Mirela Holy nije, kaže mi, očekivala da bi se njeno inzistiranje na realizaciji Kukuriku-izborne proklamacije o formiranju nacionalne parkovne agencije moglo pretvoriti u veliki problem, piše Globus.
A postalo je glavni razlog zbog kojeg je nakon 14 godina zatvorila za sobom vrata SDP-a. Njena ideja u stranci, prisjeća se, ni ranije nije bila unisono prihvaćena. Razlog? U sustavu zaštite nacionalnih parkova i parkova prirode vrti se godišnje oko 400 milijuna kuna. Lokalne zajednice, odnosno njihovi šerifi, prihode parkova često koriste za financiranje projekata korisnih za vlastitu političku promociju. Osim toga, agencija bi imala jednog ravnatelja i jedno upravno vijeće.
Danas svaki od 19 parkova ima svog ravnatelja i vlastito peteročlano upravno vijeće. Na koncu, kaže Holy, naravno da je puno jednostavnije voziti po već sagrađenim tračnicama. Ali ona smatra da u politici treba ambiciozno raditi određene iskorake.
S Mirelom Holy razgovaram samo nekoliko sati pošto je napustila SDP i o tome izvijestila šefa stranke. Nakon svega morala je to napraviti. Da nije, izgubila bi svaku vjerodostojnost. U stranci nisu imali sluha za njen prijedlog o kompromisnom rješenju.
Holy žali što su se stvari tako razvile, ali ne primjećujem da je bijesna ili ogorčena. Kad govori o Milanoviću, i dalje ga naziva isključivo imenom: Zoran ovo, Zoran ono… Njeno odvajanje od SDP-a dugo je trajalo. Imam dojam da je odbacivanje ideje o formiranju parkovne agencije bilo samo povod, kap koja je prelila čašu, ali ne i jedini razlog rastanka.
Što sada? Ništa, kaže. Život ide dalje. Političkih se ambicija ne odriče. Vidi li se u nekoj drugoj stranci? Hoće li se pridružiti nekom drugom zastupničkom klubu? Možda Laburistima? Ne, rezolutna je Holy. Pa neće valjda, kaže, skakati s konja na magarca.
Je li tvrdokorna odbijenica koju ste dobili od ministra Zmajlovića isključivo njegov stav ili odluka nije bila samo njegova?
- Razgovarala sam sa Zoranom. Mislim da je njemu smiješno moje fokusiranje na parkovnu agenciju. Njemu se to čini kao potpuno marginalno pitanje, čak totalna budalaština. Vjerojatno misli da sam užasno infantilna. Ne smatra me zločestom, ali totalno nerealnom, fanatikom – to da. Vjerujem da se u odluku nije baš mnogo petljao. Jer, njega to jednostavno ne interesira i ne želi se time zamarati.
Možda ga ne zanima problem, ali zar ga ne zanima ni vaš odlazak iz SDP-a?
- Kad sam prije desetak dana u SDP-ovu zastupničkom klubu zatražila raspravu o našoj politici zaštite prirode, Zoran me nazvao i ponudio mi mjesto predsjednice jednog saborskog odbora. Smatram to njegovom mirovnom ponudom, pokušajem mog pacificiranja. Ali nisam mogla pristati zato što smatram da on od predsjednika odbora ima potpuno pravo očekivati apsolutnu odanost, lojalnost i poslušnost, a znajući dobro sebe bila sam svjesna da mu ja to ne mogu garantirati.
Lojalnost ili poslušnost? To su ipak dvije različite stvari?
- Zoran to doživljava kao lojalnost stranci, odnosno – budimo realni – njemu osobno.
Kako gledate na reakcije kolega? Neki su ministri vaše napuštanje stranke proglasili tvrdoglavošću ili ucjenjivanjem SDP-a?
- Smiješno. Čime bih ja to mogla ucjenjivati stranku? To su reakcije vojnika partije. Među SDP-ovim saborskim zastupnicima ima jako puno kvalitetnih i poštenih ljudi, ali moja je pozicija u izvjesnom smislu specifična. Ja nemam obitelj, ne moram se brinuti o djeci, dolazim iz relativno imućnije familije, neću biti kruha gladna ako ne budem u politici ili u Saboru. Možda mi je zato lakše ne pristati na neke kompromise na kakve su drugi često prisiljeni. Ne mislim nikoga tretirati po metodi začepljenog nosa. Ljudi su jednostavno različiti. Moj je dojam da su mnogi kritični prema stanju u stranci, da se ne slažu s nekim postupcima, ali su možda više odgojeni kao stranački vojnici.
...