Terorizam nije bio motiv ubojstva Stjepana Đurekovića. Motiv je bio zaštita Mike Špiljka, odnosno njegova sina Vanje Špiljka da bi se zataškao kriminal u Ini.
Mika Špiljak izravno se tada obratio Zdravku Mustaču i rekao mu da je odluka donesena te da ode u Beograd kod Stane Dolanca kako bi točno saznao što mu je činiti. Nakon povratka iz Beograda Mustač je izvijestio Perkovića da kreću u pripreme Đurekovićeve likvidacije. Rekao mu je: “Odluka je je pala. Đurekovića treba likvidirati. Trebaš započeti s pripremama”.
Vukojevićeva dojava
Tu je informaciju dobio Vice Vukojević od jednog prijašnjeg službenika Udbe koji to izravno zna. Vukojević vam o toj osobi može reći više detalja - izjavio je Bože Vukušić, hrvatski publicist koji godinama istražuje politička ubojstva hrvatskih emigranata u vrijeme Jugoslavije, nastavljajući u srijedu svoje svjedočenje na sudu u Münchenu, gdje se bivšim šefovima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču sudi za ubojstvo Đurekovića.
Što se tiče samog ubojstva Stjepana Đurekovića, Vukušić je naveo kako je SDS Zagreb 1982., nakon njegova bijega iz Jugoslavije, započeo njegovu operativnu obradu. Akcija je nosila kodno ime Brk.
- Bila je to obrada da se ljelo špijuniranjem i drugim načinima dođe do svih podataka o Đurekoviću, pa i o njegovu kretanju u Njemačkoj, kontaktima, životnim navikama i sl. Ne može se reći da je cilj te akcije bio likvidacija, ali su prikupljeni podaci kasnije mogli poslužiti i za tu svrhu. Akciju je uz Mustačevu suglasnost naložio tadašnji šef zagrebačkog SDS-a Franjo Vugrinec po zahtjevu Miše Deverića. Za akciju je morao znati i Perković jer je u njoj korišten njegov doušnik iz Njemačke kodnog imena Stiv, odnosno Krunoslav Prates - ističe je Vukušić. Akcija ubojstva, dodaje, nosila je kodno ime Dunav.
U pripremi ubojstva Vukušić je istaknuo suradnju Perkovića s doušnikom iz Đurekovićeve blizine, Pratesom, posebno podatke o tome da je Prates Perkoviću nekoliko tjedana prije ubojstva predao ključ od garaže u kojoj je Đureković ubijen.
Kao šef II. odjela za neprijateljsku emigraciju Perković je, nastavio je Vukušić, pripremio plan ubojstva te ga je u dogovoru s izravno nadređenim Srećkom Šimurinom morao prezentirati šefu republičke službe Mustaču. Plan je potom išao na konačno odobravanje šefovima u Beogradu, među ostalim, naveo je Vukušić, saveznom ministru unutarnjih poslova.
Specijalne akcije
Prema njegovim informacijama, Špiljak se u početku obratio nositeljima ključnih funkcija u Zagrebu i Beogradu, Juri Biliću, Marijanu Cvetkoviću, Milutinu Baltiću i Todi Ćuruviji, pri čemu samo Bilić nije podržao njegov zahtjev da uklone Đurekovića.
Vukušić je naglasio kako zapovjedna linija jasno proizlazi iz pravilnika o obradi, koja je mogla biti okončana i fizičkom likvidacijom, te pravilnika službe o radu u inozemstvu. Iako se u njima ne spominju izravno likvidacije, dodao je Vukušić, na temelju druge dokumentacije tajnih službi jasno se može vidjeti da su tzv. specijalne akcije bile mahom akcije likvidacija i otmica tzv. državnih neprijatelja.
Odgovarajući na pitanja Vukušić je potvrdio da je postojala svojevrsna paraobavještajna agencija Centralnog komiteta partije - Centar za informiranje CK, koji je oformio Mika Špiljak. Na čelu mu je bio je Slavko Malobabić koji sad radi za tvrtke Vanje Špiljka u Republici Srpskoj.
‘Perković se želio predati Nijemcima’
Josip Perković trebao se dobrovoljno predati njemačkim vlastima 27. prosinca 2013., otprilike mjesec dana prije nego što je “prisilno” izručen. Tu informaciju iznio je u srijedu svjedok Vukušić navodeći da to zna od Perkovićeva ranijeg kolege i prijatelja Jana Gabriša koji je, kao čovjek od njegova povjerenja, bio posrednik u Perkovićevim pregovorima s njemačkim tužiteljstvom.
- Rekao mi je da Perković želi da i ja budem prisutan na predaji. Perkovićev sin želio je sa mnom o tome razgovarati, ali sam ga odbio - rekao je Vukušić, koji je iznio i nekoliko zanimljivosti iz dosjea Udbe. Tako je vidio da je Željko Ražnatović Arkan, koji se spominje kao jedan od ubojica Đurekovića, imao 15 lažnih dokumenata na različita imena. Ili, da je SDS imao budžet od 100 tisuća DEM za likvidaciju jednog hrvatskog emigranta, a da je drugi Udbin ubojica za nagradu u Mostaru dobio stan.