Dok je za ogromnu skupinu ljudi u Hrvatskoj status branitelja najpoželjnije “zanimanje”, Vlaho Orepić, novi ministar unutarnjih poslova, o svom četverogodišnjem ratnom putu ne želi govoriti. Njegov je stav - bilo i prošlo. Sada se rade neke druge stvari. O borbi protiv gradnje termoelektrane u Pločama koja je, kako sugerira u službenom životopisu, utjecala na završetak vojne karijere, također je skroman. Sretan je, kaže, što je spašen okoliš, a odlazak iz vojske je bila njegova odluka. - Ne želim sada od sebe raditi žrtvu - kaže Orepić koji pokazuje vojničku nesklonost medijskoj promociji. Nevoljko je pristao na razgovor i već u samom startu kazao da će novinari imati sve informacije o radu MUP-a, ali jako malo njegovih izjava i fotografija. - Ne želim estradizaciju. Tu sam radi posla - izgovarao je Orepić dok je sjedao za stol u svome kabinetu spreman odgovarati na pitanja.
Zašto ste se prihvatili ovoga posla?
- U MUP-u ima prostora za poboljšanje situacije. Treba povećati povjerenje građana u policiju i sigurnosne sustave općenito. To je pristup koji mi je, kao bivšem vojniku, veliki izazov.
Kako ste postali kandidat za ministra unutarnjih poslova? Tko vam je ponudio tu funkciju?
- Bitno je bilo moje iskustvo u vojsci. Kapetan sam bojnog broda u miru. Iza sebe imam dugogodišnji rad na reorganizaciji Oružanih snaga, konkretno jednog segmenta Hrvatske ratne mornarice. Sve je to g. Božo Petrov prepoznao i počeo razgovarati sa mnom o MUP-u. I evo nas sada ovdje.
Božu Petrova ste upoznali kao predsjednik Udruge građana Škanj koja se protivila gradnji termoelektrane?
- Dolina Neretve je zanimljiv prostor i ako išta treba biti predvorje Hrvatske, onda je to taj prostor. Na njemu imate more, rijeke, jezera i onda se pojavi ideja iz poslovnog svijeta da se napravi termoelektrana na ugljen, i to dva puta po 800 megavata. Svjestan što to znači, negativnih posljedica realizacije tih projekata, odlučio sam se kroz građansku inicijativu boriti da se to spriječi. U tome sam dao maksimum od sebe. Na istom je stavu bio i Božo Petrov kao gradonačelnik Metkovića. Osnovao sam udrugu Škanj i počeo borbu. Sam naziv udruge je simbolizirao smisao i cilj naše borbe. Škanj je prirodni nasip na ušću Neretve koji sprečava prodor slane vode u rijeku, a udruga Škanj je uspjela spriječiti onečišćenje okoliša.
Optuživalo vas se da rušite energetsku stabilnost države?
- Svjestan sam koliko smo veliku pobjedu izvojevali, ali neka vrijeme govori o njoj. Pogledajte Ploče sada i zamislite ih s termoelektranom. U 21. stoljeću treba drugačije razmišljati i okretati se drugim izvorima energije. Energija iz elektrana na ugljen nam ne treba. Po meni su u pozadini bili uski privatni ciljevi.
Malo je neobično da se građanske inicijative prihvatila osoba koja je cijeli radni vijek provela u vojsci, hijerarhijski ustrojenoj i krutoj organizaciji.
- To su situacije kada čovjek osjeti poriv da nešto učini, i onda uđete u fajt ne razmišljajući o posljedicama. Prevelika bi cijena bila plaćena da je napravljena termoelektrana.
U vrijeme kada ste vodili udrugu Škanj bili ste djelatna vojna osoba. Kako se u vojsci gledalo na vaš angažman i je li to razlog zbog kojeg ste otišli?
- Ne bih od sebe radio žrtvu. Svoj posao nisam ugrožavao. Možda je malo neobično i takav angažman izlazi iz uobičajenih standarda ponašanja visokog časnika HV-a, u mom slučaju HRM-a. No, neovisno o tome dođe trenutak kada zbrojite i oduzmete okolnosti koje vas okružuju i donesete odluke. Odlazak iz vojske je bila velika odluka jer sam imao prostora za nastavak karijere i napredovanje.
Na kraju vam nije loše ispalo. Sad s visoke pozicije izvršne vlasti rukovodite represivnim sustavom, doduše policijom.
- Baš tako. Nešto više od godinu dana sam se odmarao i sada sam spreman ići dalje.
Prilikom primopredaje vaš prethodnik Ranko Ostojić je istaknuo vaše učešće u ratu i spomenuo da ste mu bili zapovjednik.
- Nas dvojica imamo taj zajednički dio života vezan za teška vremena. Mi koji smo to prošli međusobno se uvažavamo. Ponosni smo na taj dio života, na braniteljski angažman, ali to su teme koje su iza nas. Danas se time više ne treba baviti. Primopredaja je bila vrlo korektna, Ostojić mi je ponudio i svu pomoć ako bude trebalo, a na sva pitanja sam dobio odgovore.
Dopalo vas je da mijenjate politiku prema migrantima. No, kako to da je jedan od prvih poteza ukidanje toplog obroka?
- Ta informacija nije točna. Moja je intencija da se realni troškovi usklade s realnim potrebama. I to je sve. To je kao da kod kuće imate stol za deset osoba i svaki dan kuhate za desetero, a na ručak vam dođe svega njih dvoje. To nema smisla. Suvišno je, bespotrebno i neodgovorno držati pogon koji primarno treba služiti za prihvat i profilaciju izbjeglica, a da izbjeglica praktično nema.
Dakle, i volonteri u izbjegličkom kampu mogu nešto pojesti?
- Naravno! Svi imaju kuhani obrok. Nikome nije bio ukinut, nego je samo smanjena količina. Smanjen je i broj ljudi koji su angažirani u kampu kroz javne radove. Razvili smo sustav koji se može smanjiti ili povećati, ovisno o potrebama.
Hoće li biti još rezanja troškova?
- Prije bih rekao da je to operacionalizacija. Na tome tragu je i dogovor ravnatelja policija Slovenije, Hrvatske, Srbije i Makedonije da se prijem i profilacija izbjeglica radi na makedonskoj granici. Nakon toga neće biti nesporazuma, a ni izbjeglice se neće zadržavati u Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj ili Sloveniji ako to nije njihovo konačno odredište. Želimo postići to da Šid i Slavonski Brod kao mjesta profilacije postanu suvišni. To će biti amortizeri za prihvat većeg broja ljudi, ali na ovaj način svi ćemo zajedno na makedonskoj granici raditi profilaciju i sve zemlje će biti tranzitne za one koji idu u Austriju i Njemačku.
Grčka će, dakle, biti hot spot?
- Pitanje Grčke je složeno. No, želim naglasiti da ova nevolja ujedinjuje Europu. Očigledno se ne možemo u miru udružiti, nego nam za to treba neka nevolja. Na pitanju migranata moramo napraviti izuzetak u schengenskim kriterijima, izuzetak u smislu promatranja pojedinačnih, nacionalnih interesa i shvatiti da je ovo problem koji se događa na jedinstvenom prostoru, bez obzira na državne granice, te da ga zajednički moramo rješavati. Migrantska kriza će primorati Europu da se ujedini, a u tom trenutku ćemo riješiti problem.
Više je argumenata za tezu da će se EU raspasti na pitanju izbjeglica.
- Na žalost, učimo na nevoljama.
Koliko sada ima izbjeglica u Hrvatskoj?
- Oko 2000 na dnevnoj bazi.
A kako rješavate povratak onih koji su nam dopremljeni natrag iz Austrije i Slovenije?
- I tu ima nesporazuma. U hotelu Porin imamo 41 izbjeglicu, a radi se o ljudima koji nisu definirali krajnje odredište i oni po zakonu nakon mjesec dana moraju napustiti Hrvatsku. Te ćemo ljude smjestiti u Slavonski Brod i iskoristiti kapacitet koji imamo tamo. Veže se puno pogrešnih priča uz migrantsku krizu, a ona je postala operativni posao policije. Hrvatska je mirna i sigurna zemlja. Ni jedna zemlja nije pružila ruku migrantima kao što je to Hrvatska, ni jedna im nije pružila takvu sigurnost i zdravstvenu skrb. Imamo humani, kulturni i organizirani pristup. Sve drugo bi bilo pogrešno.
Povremeno se nagađa da će se promijeniti izbjegličke rute, pa se jedna od njih crta područjem naše obale. Je li to realno?
- Ni jedna od tih priča nije utemeljena.
Bilo je puno polemika i političkih tenzija oko pitanja bi li se Hrvatska od velikog izbjegličkog vala trebala štititi vojskom na granici i žicom. Što vi kažete?
- Živimo u 21. stoljeću i žica ne znači ništa. U potpunosti možemo kontrolirati granicu. Pogrešno je promatrati izbjeglički problem s aspekta žice. Žica je odraz nečeg drugog, a ne stvarne potrebe i Hrvatska to mora izbjegavati koliko je moguće. Granica se danas vrlo jednostavno i lako čuva s vlastitim snagama. Nadziremo cijelu granicu i svaku promjenu na njoj rješavamo bez problema.
Kakva će biti vaša politika vođenja policije?
- Objasnit ću vam ovako: imamo li neku pojavu u društvu, ubacimo je u proceduru koja podrazumijeva policijsko i svako drugo djelovanje, a onda iz te mašine izađe neka mjera. Tek kada se definirala mjera njoj se pridodaje ime i prezime na koje će se primijeniti. To je moja vizija policije. Dakle, ne birati rješenja prema čovjeku, nego prema djelu. Na taj način ćemo postići pravednost i depolitizaciju. Što se tiče samog sustava, već smo daleko odmakli u standardizaciji karijera i razvojnog puta policajca od ulaska u sustav do najsloženijih dužnosti. U tome smjeru će se dalje mijenjati Zakon o policiji i sve uredbe koje će ga pratiti. Nastojat ćemo stvoriti uvjete da svakom policajcu bude dostupan napredak prema njegovim sposobnostima, znanju i dužnostima koje obnaša. To ću provesti, ili ću otići.
Da biste vodili ovakvu politiku, u MUP-u morate imati suradnike na koje se možete osloniti, kojima vjerujete i koji dijele vaše stavove. Što ćete ako vam HDZ za zamjenika postavi nekog tko ima potpuno drugačiji pogled na sustav?
- Ipak sam ja ministar!
Hoćete li odmah smjenjivati rukovodeći kadar u policiji ili ćete čekati da im istekne mandat?
- Sve ovisi o rezultatima. Onaj tko zabija golove, taj će igrati i dalje. Tu nemam nikakvih predrasuda. Treba poštivati ljude i rezultate natječaja. Ne može svaki ministar koji dođe mijenjati sve što hoće samo zato što se s nekim ne slaže. Ako će se nekog promijeniti onda će za to postojati razlog, bilo sukob u razmišljanjima ili loši radni rezultati. U policiji rade profesionalci i oni moraju sami vjerovati u svoj sustav. Nitko nema pravo to narušavati, pa ni ministar.
Ako ne drugačije, zasigurno kao vozač imate iskustva s policijom. Kakva su?
- Nisu negativna. Nekoliko puta mi se dogodilo da me policija zaustavi zbog prebrze vožnje. A to se dogodi jer su kod nas velika ograničenja brzine kroz naselja, a danas se voze jači automobili. Doduše, ja vozim sestrin Polo. No, poanta je da nikada nisam imao loše iskustvo.
Da li biste, poput Ranka Ostojića, platili kaznu umjesto građanina ako smatrate da je policija pretjerala u “revnosti”?
- Mogu samo reći da interakcija policajac - građanin mora biti puno bolja. Ali ona nije loša, bolja je nego što bi se moglo zaključiti iz pokojeg ovakvog primjera. Policija svakodnevno živi s građanima. Izuzetaka ima, ali ih treba biti što manje.
Zašto je Most inzistirao na preuzimanju Ministarstva unutarnjih poslova?
- To je dio politike koju je osmislio Božo Petrov i njegovi suradnici iz Mosta, a ja je dijelim, kao što dijelim i njihovu političku sudbinu. MUP je ministarstvo koje ima svoju težinu i važno je za ostvarenje ciljeva Mosta.
Kažete da će policija raditi po zakonu bez obzira o kome je riječ. Znači li to da sada radi izvide u slučaju lažnog prebivališta, zemljišta, kredita i drugih kontroverznih situacija koje su se vezale za smijenjenog ministra branitelja Mije Crnoje?
- Policija će se prema svakome ponašati jednako bez obzira na njegovo ime i položaj. Već sam dao smjernice da se tako radi. I nećemo raditi samo po prijavama, nego će policija biti proaktivna, u što ćete se vrlo brzo uvjeriti. Ne bih izdvajao g. Crnoju. Ako je nešto pogrešno, sustav će prema njemu postupati.
Jeste li razgovarali s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom?
- Sastali smo se i našli orijentire za rad. Poboljšat ćemo suradnju MUP-a i Državnog odvjetništva. Ima dosta prostora za unaprijediti naš rad i načelno smo dogovorili daljnje sastanke radi toga. Cilj je da budemo pristupačniji, otvoreniji i efikasniji.
Trebaju li načelnici policijskih uprava očekivati smjene?
- Rezultati njihova rada su mjerljivi. Oni koji dobro rade svoj posao sigurno će ostati. Nitko neće biti smjenjivan samo zato jer je došla nova politička opcija. Taj je pristup pogrešan i nećemo ga provoditi. Vojska i policija moraju biti izuzeti od takvog pristupa. U njoj radi profesionalni kadar i njihov rad i rezultati su mjerljivi, i oni moraju biti kriterij za položaj u sustavu.
Jedna od stavki u vašoj biografiji je bavljenje sportom.
- Bivši sam sportaš, a sada sam rekreativac. Dosta sam se bavio karateom, imam iza sebe natjecanja i rezultata. Trener sam fitnessa. Imam puno toga iza sebe, a posebno mi je drag rad s djecom.
Zašto ste izabrali baš karate?
- Jer je to individualni sport. U njemu ako ste pobjednik, onda ste pobijedili sami, a ako ste gubitnik, opet ste za to sami krivi.
A fitness?
- Imao sam ozljedu i odlučio se razvijati u smjeru kondicijskog trenera, i kada sam upisao Kineziološki fakultet najbliži mi je bio smjer fitnessa. Tako sam ušao u te vode i zapravo se vratio svojoj prvoj ljubavi. Da sam tako započeo školovanje, vjerojatno sada ne bih sjedio ovdje.
Prema rezultatima profesionalnih sportaša reklo bi se da smo sportska nacija.
- Puno se bavimo sportom, ali na pogrešan način. Bavljenje sportom postaje privilegij, što je po meni strašno. S druge strane, rezultat je imperativ i zato se izlazi iz zone zdravlja. Sama činjenica da se razvila sportska medicina govori da sport u suštini više nije zdrav. Ono što je nekada bio sport, sada je rekreacija. Mislim da i u školama imamo pogrešan pristup sportu. Tjelesna i zdravstvena kultura mora biti razvojna, a dijete iz škole mora izaći s boljim funkcionalnim sposobnostima.
Kako će proći pretili policajci, a takvih se nerijetko može sresti?
- Inzistirat ću da se poštuju standardi tjelesne spreme. U pravu ste da je to problem i njemu se treba posvetiti. No, svi će imati vrijeme u kojem će svoje sposobnosti moći dovesti u potrebne okvire.