Što će se dogoditi s tisućama hektara državne zemlje koju Agrokorove tvrtke imaju u zakupu, koncesiji ili nekom drugom obliku raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem? Ako cijeli koncern ili neki njegovi dijelovi odu u stečaj, hoće li ti ugovori i dalje biti na snazi ili će se s eventualnim novim vlasnikom sklapati novi ugovori? Ili će se, ako se to dogodi, i neke druge tvrtke moći natjecati za tu zemlju za koju stručnjaci kažu da je među najkvalitetnijom u Hrvatskoj?
Ovih nekoliko pitanja predmet su zanimanja i brojnih poslovnih ljudi i tvrtki koje se bave poljoprivredom, a sada su im naglo porasli apetiti. Uglavnom anonimno, i nama su neki od njih spominjali svoj interes da eventualno dođu u poziciju raspolagati kvalitetnom zemljom koja je uređena i visokodohodovna, a Agrokor ju je dobio na natječajima po vrlo povoljnim uvjetima.
Sustav arkod
Naime, prema podacima koje smo dobili od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u sustavu ARKOD na tvrtke koje su u Agrokoru upisano je 32.839 hektara (ha) državnog zemljišta.
Najveća Agrokorova poljoprivredna tvrtka, baranjsko Belje, ima u zakupu ili koncesiji 19.111 ha državne zemlje, vukovarski Vupik 6529 ha, PIK Vinkovci 4469 ha, porečka Agrolaguna 1193, vinkovačka Vinka 809 ha, PIK Vrbovec 673 ha i Mladina iz Jastrebarskog 54 ha. Tih 32.839 ha državnog zemljišta čini tek oko 2,5% ukupne obradive površine u Hrvatskoj.
Nerazmjer
No, zanimljivi su uvjeti po kojima su ta poduzeća dobivala zemlju na raspolaganje na natječajima koje je raspisivala lokalna samouprava do prije pet godina. Ugovori za dugogodišnji zakup potpisivani su na rok od 50 godina. Pa tako, primjerice, Vupik ima ugovore za dugogodišnji zakup na 50 godina na području Tompojevaca za 523 ha, a godišnja zakupnina iznosi 587.897 kuna, odnosno 1123 kune po hektaru. Belje ima zakup na 50 godina na području općine Draž - imaju 981 ha i godišnje plaćaju 1,077.502 kune, odnosno 1097 kuna po hektaru.
Na području općine Jagodnjak također imaju zemljište pod dugogodišnjim zakupom, i to 915 ha, za koje plaćaju 768.371 kunu godišnje, tj. 839 kune po hektaru. PIK Vinkovci imaju zakup na 50 godina u općini Privlaka - 459 ha, godišnja zakupnina iznosi 690.375 kuna, odnosno 1502 kune po hektaru. PIK Vrbovec ima zakup na 50 godina na području Vrbovca za 372 ha za koje plaćaju 140.845 kuna, odnosno 377 po hektaru. Agrolaguna ima zakup na 50 godina na području Poreča za 241 ha, plaćaju godišnje 303.331 kunu, odnosno 1256 po hektaru. Imaju i ugovor o privremenom korištenju na području Vrsara za površinu od 129 ha za koju plaćaju 135.530 kuna godišnje, odnosno 1043 kune po hektaru.
Dok su ove cijene zakupa zemlje u rasponu od 377 kuna po hektaru do 1500 kuna donekle tržišne, one iz ugovora o koncesiji potpisane na rok od 30 godina daleko su manje i kreću se od 222 kn do 899 kn.
Ovaj nesrazmjer dogodio se 2002. godine kada je izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu na inzistiranje ministra Slavka Linića uveden famozni članak 67 koji je osigurao trgovačkim društvima da nastave koristiti zemlju bivših PIK-ova po privilegiranim cijenama.
Spornim se člankom bivšim poljoprivredno-industrijskim kombinatima, odnosno današnjim vlasnicima koji su te PIK-ove stekli u pretvorbi, omogućilo da zemljištu koje su ranije koristili, sada bez ikakve naknade, samo na temelju zahtjeva koji upućuju Hrvatskom fondu za privatizaciju, postanu vlasnici.
Mijenjati uvjete
O tom je problemu govorio i osječko-baranjski dožupan Željko Kraljičak kada se kandidirao za mjesto ministra poljoprivrede uime HDSSB-a. On drži da takvi uvjeti raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem nisu ravnopravni i treba ih promijeniti.
Opomena
- Uvjete treba izjednačiti jer već u startu mala obiteljska gospodarstva ne mogu biti konkurentna na tržištu s velikim sustavima. Ako mali plaćaju zakupninu 1500-2000 kn, a veliki ni pola od toga, od malih i ne možemo očekivati proizvodnju koja je konkurentna. U ovakvim tržišnim uvjetima, kada smo izloženi europskoj konkurenciji, čak nije ni bitno tko će zemlju obrađivati nego kako i hoće li na njoj proizvoditi hranu koja nam treba, a mi je godinama uvozimo - kaže Kraljičak. Na taj problem upozorili su ovih dana predstavnici seljačkih udruga koji su i mali dobavljači Agrokora koji se plaše da će ostati bez potraživanja. Dakle, dok su se velike površine dijelile trgovačkim društvima (ne samo Agrokoru) po privilegiranim cijenama, seljaci su do plodne zemlje dolazili na natječajima gdje su jedni drugima dizali cijenu zakupa jer je natječaje dobivao najbolji ponuđač. Ako znamo da je poticaj po hektaru ratarskih kultura oko 2300 kuna, razvidno je i tko lakše može plaćati zakup i tko ima više koristi od poticaja.
Iz Agencije za poljoprivredno zemljište odgovorili su nam da tvrtke iz koncerna Agrokor (Belje i PIK Vinkovci) za koncesiju duguju 4,2 mil. kuna jer nisu platile ratu koja je dospijevala 31. 12. 2016. Agencija im je u veljači poslala opomenu za plaćanje, kao i svim drugim korisnicima koji nisu na vrijeme platiti ratu.
U slučaju stečaja prava se ne prenose na novog vlasnika
Iz Ministarstva poljoprivrede odgovorili su na naš upit o načinima raspolaganja zemljištem u slučaju da tvrtka ide u stečaj.
- Što se tiče pitanja vezanih uz promjene vlasnika tvrtke, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu je propisano da se bez suglasnosti Agencije za poljoprivredno zemljište ne mogu prenijeti prava i obveze zakupnika do isteka roka na koji je ugovor sklopljen na osobu koja je u stečajnom postupku kupila ili preustrojem stekla cjelokupnu imovinu zakupnika namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji. Navedena odredba se na odgovarajući način može primijeniti i na ugovore o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH - navode u dogovoru.
Dakle, dođe li do stečaja, prava se ne prenose na novog vlasnika.