Više od 90 posto mladih u Hrvatskoj počinilo je neki od oblika nasilja u vezama - najviše njih pribjeglo je psihičkom ili emocionalnom nasilju (čak 93,2 posto), ali je i više od pola, točnije 51,3 posto mladih, počinilo akt fizičkog nasilja prema svojim partnerima, kazuju podaci Društva za psihološku pomoć, piše Slobodna Dalmacija.
No, unatoč tako poražavajućim statistikama ovom se problemu u našem društvu ne pristupa sustavno, a praktičnim odustajanjem od građanskog odgoja, koji je mlade, između ostalog, trebao učiti i kako nenasilnim putem rješavati konfliktne situacije, teško je očekivati veliki napredak. Ipak, nadu bude entuzijasti poput dvoje splitskih psihologa Marije Biuk (27) i Nikole Ercega (30) koji, na volonterskoj osnovi, vode radionice o sprečavanju nasilja u bliskim vezama, a posljednju su održali tijekom Tjedna psihologije u Infozoni.
- U radu smo se fokusirali prije svega na adolescente, jer se obično u toj dobi formiraju prvi odnosi u kojima se mnogi od njih zapravo i ne znaju najbolje snaći. A ako se ti odnosi izgrade na pogrešan način, velika je učestalost ponavljanja loših obrazaca ponašanja u kasnijim vezama - kazala nam je Marija, napominjući kako je pregršt pogrešnih predodžbi među mladima kada su u pitanju veze.
Tako zabrinjavajuće veliki broj adolescenata misli da je ljubomorno i posesivno ponašanje partnera u vezi znak ljubavi, ili da je žrtva često i sama kriva za pretrpljeno nasilje.
Opravdavaju se alkoholom
- Nerijetko se nasilnika opravdava činjenicom da se napio ili konzumirao drogu, no istina je da osoba mora imati neku “pozadinu” kako bi se dogodio čin nasilja, bilo da nešto “ne štima” s njegovom ličnošću, bilo da je usvojio pogrešne obrasce ponašanja iz okoline, dok su opijati samo okidač za takvo ponašanje - upozorava Marija.
Posebno tužno i zabrinjavajuće zvuči i sljedeći podatak koji nam je iznio Nikola, a on kaže kako čak četvrtina mladića vjeruje ako su platili djevojkama nekoliko pića da one imaju dužnost “otplatiti” tu investiciju seksom, dok desetak posto djevojaka dijeli njihovo mišljenje.
- Porazno je vidjeti da čak četvrtina mladića vjeruje i kako pljuska nije znak nasilja - ističe Nikola.
S obzirom na ovu mračnu statistiku ostaje otvoreno pitanje kako se boriti protiv nje. Prvi i zapravo najvažniji korak, uvjereni su naši sugovornici, jest izgradnja kulture nenasilja.
- Nažalost, nama su kao društvu mnoge stvari postale prihvatljive iako ne bi trebale biti, počevši od nasilne komunikacije u kojoj nam lako pobjegne psovka ili lako povisimo ton glasa, do nasilnih filmova i videoigrica.
Budući da nam više nije toliko strano vidjeti nasilje, postali smo prilično desenzibilizirani na njega, pa nam se posljedično pomiču i barijere što sve možemo napraviti drugoj osobi - kaže Marija.
Nasilje nad ženama je u pravilu sinonim za partnersko nasilje s obzirom na to da su žene gotovo 10 puta češće njegove žrtve, stoga smo pitali ovo dvoje psihologa odgajamo li možda na pogrešan način mušku djecu.
Suradnja umjesto kompetitivnosti
- Dječake se od starta potiče da budu samostalni, provokativni, ambiciozni, no ne mislim da je najveći ideal prihvatiti pravila “muškog svijeta”. Umjesto pretjerane kompetitivnosti, agresivnosti ili ambicioznosti, možda bi kao društvo više trebali poraditi na populariziranju suradnje kao istaknutog oblika organizacije odnosa. Mi, bojim se, suradnju još uvijek doživljavamo kao nepopularnu riječ ili čak kao znak nečije slabosti, što ona nipošto nije - zaključuje Marija, navodeći kako u konačnici, kada je u pitanju nasilje, mnogo ovisi baš od odgoja u samoj obitelji.
- Osim društvenih uzroka, poput tolerancije ili nekažnjavanja nasilja ili njegove medijske popularizacije, te onih uzroka koji leže u samom pojedincu, a proizlaze iz patologije ličnosti ili loše obiteljske situacije, možemo govoriti i o slabim interpersonalnim relacijama kao trećem važnom uzroku - napomenuo je Nikola.
Njihove radionice se zbog toga dobrim dijelom i bave razvijanjem komunikacijskih vještina koje mogu pomoći da neslaganja među parovima ne prerastu u nasilje. No, ako se nasilje već dogodilo što žrtva treba učiniti?
- Osoba treba potražiti stručnu pomoć ili barem podijeliti što joj se dogodilo s nekim tko joj je blizak. Međutim, većina njih živi u zabludi da se jednom doživljeno nasilje neće ponoviti, pa najčešće šute o njemu. Nažalost, statistike kažu kako postoji velika vjerojatnost ponavljanja nasilja jer je već jednom prijeđena barijera od strane nasilnika kojemu se okidač za nasilje počinje sve brže paliti, pa se i vrijeme do sljedećega nasilničkog ispada sve više smanjuje - upozorava Nikola.
Marija tome dodaje kako je najvažniji korak reagirati na nasilje.
Nasilnika se mora prijaviti
- Reakcija, dakako, može biti i pogrešna, pa ako žrtva vidi da je partner previše fizički agresivan, direktna konfrontacija u tom trenutku možda i nije najpametnije rješenje. Stoga treba odabrati trenutak i način reagiranja. No, osoba svakako treba institucijama prijaviti partnera za počinjeno nasilje što je ne koči da pokušava i dalje raditi na tom odnosu. Zašto je važno prijaviti nasilnika?
Zato jer nasilnik treba dobiti jasnu poruku da se njegovo ili njezino ponašanje krši s društvenom normom, te da će zaraditi prekršajnu ili kaznenu prijavu, odnosno da će ga netko sankcionirati, a to će smanjiti vjerojatnost idućeg nasilnog ispada. Tim postupkom nasilnik je ujedno dobio i poruku od žrtve da je ona spremna zauzeti se za sebe te da postoje određeni mehanizmi zaštite u društvu - poručila je ova magistrica psihologije, napomenuvši kako ne smijemo odmah prekrižiti nasilnika za sva vremena.
- Oni su najčešće emocionalno osakaćeni i obično se srame svojih djela, odnosno imaju narušenu sliku o sebi.
Međutim, kada dobiju ove poruke one ih mogu potaknuti da započnu raditi na sebi. Najbolja stvar koju nasilniku možemo ponuditi je prilika za rehabilitaciju jer on ne mora ostati nasilan do kraja života - napomenula je Marija, a Nikola je tome dodao da ništa ne opravdava nasilje pa je preuzimanje odgovornosti prvi korak na putu rehabilitacije.
- Ako si počinio nasilje, nitko na svijetu nije odgovaran za to osim tebe samog jer ti nitko nije uskartio pravo izbora da ne reagiraš nasilno u danom trenutku. Stoga su besmislena sva opravdanja kako je nasilničkoj reakciji predhodilo ovo ili ono - poručio je, pak, naš sugovornik, piše Slobodna Dalmacija.