Predistražne radnje ne mogu zaobići prvog čovjeka i vlasnika Agrokora Ivicu Todorića, koji je zajedno s krugom menadžera operativno vodio poslovanje Agrokora, odnosno tvrtki iz njegova sastava
Već dulje od tri mjeseca traju predistražne radnje, tzv. izvidi, koje policija i Državno odvjetništvo provode s ciljem utvrđivanja mogućih nezakonitosti u poslovanju Agrokora i s njim povezanih tvrtki, koje su taj najveći hrvatski koncern dovele do ruba bankrota i pritom ozbiljno ugrozile cijeli gospodarski sustav.
U ovu predistragu dosad nezabilježenih razmjera pokraj tužiteljskih i policijskih timova uključene su i druge institucije, poput Ureda za sprečavanje pranja novca i Porezne uprave, usko se surađuje s izvanrednom Upravom na čelu s Vladinim povjerenikom Antom Ramljakom, a usto su angažirani i neovisni financijski stručnjaci koji, pokraj revizorske kuće PwC koju je angažirala izvanredna Uprava, analiziraju prikupljene podatke i nanovo ih obrađuju.
Cijelim slučajem rukovodi zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo u čijoj je nadležnosti, barem zasad, ova predistraga. Dakle, već po zapovjednoj odgovornosti glavnu riječ u cijeloj priči ima šefica spomenutog tužiteljstva Sani Ljubičić. Upravo je ona potpisala zahtjev za dodatna novčana sredstva za potrebe ovih izvida, koji je glavni državni odvjetnik proslijedio Vladi, a Vlada im je onda odobrila pet milijuna kuna posebnih sredstava.
Uski krug
Sani Ljubičić kao zagrebačka županijska državna odvjetnica posve sigurno upravlja i koordinira rad istražitelja na predmetu Agrokor. No, operativnim dijelom posla prvenstveno se bave posebno oformljeni timovi i podtimovi tužitelja. Navodno glavnu riječ u istrazi vodi uski krug tužitelja koji pod kontrolom drži cijeli slučaj, a onda pojedine segmente istrage “spušta” na podtimove. Prema neslužbenim informacijama, u tom timu i podtimovima radi ukupno više od 20 tužitelja.
Sličan način rada na slučaju Agrokor organizirala je i policija. No, u policiji je angažiran bitno veći broj ljudi. Navodno je samo u najužem timu policijskih istražitelja 20-ak policijskih službenika, dok se za potrebe rada na pojedinim dijelovima istrage koriste svi raspoloživi kapaciteti, i to ne samo ljudi koji inače rade na suzbijanju gospodarskog kriminala, nego i kriminalisti iz svih drugih policijskih odjela.
Glavna zagrebačka tužiteljica Sani Ljubičić na tu je poziciju došla u veljači 2015. godine u mandatu glavnoga državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Najprije je, nakon smjene Željke Pokupec, bila vršiteljica dužnosti, a ubrzo je imenovana zagrebačkom županijskom državnom odvjetnicom. Prethodno je niz godina radila u USKOK-u. Slovi kao tužiteljica koja se ne želi javno isticati više nego što je to nužno. Tako se i u kontaktima s medijima uglavnom ograničavala na kratke izjave nakon sudskih ročišta.
Tim je više zanimljiv podatak da Sani Ljubičić svoju karijeru nije počela ni u tužiteljstvu, ni općenito u pravosuđu, nego u - novinarstvu. Radila je kao novinarka na Radiju 101. Prema dostupnim podacima, na Stojedinicu je najprije došla na praksu krajem 80-ih godina, u vrijeme kad je pohađala srednju školu, smjer kultura - novinarstvo. Ostala je na Radiju 101 i nakon završetka srednje škole i upisa na Pravni fakultet te je nekoliko godina radila kao honorarka. Na kraju je ipak napustila novinarstvo te nakon završetka Pravnog fakulteta krenula u pravosudne vode. Odradila je potrebno stažiranje u tužiteljstvu i 2000. godine postala tužiteljica, odnosno zamjenica u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu gdje je zatim radila pet godina. Na prvu šefovsku poziciju, ali izvan Zagreba, dolazi 2005. godine kada je imenovana općinskom državnom odvjetnicom u Dugom Selu. To je Državno odvjetništvo vodila oko dvije godine, do 2007. kada je povučena na rad u USKOK. Dok je radila u USKOK-u, 2010. godine i formalno je napredovala te postala zamjenica županijske državne odvjetnice u Zagrebu.
Radeći u USKOK-u, vodila je više poznatih i javnosti zanimljivih predmeta. Tako je 2007. bila uključena u slučaj Maestro, usmjeren na razbijanje korupcije u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Vodila je dio slučaja poznat kao Mali maestro protiv poduzetnika Svjetlana Stanića i bivšeg potpredsjednika HFP-a Ivana Gotovca. Vodila je i krak afere Index koji se odnosio na kupnju ispita i upisa na Prometni fakultet u Zagrebu. “Njezin” je i slučaj Hrvatske poštanske banke protiv bivšeg predsjednika Uprave Josipa Protege i drugih.
Slučaj Milanović
Sani Ljubičić bila je i u USKOK-ovu timu koji je 2010. godine radio na istrazi u aferi Fimi-Media protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i ostalih. Osim velikog broja osuđujućih presuda, do kojih se došlo kroz sklopljene nagodbe ili nakon sudskog postupka u aferi Index, Sani Ljubičić može se pohvaliti i najvećim brojem postignutih osuđujućih presuda u jednom predmetu - u aferi Hipokrat. Riječ je o predmetu u kojem su šefovi farmaceutske tvrtke Farmal optuženi za podmićivanje i razna pogodovanja liječnicima da pacijentima prepisuju njihove lijekove. Optužnicom su u tom predmetu bile obuhvaćene ukupno čak 364 osobe, uglavnom liječnici i zaposlenici Farmala, a većina njih, gotovo 90 posto, osuđena je temeljem sklopljenih nagodbi s USKOK-om.
Jedan od posljednjih zvučnijih slučaja na kojima je radila bile su prošlogodišnje predistražne radnje protiv bivšeg premijera Zorana Milanovića. Podsjetimo, radilo se o kaznenoj prijavi da je Milanović vlasniku PR agencije Madison, Mladenu Hrgareku, uvjetovao daljnju suradnju sa SDP-om time što je od njega tražio fiktivnu suradnju s Milanovićevim prijateljem Igorom Kneževićem, odnosno njegovom tvrtkom Intergrafik. Nakon analize izuzete poslovne dokumentacije iz SDP-a i spomenutih tvrtki te obavljenih obavijesnih razgovora sa svim involviranim osobama, pri čemu je šefica zagrebačkog tužiteljstva ispitala i samog Milanovića, kaznena prijava je odbačena kao neutemeljena.
Četiri smijera istrage
Predistraga u slučaju Agrokor krenula je početkom travnja nakon što su u javnost iznesene ozbiljne optužbe na račun Ivice Todorića i njegovih suradnika, posebice u pogledu indicija da su u financijskim izvješćima netočno prikazivali podatke, odnosno lažirali bilance. Tadašnji predsjednik Sabora Božo Petrov podnio je kaznenu prijavu koja je bila formalni okidač za ulazak istražitelja u Agrokor. Neposredno prije nego što je 10. travnja Trgovački sud na Vladin prijedlog imenovao Antu Ramljaka izvanrednim povjerenikom za Agrokor, Ravnateljstvo policije i službeno je potvrdilo da su počeli s izvidima u Agrokoru. Naravno, s obzirom na to da su izvidi prema zakonu tajni, policija nije iznosila nikakve podatke o njihovu tijeku, ni protiv koga su usmjereni, ni u kojem smjeru idu sumnje istražitelja.
Međutim, posve je jasno da ove predistražne radnje ne mogu zaobići prvog čovjeka i vlasnika Agrokora Ivicu Todorića, koji je zajedno s krugom menadžera operativno vodio poslovanje Agrokora, odnosno tvrtki iz njegova sastava. Jutarnji je list još u travnju došao do informacija, kako smo već i izvijestili, o četiri glavna smjera istrage. Prvi, prema svemu sudeći i glavni, odnosi se na analizu financijskih izvješća Agrokora i njegovih tvrtki kako bi se utvrdilo jesu li ona lažirana s ciljem prikazivanja pozitivnijih poslovnih rezultata od stvarnih i prikrivanja stvarnih zaduženja, odnosno izloženosti cijeloga koncerna prema bankama i drugim vjerovnicima.
Uz to su se na meti istražitelja našla i ulaganja obveznih mirovinskih fondova u kompanije Agrokora koje su preuzimale jamstva za Agrokorove kredite. Provjerava se je li bilo prikrivenog kreditiranja prilikom gradnje prodajnih centara Konzuma i Super Konzuma, a pod povećalom se našao i dio poslovanja koji se odnosi na naplaćivanje potraživanja dobavljača i kreditiranje Agrokora i njegovih tvrtki putem mjenica i zadužnica.
Nakon tih inicijalnih informacija iz travnja istražiteljski tim u potpunosti se zatvorio prema javnosti i vrlo je teško dobiti bilo kakve podatke o daljnjem tijeku i mogućim rezultatima izvida. Doduše, u pravosudnim i političkim krugovima znaju s vremena na vrijeme isplivati određene spekulacije o pronađenim dokazima za pojedine nezakonitosti. Međutim, bez obzira na sva nastojanja, ni za takve spekulacije nije bilo moguće dobiti makar neslužbenu potvrdu ili demanti iz kruga istražitelja.
No, osim samog sadržaja, odnosno rezultata izvida u slučaju Agrokor, svakako su zanimljivi i podaci o tome tko sve radi na toj najvećoj istrazi u povijesti Hrvatske, ali i s kojim se problemima, prvenstveno zbog iznimnog obujma kontroliranog poslovanja, susreću istražitelji.
Pritom treba napomenuti da se pod povećalom istražitelja nalaze Agrokor i oko 50 tvrtki iz njegova sastava, među kojima su, naravno, i golema trgovačka društva poput Konzuma. Istražitelji moraju pročešljati bezbroj poslovnih događaja i transakcija u svakoj od tih tvrtki te raspetljati koloplet međusobnih, navodno vrlo zamršenih odnosa, ali i sve sumnjive odnose s dobavljačima i svim drugim vjerovnicima i poslovnim partnerima tvrtki iz sastava Agrokora.
Već sama izuzeta poslovna dokumentacija mjeri se u stotinama kubičnih metara. Navodno bi se tom dokumentacijom, da ju se pohrani na jednom mjestu, do vrha mogla napuniti prostorija od stotinjak kvadrata i pitanje je bi li i to bilo dovoljno. Upravo zbog toga, s obzirom na to da bi svako ozbiljnije pregledavanje, analiza i usporedba podataka iz tako opsežne izuzete dokumentacije predstavljali ozbiljan problem i odnosili jako puno vremena financijskim forenzičarima, istražitelji su, kako doznajemo, angažirali informatičku tvrtku radi skeniranja svih relevantnih dokumenata kako bi se digitalizirani podaci lakše i brže mogli pretraživati. Za to je nabavljen i poseban softver za analizu dokumenata, koji istražiteljima omogućava da iz “složene” baze podataka u samo nekoliko minuta izvuku pojedine tražene podatke. Za to bi im, da “ručno” pretražuju izuzetu dokumentaciju, trebali dani, a možda i tjedni. Navodno je upravo za digitalizaciju dokumenata i spomenuti softver Državno odvjetništvo utrošilo dio posebnih sredstava od pet milijuna kuna koje im je Vlada odobrila 12. svibnja za troškove u istrazi slučaja Agrokor.
Na pola puta
Ovaj mastodont od predmeta, kako doznajemo, zadao je istražiteljima i dodatne glavobolje jer su se suočili s posljedicama nedostatne tehničke opremljenosti, odnosno nedostatnosti postojećih kapaciteta, čega prije nisu baš bili ni svjesni. Naime, računalna oprema kojom raspolažu tužiteljstvo i policija prihvatljiva je za rad na redovnim predmetima, ali ne i u slučaju Agrokor. Nisu bili došli ni na pola puta, a gomila unesenih podataka već je iscrpila postojeće memorije i tako dovela do blokiranja računala istražitelja. Stoga su morali ići na značajna proširenja memorija, ali i u nabavu novih programa jer su postojeći pokazali neprihvatljiva ograničenja.
Zanimljiv je podatak da su istražitelji tako “otkrili” nedovoljne mogućnosti, primjerice, starijih verzija Microsoft Excela koje su na raspolaganju imali pojedini istražitelji, a za koje se ispostavilo da nemaju ni približno dovoljne mogućnosti unosa podataka za ovaj slučaj. Naime, shvatili su da spomenuti program nudi mogućnost unosa podataka u nešto više od milijun redaka. Kada se ti kapaciteti premaše, obrada unesenih podataka postaje usporena, a ubrzo i posve nemoguća. A u ovom slučaju do spomenutog se limita, kako kažu naši izvori, došlo već prilikom unošenja manje od deset posto potrebnih podataka.