NEIL ARMSTRONG

JE LI ON UISTINU BIO NA MJESECU? 'Naravno, naći ćete moju kameru koju sam tamo ostavio'

Neil Armstrong, koji je 1969. kao šef misije Apollo 11 bio prvi čovjek na Mjesecu, prije smrti stigao je pročitati samo prvo poglavlje svoje biografije što ju je napisao Jay Barbree, a koja je izašla ovih dana

Imaš li minutu vremena, Neil, upitao je Deke Slayton, direktor NASA-inih operacija letova s posadom, astronauta Neila Armstronga nekoliko dana uoči Božića 1968. Bili su dežurni u kontroli leta u Houstonu i pažljivo su pratili misiju Apollo 8, u sklopu koje su astronuati Frank Borman, Jim Lovell i Bill Anders postali prvi ljudi koji su obletjeli Mjesec.

- Naravno, šefe - mirno je rekao Neil Armstrong.

- Razmišljamo o tvom idućem zadatku. Mislimo da bi ti mogao biti zapovjednik misije Apollo 11- rekao je Slayton.

Neil Armstrong nije bio čovjek kojega je lako zbuniti, no za trenutak je i on bio ošamućen.

- Hvala, Deke, hvala na povjerenju - rekao je Armstrong i pružio ruku Slaytonu.

- Ako odlučite povjeriti mi Apollo 11, dat ću sve od sebe - dodao je...

Kćerina smrt

Taj je razgovor zauvijek promijenio karijeru, ali i privatni život američkoga vojnog pilota i inženjera Neila Armstronga. Sedam mjeseci poslije Armstrong je ušao u povijest: kao zapovjednik NASA-ine misije postao je prvi čovjek na Mjesecu i jedan od najpopularnijih ljudi na Zemlji. Iako najpoznatiji NASA-in astronaut, Neil Armstrong cijeli je život bježao od novinara i uporno odbijao pozive biografa. Iznimka je bio James Hansen, čiju je knjigu “First Man” iz 2005. godine prije objave autorizirao, te njegov dugogodišnji prijatelj Jay Barbree, novinarski veteran koji je od 1958. za televizijsku kuću NBC pratio američki svemirski program, o čemu je napisao nekoliko knjiga.

Barbree je prije nekoliko godina počeo pisati Armstrongovu biografiju, ali je slavni astronaut uspio vidjeti samo prvo poglavlje jer je 25. kolovoza 2012. preminuo u 82. godini zbog komplikacija nakon operacije srca. No, Jay Barbree nedavno je dovršio započeti posao pa se tako izlazak knjige “Neil Armstrong: A Life of Flight” poklapa s 45. godišnjicom spuštanja Amerikanaca na Mjesec.

Za razliku od Hansenove knjige, nova biografija Neila Armstronga počinje 1951., kad se kao 21-godišnji američki borbeni pilot borio u Korejskom ratu, gdje je sudjelovao u 78 misija i u zraku proveo 121 sat. Ondje zamalo nije poginuo jer je njegov F9F Panther između dvije planine pogodila protuzračna obrana, a spasio se katapultiranjem. Desetljeće poslije ponovno je zadivio kolege kad se nakon leta eksperimentalnim raketnim avion X-15 sigurno spustio na Zemlju iako je izgledalo da će se dogoditi katastrofa. Legenda o Armstrongovoj hladnokrvnosti ponovno je potvrđena 1966., tijekom njegova prvog leta u svemir, kad je uspješno spojio letjelicu Gemini 8 sa svemirskom platformom Agena, a zatim se, unatoč kvaru, uspješno vratio na Zemlju.

- Neil je na zemlji bio najsporiji čovjek u donošenju odluka, ali je imao najbrže ruke od svih pilota i u zraku je odlučivao u djeliću sekunde - prisjeća se Barbree.

Nakon Korejskog rata, Armstrong je nastavio strudij aeronautike na Sveučilištu Purdue, gdje je diplomirao 1955. Na Sveučilištu je upoznao i studenticu ekonomije Janet Shearon, koja je u siječnju 1956. postala njegova prva supruga. Imali su dva sina, Erica i Marka, te kćer Karen Anne, obiteljsku ljubimicu koji su odmilja zvali Muffie. Brak s Janet trajao je punih 38 godina, a nakon rastave 1994. Armstrong se oženio 15 godina mlađom udovicom Carol Knight, s kojom je ostao do smrti.

Tek rođenom programu Apollo Armstrong se pridružio 1962., ne sluteći da je upravo on čovjek koji će ispuniti obećanje predsjednika Johna F. Kennedyja da će Amerikanci biti prvi ljudi na Mjesecu.

Te, 1962., godine Armstrong je doživio veliku obiteljsku tragediju jer je njegova ljubimica Karen Anne umrla od tumora na mozgu. Kao čovjek koji je čvrsto vjerovao u moć znanosti, Armstrong je bio shrvan činjenicom da medicina nije mogla pomoći njegovoj ljubimici. Kćerina smrt bila je i najvažniji razlog što je Armstrong postao astronaut.

- Nakon što je djevojčica umrla, neprekidno je mislio o njoj. Morao je ići dalje u životu, pa se prijavio za astronauta - prisjetio se Barbree.

Strah od javnosti

Bol za izgubljenim djetetom bila je i Armstrongova poveznica s Barbreejem, čiji je sin Scott preminuo 1964. nakon preranog rođenja.

- Upoznao sam Neila na konferencijama za novinare s kojima se tek počelo u NASA-i. No, dan nakon smrti moga sina sreo sam Armstronga u kafiću i rekao mu tužnu vijest. Vidio sam kako mu se lice promijenilo i to nas je odjednom povezalo. Neil mi je povjeravao informacije koje nije dijelio s drugim ljudima - napisao je Barbree. On tvrdi da je tragična smrt male Muffie bila jedna od poveznica u Armstrongovu prijateljstvu sa slavnim Charlesom Lindberghom, američkim pilotom koji je 1927. prvi preletio Atlantik, a čiji je 20-mjesečni sin otet iz krevetića i ubijen. Upravo je Lindbergh savjetovao Armstrongu da izbjegava novinare i javnost kako bi sačuvao privatnost.

“Obožavao je Lindbergha. Pokušao sam Neilu objasniti razliku između njega i Lindbergha, čiji je let od New Yorka do Pariza bio na njegov račun. To je bila privatna avantura, a da bi se Apollo spustio na Mjesec, američki porezni obveznici morali su platiti 25 milijardi dolara. Stoga su astronauti potpisali da je dio njihove misije da će biti otvoreni prema javnosti. Amerikanci su platili za to”, zapisao je Barbree. On Armstronga opisuje kao skromna čovjeka koji je imao averziju prema govorima u javnosti, stoga je imao i veliku tremu dok je na Mjesecu izgovarao povijesnu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo.”

Bez novca

Kad su se nakon osam dana Neil Armstrong, Edgar Buzz Aldrin i Michael Collins vratili na Zemlju, pri čemu su morali proći i carinsku kontrolu, dočekani su kao američki heroji. Ubrzo je počela i njihova turneja po svijetu u sklopu koje ih je 18. listopada 1969. u Beogradu primio i jugoslavenski predsjednik Tito i uručio im odlikovanja. Za razliku od Buzza Aldrina, koji je, na neki način, uživao u slavi te se poslije borio s alkoholizmom, Neil Armstrong žudio je za privatnošću. Kad je 1972. program Apollo završio, Armstrong se vratio u rodni Ohio i prihvatio poziciju profesora aeronautike na Sveučilištu Cincinnati te kupio farmu. Pritom je odbio niz primamljivih ponuda koje bi mu omogućile da se obogati.

Bježao od popularnosti

“Bio je čovjek integriteta koji je odbio kapitalizirati jedno od najvećih postignuća čovječanstva. Neil sebe nikada nije doživljavao siromašnim, ali zapravo nikada nije imao novca”, naglasio je Barbree. Tvrdi da je Armstrong kao profesor na Sveučilištu Cincinnati često novinarima znao zalupiti vrata ispred nosa. Što je više bježao od popularnosti, Armstrong je bio veća meta za novinare, ali i za običan puk.

- Naša je slava istodobno bila blagoslov i pakao - priznao je jednom prilikom Armstrong, koji je u borbi za privatnost vodio sudski spor sa svojim dugogodišnjim brijačem Marxom Sizemoreom. Naime, brijač je bez Armstrongova znanja nakon astronautova šišanja za 3000 dolara prodao njegove vlasi nekom bizarnom kolekcionaru. Barbree se u knjizi osvrće i na niz zanimljivih priča vezanih uz misiju Apollo 11 i Armstronga. Jedna od njih kaže da je kamera zabilježila kako je Armstrong, pošto se dva sata i 19 minuta zajedno s Buzzom Aldrinom šetao po Mjesečevu moru tišine, na povratku u modul Orao promrmljao onako više za sebe: “Good luck, Mr. Gorsky!” No, među astronautima nije bilo nikoga tko se tako zvao, pa je gospodin Gorsky ostao enigma do sredine devedesetih, kada je na jednoj proslavi na Floridi Neil Armstrong rekao da je Gorsky sad mrtav i da može reći tko je on. Gospodin Gorsky bio je njegov susjed u Ohiu. Jednog jutra, kao desetogodišnjak, Armstrong je čuo gospođu Gorsky kako viče na supruga.

- Oralni seks! Ti želiš oralni seks? Može, ali onoga dana kada naš mali susjed bude hodao po Mjesecu - vikala je gospođa Gorsky.

Prigovor Obami

No, priča o gospodinu Gorskom plod je šale pokojnog američkog komičara Buddyja Hacketta koji je to smislio za NBC-jev “Tonight Show”. Armstrong je za šalu čuo 1995., no ona je u međuvremenu postala urbana legenda. Samozatajan i distanciran čovjek, Armstrong se u javnosti ponovno pojavio 2010., kad je zajedno s dvojicom bivših kolega, astronautima Eugeneom Cernanom i Jimom Lovellom, uputio otvoreno pismo predsjedniku Obami. Tada je oštro kritizirao Obaminu odluku da se odustane od američkog povratka na Mjesec, o čemu je govorio i u svom posljednjem intervjuju koji je dao britanskom Guardianu u svibnju 2012. Tada je odgovorio i na raširenu teoriju urote da je spuštanje na Mjesec bilo krivotvorina.

“Ljudi vole teorije zavjere. One su vrlo atraktivne. No, nikad se nisam brinuo jer znam da će se jednoga dana netko vratiti i pokupiti moju kameru koju sam ostavio na Mjesecu”, rekao je Armstrong.

Tagovi

Izdvajamo