Te 2003. godine stvari su izgledale sjajno. Zbog slabo iskazanog interesa ondašnjih hrvatskih tvrtki za poslove u tzv.namjenskoj brodogradnji vodstvo libijske Ratne mornarice predložila je nekolicini hrvatskih brodograđevnih stručnjaka osnivanje nove tvrtke koja bi gradila i remontirale vojne brodove. Prije svega libijske. S obzirom da su se njihovi časnici školovali u bivšoj Jugoslaviji, u Libiji su jako dobro znali kakvim kadrovima raspolaže hrvatska brodogradnja, kako kvalitetne brodove grade i da to rade puno jeftinije nego u zapadnoj Europi. Prijedlog je usvojen i u Zagrebu je osnovana tvrtka Adria-Mar .
Čeka se rasplet
- U tvrtku sam stigao godinu dana kasnije. Bilo nas je tek nekoliko inženjera. U Libiji sam imao dobra poznanstva jer sam vodio predstavništvo INGRA-e u toj zemlji. No, ja sam se želio baviti brodovima. Napustio sam INGRU, vratio se u Zagreb i pridružio kolegama u Adria-Maru -prisjeća se sedam godina kasnije Mladen Šarić, direktor Adria-Mara, jedne od hrvatskih tvrtki koja ovisi o raspletu situacije u Libiji. Do jučer je ta zamlja bila “Eldorado”, a danas razmišljaju kako će naplatiti 60 milijuna eura poslova ugovorenih s tamošnjom Ratnom mornaricom. Kao i za Crosco, Viadukt, Geofiziku, i za Adria-Mar posao u Libiji znači život.
- Devedeset posto naših poslova vezano je uz tu zemlju. Posao nam je krenuo odlično i zanemarili smo sve ostale segmente - priča danas Šarić. Upravo kad su počeli nemiri, Adria-Mar je trebao krenuti u realizaciju gradnje prvog od šest brodova dužine 40 metara za libijsku ratnu mornaricu. Nisu stigli napraviti ni primopredaju oružanih sustava na raketnoj topovnjači Lahheb koju su pune dvije godine remontirali u Hrvatskoj. Ratna događanja bila su brža.
U velikoj dvorani za sastanke okružen maketama brodova koje su projektirali i izgradili njegovi stručnjaci, Šarić priča o strelovitom uspjehu svoje tvrtke na libijskom tržištu. Samo godinu dana nakon osnutka tvrtke, u Hrvatsku je pristao libijski vojni brod za podvodna spašavanja. Trebalo je potpuno remontirati brod, spasilačku podmornicu,zvono za ronjenje i hiperbaričke komore. Kako nemaju vlastito brodogradilište, Adria-Mar je unajmio prostor u jednom od hrvatskih brodogradilišta i sljedeće dvije godine radilo se na remontu. Iste te 2004. godine zagrebačkoj tvrtki je pala sjekira u med.
- Pobijedili smo na jakom međunarodnom natječaju za izgradnju libijskih patrolnih brodova. Prvo je trebalo napraviti dva, a potom još četiri broda dužine 30 metara - priča Šarić.
Glavni cilj su krijumčari
Priznaje da su tada išli i s nižom cijenom samo da bi dobili posao: “Mi smo riskirili s cijenom, ali i Libijci. Pristali su kupiti prototip broda od tvrtke koja do tada nije izgradila niti jedan brod”.
U brodogradilištu Lamjana na otoku Ugljanu građena su prva dva broda iz serije PV-30 LS. Najveća posebnost plovila kojeg pokreću dva dizelska motora Deutz jačine 1680 kW je primjena tzv. stealth tehnologije koja smanjuje radarski odraz broda. Krijumčari, za čiji lov su ova plovila prvenstveno namijenjena, na radaru će vidjeti znatno manju sjenu patrolnog broda, pa će pomisliti kako se radi o nekom manjem ribarskom brodu i dopustit će da im se posve približi. A onda neće imati vremena za bijeg, jer patrolni brodovi libijske obalne straže jure i do 30 čvorova.
Unutar patrolnog broda je smješten i čamac za brzo isplovljavanje. On se koristi za brzi napad na sumnjive brodove budući da gumeni 5-metarski čamac ima motor jačine 60 konjskih snaga koji može razviti brzinu i do 35 čvorova. Prva dva broda isporučena su 2006. godine, a libijska vojska je bila njima izuzetno zadovoljna te se krenulo u gradnju još četiri broda. Usporedno s gradnjom patrolnih brodova krenuli su pregovori s Ratnom mornaricom Libije oko remonta njihovih brodova.
- Nakon višegodišnjih sankcija njihovi brodovi su bili u katastrofalnom stanju. Postigli smo dogovor za remont četiri broda - dva desantna dužine 99,5 metara, jednog spasilačkog dužine 55 metara i topovnjače od 50 metara. Ta topovnjača doplovila je u Hrvatsku, ni sami neznamo kako. Bila je sva trula i radila su joj samo dva od četiri motora. Mjenjali smo cijevi i kablove, stavljali novi navigaciju, brodske sustave. Radili kompletni remont naoružanja i elektronike. Nitko u svijetu ne bi se prihvatio takvog posla.
Da bi se dobio ovakav posao, s Libijcima nije nimalo lako pregovarati.
- Kad misliš da si sve dogovorio oni kažu ne, idemo na još jedan sastanak. Za njih su tečajne razlike i kamate nepoznat pojam. Vrlo često smo gubili na tečaju dolara. Bili su dužni i preko 10 milijuna dolara, ali na kraju sve uredno plate.”
A korupcija?
- Prema nama, oni su med i mlijeko - poručuje Šarić. Adria-Mar je radio i do 60 posto svih potrebnih poslova u libijskoj ratnoj mornarici
- Presudili su povjerenje i vjera u hrvatsku brodogradnju i njene stručnjake - tvrdi Šarić koji je tijekom pregovora s libijskom vojskom upoznao većinu visokih časnika. Do Gadafija nikad nije došao, ali je nekoliko puta razgovarao s njegovim sinom Saifom.