u tijela javne vlasti. Mišljenja koja mi dajemo i dobar dio naših postupaka i odluka u biti se svodi na to da gradimo standarde dobre prakse. Jedno od propisanih načela jest da građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba, a koja su u vezi s obnašanjem javne dužnosti. Zato dužnosnici nužno nemaju isti standard zaštite njihove privatnosti kao ostali građani”, naglašava Dalija Orešković.
U prethodne četiri godine Povjerenstvo je donijelo 329 odluka kojima je utvrđena povreda Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Izreklo je sankcija u iznosu od 1,515.000 kuna. Najviša izrečena kazna je 40.000 kuna, a najniža kazna je opomena.
Povreda načela u obnašanju dužnosti ustanovljena je kod 23 dužnosnika. Uz to, Povjerenstvo je u 542 predmeta donijelo mišljenje, a u 126 predmeta očitovanje. Riječ je o situacijama u kojima se dužnosnici sami obraćaju Povjerenstvu kako bi dobili mišljenje može li ih neka situacija u kojoj se nalaze, ili bi se u njoj mogli naći, dovesti u sukob interesa. Broj zahtjeva za mišljenje pokazuje da dužnosnici sve više prihvaćaju Povjerenstvo kao tijelo kojemu se treba unaprijed obratiti za mišljenje kako upravljati sukobom interesa. U 201 predmetu Povjerenstvo je nakon razmatranja prijava donijelo odluku o nepokretanju postupka. U 49 predmeta Povjerenstvo je odlučilo pokrenuti postupak, ali su ustanovili da nema sukoba interesa.
Dio dužnosnika nije se mirio s odlukama Povjerenstva pa su ih osporavali na Upravnom sudu. Protiv odluka Povjerenstva pokrenuta su 44 upravna spora. Jedan od njih je pokrenuo bivši čelnik HDZ-a i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko. Od 44 pred sudom osporavane odluke Povjerenstva, 23 su sudovi dosad pravomoćno potvrdili, 11 upravnih sporova još traje, 10 odluka Povjerenstva vraćeno je Povjerenstvu na ponovne postupke manjim dijelom upućujući na drugačije tumačenje materijalnog prava.
Maksimalnu novčanu kaznu, koja se izriče u najtežim slučajevima kršenja Zakona o sprečavanju sukoba interesa, Povjerenstvo je izreklo dva puta: Željku Kerumu kao višestrukom recidivistu u kršenju Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Nije se žalio na odluku Povjerenstva, jednostavno je platio kaznu. Drugu kaznu od 40.000 kuna Povjerenstvo je izreklo bivšem zamjeniku ministra financija u Milanovićevoj Vladi, Branku Šegonu. On se žalio i zagrebački Upravni sud kaznu je smanjio na 32.000 kuna.
Slučaj Radman
Na pitanje koji su im predmeti bili najsloženiji, u Povjerenstvu navode upravo slučaj Šegon jer su morali proučiti niz dokumenata i zapisnika sa sjednica HBOR-a, zakona i drugih propisa. Po važnosti izdvajaju i slučaj bivšeg ravnatelja HRT-a Gorana Radmana koji je uporno poricao da spada pod nadležnost Zakona o sprečavanju sukoba interesa, pa je imovinsku karticu, i to nepotpunu, predao tek nakon upozorenja Povjerenstva. Žalio se na odluku Povjerenstva, ali je Visoki upravni sud tu odluku pravomoćno potvrdio, ustvrdivši da ravnatelj HRT-a, kao i svi oni koje je na dužnost imenovao Sabor, također spadaju u državne i javne dužnosnike. Kao jedan od eklatantnijih primjera sukoba interesa u Povjerenstvu pamte slučaj bivšeg ministra obrane u Milanovićevoj Vladi, Ante Kotromanovića, koji je u posljednjim danima ministarskog mandata s obitelji letio na vikend privatnim zrakoplovom od Zagreba do Lošinja, primivši tako poklon vrijedan oko 28.000 kuna. Kaznu od 30.000 kuna, koju mu je Povjerenstvo izreklo, do danas nije sam platio, a mogućnost prisilne naplate Povjerenstvo nema ako dužnosnik nakon isteka mandata više nije zaposlen u državnoj službi i ne prima plaću iz proračuna. Kotromanović se nakon isteka ministarskog mandata zaposlio u privatnoj tvrtki Crodux u vlasništvu generala Čermaka.
Izrečenu novčanu kaznu nije platila ni bivša savjetnica u predsjedničkom uredu Ive Josipovića, Romana Vlahutin, a Povjerenstvo je ne može prisilno naplatiti jer je sada zaposlenica Europske komisije - veleposlanica je EU u Albaniji.
Osvrćući se na trogodišnji rad Povjerenstva, profesor Josip Kregar mu daje visoku ocjenu, između četiri i pet. “Ovo je prvi put da su u Povjerenstvo izabrani ljudi koji su neovisni i koji se, premda su odlučivali u nekoliko velikih slučajeva, nisu povijali pod pritiscima.”
Povjerenstvu u Mutimirovoj preostaje još godina dana mandata u kojoj mogu mutiti mir državnih dužnosnika, pa i onih najviših. No, tada bi im “imperij” mogao uzvratiti udarac i u novi saziv Povjerenstva izabrati petorku čija će kičma biti elastičnija.