Jasmin Agić u jednom je trenutku imao život pod nogama. Uspješno je igrao za Dinamo, tribine su ga voljele, skupljao je trofeje u Maksimiru, koji su mu otvorili vrata reprezentacije. Pored njega stajala je uspješna supruga i dijete. Kod Agićevih je bilo svega kao na Božić. No, kada je karijera krenula nizbrdo, a ugovori postali puno tanji od onih u Maksimiru, Agić se jednostavno nije snašao u vremenu i prostoru.
- Kada imaš malo, onda i trošiš u skladu s time. Kada imaš puno, a imao sam dosta, onda je standard vrlo visok. Navikao sam izaći s buntom love u džepu, a nisam shvaćao da više ne zarađujem kao prije. A s druge strane, ako ne bih imao dovoljno novca, onda tu večer ne bih bio svoj. Bio bih odustan. Potom ta psihoza oko neisplate plaća u Sesvetama. Kada te varaju i lažu godinu dana, onda se neki kriteriji gube. Padne ti samopouzdanje i misliš samo na novac - nabraja nam Agić razloge zbog kojih je u jednom trenutku nepromišljeno sve stavio na kocku. I doživio debakl. I osobni i poslovni.
Više ga na cesti ne prepoznaju kao čovjeka koji je 14 puta branio boje Hrvatske, osvajao naslove s Dinamom i vodio Rijeku u jednoj od najuspješnijih sezona u povijesti kluba s Kantride. Danas je za njih Jasmin Agić nogometaš koji je namještao utakmice.
Prije nekoliko dana Vrhovni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu. Žalbe optuženih u aferi Offside nisu prihvaćene i Agić mora u zatvor. Od devet mjeseci odradio je mjesec i pol, koliko je trajao istražni postupak. Kada će ostatak, još čeka. I to nestrpljivo. Jer što prije želi novi početak.
Sreli smo ga u petak u Dubravi. Gurao je dječja kolica po šoping-centru na istoku grada iz kojih se grleno smijao petomjesečni sin. Supruga Sanja bila je uz njega dok je stariji sin Tino bio na treningu.
- A što imam skrivati? Priznao sam sve na sudu i, da vam budem iskren, jedva sam čekao da stigne odluka Vrhovnog suda. Što god da sam radio nakon afere, uvijek mi se to vrtjelo po glavi i stvaralo nemir. Evo, sada je konačno stiglo i ne pada mi na pamet žaliti se ili koristiti bilo kakve druge mogućnosti koje bi odgađale odsluženje. Želim to odraditi što prije, zatvoriti tu stranicu u životu i krenuti nekim novim putem - otvoreno govori Jasmin Agić.
Dok priča što mu se dogodilo, zašto je namjestio utakmicu i kako je afera utjecala na njegov život, Agić ne djeluje kao čovjek koji traži sažaljenje. Još manje je sklon izgovorima. Itekako je svjestan svoje pogreške i spreman je platiti cijenu.
- Zbog sebe i svog unutarnjeg mira. Zbog obitelji koja je najviše propatila kada je buknula afera - priča nam. Još ne zna kada će otići na odsluženje kazne. Čeka pismenu odluku suda da dogovori detalje. Nada se da će to biti kaznionica otvorenog tipa, ali u principu mu to i nije toliko bitno.
- Najradije bih već večeras otišao u Remetinec, javio se na portu i krenuo s odsluživanjem kazne. Što prije krene, bit će prije gotovo, pa ćemo i to poglavlje života završiti, okrenuti stranicu i probati što prije zaboraviti - tvrdi Agić.
Na fotografiji: ‘Starijem sinu (11) sam pošteno rekao što sam napravio. Ne želim ništa kriti. Supruga je stala uz mene, a 5-mjesečni Borna je najbolje što nam se dogodilo. Žao mi je što neću biti uz njega dok raste’
Pitam ga što će mu najviše nedostajati u tih sedam i pol mjeseci koliko ga neće biti na slobodi.
- Moj Tino ima 11 godina, a Bornu si vidio. Nalazim se u životnoj fazi kada jedva čekam doći kući s posla da bih proveo vrijeme s njima. Eto, to će mi silno nedostajati u mjesecima koje ću provesti u zatvoru. Lako za posao i nogomet, ali još se nisam pomirio s time da ću izostati iz jednog djela Bornina odrastanja - tumači.
I dok je Borna premali da bi shvatio što se događa s ocem, Tino je u osjetljivim godinama odrastanja. Međutim, svjestan je svega. Čim je buknula afera oko namještanja rezultata, Jasmin i Sanja sjeli su s njim za stol i objasnili mu kako stvari stoje.
- Postoji li drugi način? Rekao sam mu što sam napravio i što me čeka i Tino je to prihvatio. Nema problema s time i silno sam ponosan na zrelost s kojom je primio nastalu situaciju. Uostalom, zašto bih skrivao od njega kada svi ostali znaju u što sam se upustio. I zatvor je za ljude, a postoji i život nakon njega. Ponavljam, s tih sedam i pol mjeseci zatvorit ću jedno životno poglavlje i okrenuti novu stranicu u životu kaže.
O kalvariji koju je prošao zbog namještanja utakmica priča bez dlake na jeziku. Kirurški precizno sjeća se svakog detalja. Pa i trenutaka prije nego što je izašao na travnjak i lažirao utakmicu.
- Čini se lako, ali nije. Pa ja sam cijeli život igrao da dobijem svaku utakmicu bez obzira na snagu protivnika. Uvijek sam se borio za svaku loptu. Iz svakog sam driblinga htio izaći kao pobjednik. A onda stigneš u fazu kada moraš pustiti utakmicu. Teško se bilo psihički pomiriti s time. No, definitivno je bilo najgore nakon utakmice, kada sam shvatio što sam učinio. Osjećaj grižnje savjesti me ubijao - sjeća se Agić.
Nakon što se sve razotkrilo, mnogi su mu okrenuli leđa.
- I neka su. Nikoga ne krivim za ništa jer sam si sam najviše kriv za ono što se dogodilo. Kada sam igrao za Dinamo i reprezentaciju, imao sam prijatelja na izvoz. Kako je karijera išla svome kraju, i ‘prijatelji’ su počeli nestajati. S aferom su mnogi potpuno iščeznuli iz mog života. Ostalo ih je taman toliko da ih se može nabrojati na prste jedne ruke. Svi mi imamo neke probleme, ali u tim trenucima vidiš na koga možeš računati i tko će stati pokraj tebe da se osloniš na njegovo rame kad posrneš. Da se razumijemo, ne krivim nikoga od njih, ali znam da su mi ostali oni pravi. I ti mogu računati na mene do kraja života - povjerio se naš sugovornik.
A tih nekoliko prijatelja koji ga se nisu odrekli i obitelj svjedočili su iznimnoj hrabrosti Agićeve supruge Sanje, koja je ponijela najteži teret. Nije bilo lako poznatoj vizažistici gledati sliku supruga s lisicama na rukama s naslovnih stranica novina i televizijskih vijesti. Sama s djetetom, Sanja se našla na vjetrometini dok je Jasmin bio zatvoren unutar četiri zida Županijskog suda na Zrinjevcu, gdje je čekao suca istrage.
(...)