SURADNJA MORH-a I JUTARNJEG

Zašto je važan i što će donijeti priručnik o Domovinskoj sigurnosti

 
Damir Krstičević
 Srđan Vrančić / CROPIX

Još uvijek se u javnosti može čuti kako nešto treba biti “po PS-u”. Riječ je o frazi koja je zaostala iz bivše J(N)A koja je imala knjigu, uvezenu u crveno, na kojoj je stajao naslov “Pravilo službe”, PS. Vojske i vojnici naprosto vole kratice. Dakle, i taj je iznutra truli sustav shvaćao potrebu da ima priručnik koji će definirati kako treba izgledati vojnička služba. Problem je ne u formi, nego u sadržaju koji je bio na trenutke smiješan i zabavan, a u velikoj većini stvari besmislen i vojno potpuno neupotrebljiv.

Priručnik je nasušna potreba. Kad zanemarimo navedeni neuspjeli pokušaj možemo se okrenuti prema engleskom jeziku gdje postoji fraza: “by the book” sa značenjem napraviti nešto po pravilima. Pri čemu su ta pravila jasno definirana u knjizi, priručniku. Konačno, temelj europske uljudbe, rimska civilizacije, ostavila nam je još jednu frazu: “lege artis”, po zakonu vještine. A zakon postaje stvaran kad se zapiše. Kad nije pitanje predaje već postaje dostupan svakom građaninu. Pa nam opet treba priručnik u kojem će se popisati zakoni.

Kreativnost

Mnogi će se pobuniti protiv priručnika tvrdeći kako se njime propisuju pravila djelovanja te da se tako ograničava improvizacija, kreativnost, sposobnost ljudi da djeluju i razmišljaju “out of the box”, izvan kutije. Na što slijedi razoružavajući odgovor: bez popisanih pravila sve je improvizacija. Suština je priručnika da ne bude krut, već fleksibilan, da omogućava kreativnost i da ne bude ideološki obojen.

Sve to će u sebi imati najavljeni priručnik Ministarstva obrane koji će se baviti problematikom Domovinske sigurnosti i upravljanjem krizama. Koji će se pojaviti vrlo brzo vezano uz veliku konferenciju koju organiziraju Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i Jutarnji list 17. rujna ove godine uz brojne domaće i strane sudionike, uključujući predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, premijera Andreja Plenkovića te ministre unutarnjih poslova i obrane, Davora Božinovića i Damira Krstičevića. Upravo pod navedenim naslovom: “Domovinska sigurnost i upravljanje krizama”.

Zaduženja

Jedan od obrazaca po kojem nastaje hrvatski priručnik je nizozemska publikacija “Nacionalni priručnik o donošenju odluka u kriznim situacijama” (“Nationaal Handboek Crisisbesluitvorming”, NHC). Jasno je da će ovaj dokument biti samo jedan od putokaza dok će se hrvatski original oslanjati i na iskustva iz Domovinskog rata te kasnijih brojnih ugroza sigurnosti u Hrvatskoj, od velikih poplava, požara, leda, snježnih i drugih vremenskih nepogoda.

Nizozemska je, ne zaboravimo, zemlja koja se nalazi ispod površine mora, koja doslovce “krade” ozemlje oceanu i koja je unatoč svemu tome drugi najveći svjetski proizvođač poljoprivrednih proizvoda. A zbog svega toga mora biti više nego spremna na sve oblike kriza koji bi mogli dovesti u pitanje i samu opstojnost zemlje ako dođe do poplave ili naštetiti poljoprivredi, tom važnom segmentu nacionalne privrede. A za one koji ne znaju Nizozemska ima vrlo cijenjene vojne snage, civilnu zaštitu, sigurnosni sustav i - obavještajne službe koje se smatraju jednima od najboljih na svijetu. Stoga vrijedi zaviriti u sadržaj nizozemskog priručnika koji je izdala Nacionalna koordinacija za sigurnost i protuterorizam Ministarstva pravde i sigurnosti.

Dokument od 40 stranica ima dva dijela. Prvi se odnosi na organizaciju i djelovanje Ministarskog odbora za upravljanje krizama (MCMC). Dakle, krize su posao svih ministarstava, svako od njih ima neko od zaduženja. A tu je i savjetodavna i uloga podrške koju sustavu daju civilne službe. Ukratko, puna inkluzivnost koja ima cilj izbjeći bilo kakve praznine i nesklad u djelovanju. U drugom su dijelu pravila djelovanja.

Priručnik moraju imati svi segmenti javne uprave u Nizozemskoj, od ministara i kraljevske palače do svih lokalnih vlasti, udruge tijela zaduženih za kontrolu voda, vatrogasci, policija te tijela zadužena za javno zdravlje.

Jasno i sažeto

Dokument u nastavku izuzetno detaljno opisuje obveze svakog dionika sustava, njihovu nužnost suradnje i razmjene informacija dok MCMC ima apsolutno najvišu razinu odgovornosti. U slučaju potrebe formira se i Međuresorna koordinacijjska skupina (ICG) koja ima za zadatak dodatno olakšati suradnju. Ključna je sintagma koja se provlači kroz cijeli dokument: donošenja odluka. To je najvažniji segment i upravo se u njemu zrcali neophodnost dokumenta: točno se zna tko na kojoj razini donosi odluke koje ostali elementi sustava moraju implementirati. I tako nestaju situacije dvojbi, nesigurnosti, višestrukog lanca zapovijedanja što sve vodi u kaos i nesposobnost suočavanja s krizom. A u svemu tome posebno se ističe uloga kriznog komuniciranja prema javnosti kako ne bi došlo do panike. U tu je svrhu ustrojen Nacionalni temeljni tim za krizno komuniciranje (NCTC) koji koordinira sve informacije koje idu prema javnosti. Ali, to tijelo djeluje dvosmjerno: osim što šalje informacije, ono odgovara na pitanja i nejasnoće koje se pojavljuju u medijima i na internetu. I na kraju, recimo da je riječ o jasnom, sažetom i lako probavljivom materijalu koji će i u sigurnosna pitanja neukom pojedincu dati jasne upute što mu je činiti.

Primjer Nizozemske: Što je rizik za nacionalnu sigurnost?

“Nacionalna sigurnost je u opasnosti ako je jedan ili više vitalnih interesa države ili/i društva po ugrozom do te mjere da postoji aktualni ili potencijalni društveni poremećaj”. Vitalni su interesi: teritorijalna sigurnost u širem smislu: sposobnost Nizozemske da funkcionira bez poremećaja kao neovisna država; u užem smislu teritorijalna cjelovitost, ekonomska sigurnost, sposobnost Nizozemske da djeluje bez poremećaja kao djelotvorna i učinkovita ekonomija; ekološka sigurnost: mogućnost okoliša da se adekvatno i spontano obnavlja od šteta; fizička sigurnost: mogućnost ljudi i njihovog okruženja da normalno djeluju, bez poremećaja, u Nizozemskoj; društvena i politička stabilnost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. svibanj 2024 22:31