Čini se da je izjava Jonathana Hilla, povjerenika Europske komisije za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala, o tome da očekuje da Vlada i banke što prije pronađu kompromisno rješenje u vezi s već provedenom konverzijom kredita u švicarskim francima ili će se predmet prebaciti na Europski sud, vlasnike domaćih banaka navela na dodatnu medijsku ofenzivu i pritisak na Vladu.
Naime, hrvatskim je medijima Franz T. Schwarz, partner u londonskom uredu odvjetničke kuće WilmerHale, svjetski ugledne pravne tvrtke specijalizirane za arbitraže, potvrdio kako su ga talijanske i austrijske vlasnice hrvatskih banaka angažirale da ih zastupa u pregovorima s Vladom i u mogućoj arbitraži u Washingtonu, a to nam je neslužbeno potvrđeno i iz bankarskih krugova. Dapače, navodno su banke angažirale nekoliko odvjetničkih ureda, a WilmerHale je jedna od njih, što znači da je bankarska pravna ofenziva u punom zamahu.
Žele mirno rješenje
Razlog pomalo neuobičajenog odvjetničkog javnog istupa mogao bi biti u tome što bi banke htjele preduhitriti mogućnost da Europska komisija pokrene taj spor protiv Vlade RH pred Europskim sudom u Luksemburgu, pa žele ili što prije postići dogovor s Vladom ili pokrenuti arbitražu u Washingtonu.
Naime, prema našim informacijama, za neke je banke već istekao rok mirenja od 90 dana nakon što su Vladi poslale zahtjev za mirnim rješenjem spora, tako da one već sada mogu pokrenuti arbitrarni proces pri sudu Svjetske banke u Washingtonu, dok drugima još nije istekao taj rok mirenja.
Premijer Tihomir Orešković i ministar financija Zdravko Marić dosad nisu službeno potvrdili da pregovaraju s bankama o tom problemu, a negirali su da su započeti procesi pred arbitražnim sudom u Washingtonu. No, Jonathan Hill je u svom nedavnom istupu ustvrdio da je “u kontaktu s hrvatskom Vladom, koja nam je rekla da imaju namjeru pronaći model za rješavanje tog problema te da razgovaraju s bankama kako bi se pronašao balansirani pristup”. Europski povjerenik tom je prilikom kazao da je u projektu konverzije, koji je provela prošla Vlada, teret troška konverzije prebačen na banke te da je konverzija provedena po umjetno niskom tečaju i da se nije vodilo računa o socijalnim kriterijima. “Smatramo da bi teret konverzije morao biti ravnomjerno raspoređen i na tome ćemo inzistirati”, rekao je tada Hill, dodajući da će EK pokrenuti prekršajni postupak ako procijeni da se pregovori vode presporo i da neće donijeti potreban rezultat.
Dakle, tada smo dobili i službenu potvrdu da Vlada pregovara s bankama o modelu djelomičnog obeštećenja banaka, a neslužbeno se može doznati da bi se to moglo riješiti određenim poreznim olakšicama bankama na dulji niz godina. Prema službenom izvješću Vlade, učinak konverzije (smanjenje glavnice) iznosi 6,6 milijardi kuna, a kada se tome pribroji učinak preplate i manjkova, dolazi se do iznosa od 7,6 milijardi kuna.
Obeštećenje banaka
U pregovorima koji se vode vjerojatno se najprije nastoji pronaći omjer u kojem bi banke snosile taj trošak (koji su već u najvećem dijelu realizirale u poslovnim bilancama u prošloj godini), a paralelno s tim se razgovara i o modelu poreznih olakšica putem kojih bi banke bile naknadno obeštećene. Međutim, bilo bi dobro kada bi Vlada počela barem djelomično obznanjivati javnosti da s bankama vodi te pregovore, prema kojim kriterijima ih vodi i s kojim ciljem. Naime, krajnje je vrijeme da se obznani struktura dužnika u švicarskim francima kako bi se znalo koliko je tih građana imalo kredite za prvi stan, a koliko ih je investiralo u drugu ili treću nekretninu te kakva je prihodovno-imovinska struktura tih dužnika. Tek na osnovi tih podataka mogla bi se donijeti i pravičnija odluka o tome koliki će teret konverzije snositi banke, a koliki država, odnosno porezni obveznici, jer su sada dužnici zakonski izvan domašaja tog troška.
Trošak za državu
Uz to, Vlada bi morala javnosti objasniti zašto se ide u dogovor s bankama o projektu konverzije ili zašto će se eventualno odlučiti riskirati arbitražne postupke u Washingtonu ili pred Europskim sudom. Posebno bi bio riskantan proces pred sudom koji će banke očito pokrenuti ako uskoro ne dođe do dogovora, a to bi onda državu moglo koštati (plus odvjetnički troškovi) mnogo više nego da dođe do dogovora s bankama. Naravno, od SDP-a i oporbe može se očekivati baražna vatra po Vladi ako realizira dogovor s bankama jer će tvrditi da Vlada pogoduje krupnom kapitalu. Ali baš zbog toga bi ekipa iz Banskih dvora morala što prije javnosti podastrijeti razloge zbog kojih pregovara s bankama jer više ne mogu tajiti da to rade - povjerenik Hill je to već javno i službeno objavio.
‘Ne možemo ukinuti konverziju’
Ne možemo promijeniti zakone o konverziji, nema povratka na staro, jer je 94 posto konverzije izvršeno, ali Europskoj komisiji treba pojasniti neke odredbe za koje postoji sumnja da nisu u skladu s ugovorom o pristupanju. Otvoreni smo za dijalog s predstavnicima banaka o arbitraži. Nisam do sada shvatio da smo se mimoišli u razumijevanju, u dogledno vrijeme sjest ćemo i nastaviti razgovore na tu temu - odgovorio je Zdravko Marić u petak na pitanje novinara o pregovorima Vlade i banaka te dodao da su od EK stigli upiti oko određenih elemenata, općih načela i principa koje EU propituje i traži objašnjenje je li ili nije bilo suprotnosti s hrvatskim ugovorom o pristupanju.
Za interese korporacija brine megaured sa 1000 odvjetnika
Odvjetnička kuća WilmerHale ima 1000 zaposlenika u 12 ureda u SAD-u, Europi i Aziji, a lista njihovih reprezentativnih klijenata je impresivna; Akamai Technologies, Amdocs; AT&T, Boeing, Citigroup, Credit Suisse, Deutsche Bank, Deutsche Telekom, General Electric, Goldman Sachs, The Hartford Financial Group, Honda, HSBC Finance, JPMorgan Chase, Kodak, Lufthansa, Millennium Pharmaceuticals, Monsanto, Morgan Stanley, Novartis, Oracle, Pfizer, Philips, Procter & Gamble, UBS i brojne druge svjetske multinacionalke.
Odvjetnik Franz T. Schwarz, prema njegovoj poslovnoj biografiji i referencama, dosad je sudjelovao u više od 200 arbitražnih procesa kao savjetnik i arbitar, pred stalnim ili ad hoc arbitrarnim sudovima. Specijalizacija su mu zajednička ulaganja, spajanja i preuzimanja tvrtki, financijske usluge, projektno financiranje te podjednako trgovački i korporativni sporovi. Jednako tako radi i na predmetima koji se tiču međunarodnih sporova, posebno korporativnih tužbi protiv države te zaštite stranih investitora u okviru bilateralnih ugovora o zaštiti investicija. Član je Međunarodne organizacije za arbitražu, predaje međunarodnu arbitražu na Sveučilištu u Zürichu, Europskom institutu u Saarbrückenu te bečkoj Školi ekonomije.