Okreće li Vlada Andreja Plenkovića povijesni kotač unatrag i vraća Hrvatsku po pitanjima korupcije u razdoblje prije ulaska u Europsku uniju? - Ovo je isto kao s požarom. Ništa se ne radi na prevenciji, a kad bukne vatra i sve izgori, onda se hvatamo za glavu. Isto je s korupcijom. Kada se nekog gradonačelnika ili načelnika uhvati s prstima u pekmezu, onda se svi čude i zgražaju, a inače se ponašamo kao da korupcije uopće nema - kaže Dragan Zelić, direktor GONG-a, nevladine udruge koja stalno pritišće Vladu i upozorava na manjkavosti u preveniranju i borbi protiv korupcije.
- Nova Vlada i novi antikorupcijski plan, no ponovo stara priča. Ključne antikorupcijske aktivnosti kojima se zahvaća sam vrh političke elite potpuno su iščezle iz usvojenog Akcijskog plana - ocijenio je GONG-ov Duje Prkut u analizi Vladinih mjera, posebno Akcijskog plana za 2017. i 2018. godinu koji se donosi uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje 2015. - 2020. godine. Kao jedan od krupnijih propusta ističe kršenje obećanja da će se donijeti Zakon o lobiranju. - Nestala su obećanja o zakonskom uređenju lobiranja, i to unatoč vidljivim i potresnim skandalima među kojima se posebno ističe afera konzultantica - kaže Prkut i podsjeća da je Zakon o lobiranju bio predviđen Strategijom suzbijanja korupcije 2015. - 2012. godine, i to kao “akutno područje koje treba hitno urediti”.
“Nismo odustali”
No, od toga zakona, kako nam kaže HNS-ov Milorad Batinić koji je donedavno bio član Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije za suzbijanje korupcije - tijela koje radi u sastavu Sabora i zaduženo je za prevenciju korupcije, nije se do kraja odustalo. - Lobiranje je tema koju je teško zakonski definirati i pitanje je u kojoj se mjeri to uopće može. Ipak, treba dati neki zakonski okvir i propisati kakvo je lobiranje dopušteno - kaže Batinić i kao član stranke koja je nedavno ušla u vladajuću koaliciju kaže kako se ove godine neće pristupiti izradi Zakona o lobiranju. - Mi u HNS-u jesmo za to da se zakonom regulira lobiranje i s tim ćemo prijedlogom ići prema koalicijskom partneru. Ova godina nije vrijeme za tu temu, ali iduće ćemo godine usvojiti taj zakon - kaže Batinić.
GONG-ovci podsjećaju da je Vlada Zorana Milanovića obvezu pisanja zakona o lobiranju izbjegla s obećanjem da će napraviti analizu za njegovu podlogu. Vlada Andreja Plenkovića obećava, pak, da će o toj temi provesti javnu raspravu.
HDZ-ov član Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije za suzbijanje korupcije Stevo Culej smatra da lobiranja uopće ne treba biti. - Za mene lobiranje ne postoji. Ja nikada u životu nisam lobirao za nešto što sam nisam mogao napraviti i odraditi - kaže Culej, a na primjedbu da lobiranje postoji svugdje u svijetu te da se i u Hrvatskoj ljudi bave lobiranjem kao osnovnom djelatnošću odgovara da je on u Saboru vodio rasprave o toj temi. - Raspravljali smo o situaciji kada smo imali HBOR i premijera Zorana Milanovića koji kao nije lobirao za to da njegov brat dobije sredstva HBOR-a, a ovaj ih je dobio. Nadam se da su takva lobiranja kod nas završena - kaže Culej. Upitan ne bi li bilo bolje da imamo zakon jer su lobiranja svakodnevna, a to je područje posebno izazovno kod velikih nabava kakvu imamo sada kada je objavljen javni poziv za ponudu vojnih zrakoplova, Culej je i dalje pri stavu da lobiranja ne treba biti.
- Imali smo lobiranja kod ranijeg ministra obrane da se avioni popravljaju u Ukrajini, što je sramota kakva se nije dogodila nigdje u svijetu, a u medijima je o svemu zavjera šutnje. Nadam se da ćete to napisati. Kod ministra Damira Krstičevića se tako nešto ne može dogoditi - smatra Culej.
Uz ogradu kako je tek imenovan na funkciju na kojoj će biti posvećen borbi protiv korupcije, ali je još nije uspio konzumirati jer je nastupila ljetna stanka u radu Sabora, Culej je ipak odlučio iznijeti svoje stavove koji se u nekim važnim segmentima ne poklapaju s onima koje zastupa Vlada reterirajući s mjerama koje bi prevenirale korupciju.
Jedna od njih je etički kodeks ponašanja za članove Vlade. Prema stavu nevladine udruge, taj bi etički kodeks bio svojevrsni uzor za ponašanje svih drugih državnih dužnosnika, a njime bi se regulirao relativno širok raspon ponašanja. Kao primjer su spomenuli situaciju iz mandata lijeve Vlade Zorana Milanovića kada se supruga tadašnjeg ministra gospodarstva, HNS-ova Ivana Vrdoljaka, čak i javno pohvalila da je od Leda dobila škrinju sa sladoledom koju je smjestila u njihovu spavaću sobu. Kodeks bi obuhvatio situacije od ovakvih ponašanja, koje u nevladinoj udruzi nazivaju benignima, pa sve do “malignih” u koja ubrajaju “Agrokorova ministra u Vladi”. Kodeks bi vjerojatno regulirao i pitanje korištenja državnih rezidencija s kojima je bilo loših iskustava, i to od SDP-ovaca koji su rado ljetovali na Brijunima do bivšeg premijera Tihomira Oreškovića kojemu se osobito svidjela vila Costabella kod Opatije. Uz kodeks bi bilo jasno i na koja putovanja povezana s funkcijom dužnosnik može voditi svoju djecu i tko u tome slučaju snosi troškove puta i smještaja. Vlada, međutim, takav kodeks ne želi donijeti za sebe, nego je zadužila Ministarstvo uprave da donese opći dokument koji će vrijediti za sve dužnosnike.
Povećalo javnosti
Culej i tu ima “izdvojeno mišljenje”. - Vojska ima kodeks i sve druge službe imaju kodeks ponašanja, pa ga treba imati i Vlada. To su odgovorne funkcije i treba postojati kodeks ponašanja - kaže Culej, a na pitanje je li u redu da dužnosnik na sportski susret gdje predstavlja državu vodi dijete odgovara da je jasno na što aludiramo i nastavlja kako se prije svašta događalo. - Imali smo letove avionima na svakakve destinacije, odlaske na Lošinj... Svašta je bilo. Dužnosnik mora biti svjestan toga što radi, mora znati da se prati svaki njegov korak i mora voditi računa da svojim ponašanjem ne našteti sebi i instituciji koju vodi - kaže Culej.
U Vladi očigledno ne smatraju da su najviši državni dužnosnici posebno izloženi korupcijskim rizicima pa su glatko odbili prijedloge koji bi ih obvezivali na veću transparentnost svoga rada. Tako nema ni govora o uspostavi registra sastanaka za najviše državne dužnosnike, pa ćemo za neke kontakte na najvišoj razini - kao što su, primjerice, neposredno prije eskalacije krize u Agrokoru bili sastanci premijera Andreja Plenkovića i Ivice Todorića - saznati tek naknadno, a i tad je pitanje hoćemo li imati punu informaciju. Za neke takve kontakte koji su od javnog interesa nećemo saznati nikada. O uvođenju obveze kreiranja informacije o kontaktima s vanjskim dionicima, što su GONG-ovci također predlagali, ne želi se ni razmišljati. Nekih pozitivnih pomaka ipak bi trebalo biti. U nevladinoj organizaciji tu svrstavaju Zakon o zaštiti zviždača i preuzimanje obveze da se u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama objavi nekoliko registara. Riječ je o Registru koncesija, Registru svih državnih transfera prema privatnim tvrtkama, kao i svih tijela javnih vlasti koja transferiraju sredstva privatnim firmama.
Problem koncesija
Takvu najavu s osobitim veseljem pozdravlja i Culej. Kaže da se bavio koncesijama i vidio puno nepravilnosti. Istaknuo je slučaj iz vremena mandata ministra Tihomira Jakovine u Ministarstvu poljoprivrede. - Zemlja je išla u koncesiju, a OPG-ovci su me upozoravali na velike količine zemlje koja se ustupa. Događalo se da se otvore kuverte, a onda poništi natječaj i raspisuje novi kako bi se pogodovalo određenim ljudima - tvrdi HDZ-ov zastupnik koji je za to da se objave sve koncesije i da javnost ima uvid u to tko je što i pod kojim uvjetima dobio.
Isti stav Culej ima i prema Registru državne imovine. - Zašto se ne bi znalo što je čije. Svojedobno je ministar hrvatskih branitelja objavio Registar branitelja, čime je braniteljima učinio štetu i mi smo ga opet zatvorili. No, ovo je druga stvar. Imovina mora biti javna - kaže zastupnik vladajuće stranke kojemu je povjereno pratiti aktivnosti na prevenciji korupcije.
No, ključna pitanja oko državne imovine uredit će se tek Zakonom o upravljanju državnom imovinom na koji postoje ozbiljne primjedbe. GONG tu vidi dva osnovna problema. Jedan je što će se pored Registra državne imovine formirati i dodatna Evidencija državne imovine koja neće biti javno dostupna, a drugi visoka razina diskrecije ministra u upravljanju državnom imovinom.
Izloženi su i suci
- Još u doba Milanovićeve vlade HNS je Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom predložio zakonske izmjene po kojima bi se imovina koja nije od strateškog interesa dala na upravljanje i raspolaganje lokalnim i regionalnim jedinicama, dok bi se državni stanovi stavili na tržište - kaže HNS-ov Milorad Batinić i napominje da bi se uz Registar državne imovine trebalo uvesti obvezu da Vlada jednom godišnje Saboru podnese izvješće o raspolaganju tom imovinom, a da takvu godišnju obvezu imaju i načelnici, gradonačelnici i župani prema svojim predstavničkim tijelima.
- Što se tiče odredbe da ministar može sam odlučiti o raspolaganju imovinom do milijun eura vrijednosti, to bi trebalo još pojasniti. Mi u HNS-u imamo dvojbu o tom iznosu i u vezi s imovinom na koju se odnosi - kaže Batinić.
Premda su u prvom planu političari, u GONG-u veliku izloženost korupcijskom riziku prepoznaju i kod nositelja sudbene vlasti. Očigledno dodatno ponukani imenovanjem predsjednika Vrhovnog suda kada se morala odgoditi sjednica saborskog Odbora za pravosuđe jer zastupnici nisu mogli odmah dobiti na uvid imovinsku karticu kandidata, u GONG-u tvrde da je pravosuđe prepušteno samo sebi i već dugi niz godina kaska za uvođenjem principa dobre vladavine. - Dok se imovinske kartice dužnosnika redovito provjeravaju i dostupne su cijeloj javnosti putem interneta, točnost informacija u imovinskim karticama sudaca se ne provjerava, a i dostupne su tek na zahtjev i samo kroz direktni uvid na licu mjesta - kaže Duje Prkut iz GONG-a.
Batinić pak misli da bi trebalo povući granicu i odrediti razinu od koje ti dokumenti trebaju biti javni. - Zanima li građane koliki imam minus na tekućem računu, da li kupujem u second hand shopu, što ručam? Mislim da imovina dužnosnika u smislu što je netko stekao u zadnjih pet ili koliko godina treba biti dostupna, ali ne sve i svakome - kaže Batinić, a konkretno za imovinske kartice sudaca navodi kako misli da ih članovi saborskog Odbora za pravosuđe trebaju dobiti na uvid, ali nije siguran trebaju li i građani.
Vijeće ne postoji
Veliki minus u prevenciji korupcije jest i činjenica da već dvije godine Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije za suzbijanje korupcije nije popunjeno jer nisu imenovani njegovi vanjski članovi koji čine većinu. Ovakvo krnje Vijeće u koje su imenovani samo saborski zastupnici zapravo i ne funkcionira. Na pitanje zna li kada će se popuniti Vijeće, Culej je rekao da takvu informaciju nema, ali će već na prvom sastanku najesen postaviti to pitanje. Batinić pak kaže da treba najesen raspisati poziv za vanjske suradnike.
Ministarstvo pravosuđa koordinator je u provedbi Akcijskog plana i strategije za borbu protiv korupcije, a ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković kaže kako će se pratiti provedba plana, da će se svaka tri mjeseca proanalizirati učinci. Također navodi da je Ministarstvo otvoreno za suradnju s nevladinim udrugama koje su također pozvane upozoravati na probleme. U odnosu na imovinske kartice sudaca i tužitelja, Bošnjaković kaže da slijede izmjene Zakona o Državnom sudbenom vijeću i Zakona o Državnom odvjetništvu te da će se u sklopu toga razmotriti i pitanje imovinskih kartica.