Dakle, Sanader je otišao da bi ostao. Bila je to njegova glavna namjera, uvjeren je Mate Granić, dugogodišnji ministar vanjskih poslova, bivši šef bivšeg premijera i čovjek koji je, premda desetak godina izvan politike, zadržao važne kontakte i na hrvatskoj i na međunarodnoj političkoj sceni.
- Danas je malo jasnije zašto je Sanader otišao. Prvo, predugo je prikrivao katastrofalnu ekonomsku situaciju u zemlji. Drugo, nestalo je novca. Sanader je sve državne probleme rješavao tako što bi ministru financija Šukeru rekao da digne još jedan kredit. A onda, odjednom, Šuker to više nije mogao. Treće, Sanader je stvorio prekonfliktnu atmosferu oko Slovenije. Vjerojatno se može pretpostaviti da postoje i neki drugi razlozi, ali ne znam činjenice o njima - dodaje dr. Granić i nastavlja: - Sanader, međutim, nije htio stvarno napustiti vlast. Zna se, i to se ne može osporiti, da je Sanader, čim je prošlo ljeto prebolio upalu pluća, pokušao nastaviti voditi i Vladu i HDZ. Sanader je redovito komunicirao s mnogim ministrima i s članovima Predsjedništva stranke. On je kanio iz sjene voditi Vladu.
Kada je Jadranka Kosor u ono vrijeme bila upozoravala na dvovlašće, ona je, zapravo, htjela reći da se Sanader i dalje ponaša kao premijer koji daje upute ministrima, što je za nju, prirodno, bilo nepodnošljivo... Veliko je pitanje koliko bi sve to trajalo da se Sanader početkom siječnja nije odlučio na svoj najbesmisleniji politički potez uopće, na pokušaj preuzimanja HDZ-a. Ne znam tko ga je nagovorio na puč, ali mislim da to nije bila samo njegova ideja. Sanader je tom unaprijed propalom akcijom dao Vladimiru Šeksu i Jadranki Kosor sjajan povod da ga zauvijek izbace iz HDZ-a. I što se dogodilo: nakon što je eliminirala Sanadera, Kosor je dobila rekordnu potporu javnosti - zaključuje Granić, čovjek koji dobro poznaje premijerku.
Milanović popularniji
Granić je onaj političar koji je Jadranku Kosor poslao predsjedniku Tuđmanu u drugoj polovici 1995.; Granić je, znači, bio njezin politički Pigmalion.
Jadranka Kosor ovoga je siječnja i veljače, usred najgore ekonomske krize, bilježila dvotrećinsku potporu birača. HDZ je u nekim istraživanjima prestajao zaostajati za SDP-om. Građani su vjerovali da se protukorupcijska borba neće zaustaviti na jednomjesečnim pritvorima za bivše bankare, političare ili direktore javnih tvrtki, licitiralo se s danom pada Božidara Kalmete, čovjeka u čijem je resoru otkriveno najviše afera; nitko još nije spominjao mogućnost da Hrvatska ni ove godine neće završiti pregovore s EU. Pet mjeseci kasnije, politički i javni svijet Jadranke Kosor sasvim je drukčiji.
I njen i Vladin rejting na rekordno su niskim razinama, predsjednik SDP-a Zoran Milanović postao je popularniji od premijerke, što znači da oba prva mjesta na listama najpopularnijih hrvatskih političara zauzimaju ljudi iz SDP-a; predsjednik Josipović pobijedio je u svim javnim sukobima s Vladom i HDZ-om (o čemu svjedoče istraživanja javnog mišljenja), protukorupcijski narodni entuzijazam očigledno je splasnuo, a gospodarska reforma - koliko god da je doživjela snažnu potporu medija pa i dijela stručne javnosti - uvela je Kosor u još dublji sukob s biračima.
Naposljetku, danas se čini neizvjesnim kada će ti famozni pregovori s Bruxellesom biti završeni. Jadranka Kosor je, dakle, od prve zvijezde hrvatske politike u kratkom vremenu postala tek “jedna od HDZ-ovaca”, što u sadašnjim okolnostima možda i nije najbolja preporuka za bilo čiju političku budućnost. Nagli usponi i podjednako brzi padovi predstavljaju, zapravo, osnovni, pravilan obrazac dosadašnje političke karijere Jadranke Kosor.
Vesna Škare-Ožbolt, zagrebačka odvjetnica koja je desetak godina blisko surađivala s predsjednikom Tuđmanom i koja je obnašala dužnost ministrice pravosuđa u Sanaderovoj Vladi, u kojoj je Jadranka Kosor od samog početka bila potpredsjednica, ipak je optimistična prema premijerkinoj političkoj budućnosti.
- Kosor je jaka, ozbiljna i žilava - kaže Škare-Ožbolt.
- Kosor je igračica na duge staze. Sigurna sam da je njezin sadašnji rejting previše ne zabrinjava. Primjerice, Sanadera je hvatala panika od svih mogućih istraživanja. Kada je Gloria, prije 15-ak godina, objavljivala liste najzgodnijih političara, Sanader, kraj kojega sam tada sjedila u Uredu predsjednika, padao bi u tešku depresiju ako su urednice Glorije proglasile Vidoševića zgodnijim od njega. Sanader je bio jednako osjetljiv i na političke rejtinge. Franjo Tuđman mrzio je rezultate istraživanja javnosti, ali oni ga nisu bacali u depresiju. Kada je, pak, riječ o Kosor, mislim da je ovo što joj se sada događa može samo potaknuti da bude još upornija i čvršća. Ja bih doslovno poludjela da se o meni piše kao što se piše o njoj. A ona sve to sjajno podnosi - kaže Vesna Škare-Ožbolt koja je s Kosor nedavno potpisala ugovor o političkoj suradnji HDZ-a i DC-a.
Radić na kavi s dvije dame
Jure Radić, jedan od najutjecajnijih HDZ-ovih političara 90-ih koji je s Kosor proveo tri i pol godine u istoj saborskoj klupi (2000. - 2003.), skeptičniji je prema premijerkinim kapacitetima da prima loše vijesti.
- Sjećam se konvencije HDZ-a 1997. kada je predsjednik Tuđman odlučio da umjesto Jadranke Kosor potpredsjednica stranke postane Ljerka Mintas-Hodak. Dogodilo se da sam u pauzi sjednice popio kavu s njih dvije skupa, i baš je tada naišao Tuđman. Pitao me: ‘Radiću, što to radiš?’ Odgovorio sam: ‘Jednu tješim, a drugu ohrabrujem - priča Radić. U novinama iz onog vremena čak se pisalo da se gospođa Kosor bila rasplakala kad je doznala da više neće biti potpredsjednica HDZ-a.
Kontrola prognanika
- Činjenica je da je ona taj događaj primila teško i da su mnogi smatrali kako je riječ o kraju njezine, u ono doba kratke političke karijere. Ali, brzo se uspjela vratiti - kaže Mate Granić. Jadranka Kosor stupila je na političku scenu 1995. Početkom rata gospođa Kosor postala je voditeljica emisije za prognanike na Hrvatskom radiju koja je vrlo brzo stekla enormnu popularnost.
- Kao novinarka, Kosor je bila jedan od važnih faktora kontrole situacije s prognanicima - smatra dr. Granić koji je, prije nego što je postao ministar vanjskih poslova, obnašao dužnost potpredsjednika Vlade, zaduženog i za pitanja prognanika i izbjeglica.
- Relativno sam redovito - nastavlja Granić - a redovito znači svaka dva mjeseca -sudjelovao u njezinim emisijama. Uvjerio sam se koliko su joj prognanici vjerovali i kako se ona posvećivala njihovim problemima. Doslovno je imala vremena za svakoga i doslovno je pokušavala riješiti svačiji problem. A koliko su problemi s prognanicima i izbjeglicama bili golemi svjedoče sljedeće činjenice: u Hrvatskoj je krajem 1991. bilo 485 tisuća prognanika, dakle više od 10 posto populacije! Bilo je dana kada je u Zagreb s područja Slavonije stizalo četiri puta po 10 tisuća prognanika! Dalje, 1992. kroz Hrvatsku je prošlo više od tri stotine tisuća izbjeglica iz BiH. Samo jedan vikend, u srpnju ‘92., na područje Dalmacije stiglo je oko 60 tisuća izbjeglica! U takvoj golemoj izbjegličkoj krizi Jadranka Kosor i njezina radioemisija postali su važna institucija sustava za rad s prognanicima i izbjeglicama - sjeća se Mate Granić.
Izvan frakcijskih ratova
- Kosor je uistinu bila nevjerojatno popularna među prognanicima - dodaje Vesna Škare-Ožbolt koja je u drugoj polovici 90-ih bila zadužena za mirnu reintegraciju okupiranih dijelova istočne Slavonije u hrvatski pravni i politički sustav. - Kosor, Šeks i ja putovali smo svim mogućim slavonskim selima. Šeks i ja bili smo zaduženi za politički dio procesa, a Kosor za brigu o prognanicima i socijalne aspekte. Gdje god da smo došli, ona je doživljavala ovacije, dok su Šeksa i mene ignorirali - tvrdi Škare-Ožbolt.
Potaknuti popularnošću Jadranke Kosor, u zagrebačkom su joj HDZ-u predložili da se kandidira kao zamjenica Branka Mikše, ondašnjeg gradonačelnika, na izborima 1995. Kosor je pristala, ali je otišla pitati Granića kako da usmjeri svoju političku karijeru.
- Rekao sam joj - evocira Granić - da je ona preozbiljna novinarka i javna osoba da bi se probijala kroz gradsku organizaciju HDZ-a. Savjetovao sam joj da ode kod Tuđmana i da mu prezentira svoje ambicije jer jedino tako može ući u politiku na velika vrata. Zatim sam joj organizirao sastanak s dr. Tuđmanom. Razgovarali su nasamo. Tuđman mi je kasnije rekao da je Kosor na njega ostavila vrlo dobar dojam. Nakon nekoliko mjeseci već je postala potpredsjednica Sabora i potpredsjednica stranke.
Činilo se da je Jadranka Kosor predodređena da postane nova HDZ-ova zvijezda. Međutim, samo dvije godine kasnije, na HDZ-ovoj konvenciji 1997., Kosor je izgubila mjesto potpredsjednice stranke.
- Ivić Pašalić - svjedoči dr. Granić - došao je Tuđmanu s prijedlogom da Mintas-Hodak zamijeni Kosor. Pašaliću je trebao netko pristojan, obrazovan i “proeuropski” orijentiran u njegovoj, prilično rudimentarnoj stranačkoj frakciji. Istodobno, trebao mu je još jedan glas u Predsjedništvu HDZ-a. Tuđman je pristao jer je mislio da time ništa ne gubi. Osim toga, Mintas-Hodak bila mu je osobno simpatična - kaže Granić.
Tako je Jadranka Kosor doživjela svoj prvi politički poraz, kao kolateralna žrtva frakcijskog sukoba u HDZ-u gdje su, s jedne strane, stajali Gojko Šušak, koji je umro prije Tuđmana, Ivić Pašalić i većina generala HV-a, a s druge strane HDZ-ovi “liberali” i “tehnomenadžeri”.
- Kosor nikada nije sudjelovala u frakcijskom sukobu - smatra dr. Miomir Žužul koji je zajedno s premijerkom sjedio u prvoj Sanaderovoj Vladi i koji Jadranku Kosor poznaje od sredine devedesetih.
- Velika je neistina - naglašava Žužul - informacija koja se pojavljivala u javnosti da je Kosor bila bliska Šušku i njegovoj frakciji. S tim ljudima nije imala nikakve veze. Naprotiv.
I drugi sugovornici kažu da se Kosor držala pasivno u frakcijskom ratu uoči Tuđmanove smrti.
Nije željela HRT
- Činjenica je da se nju nikada nije pozivalo na sastanke na kojima se raspravljalo o budućnosti stranke poslije Tuđmana - konstatira Jure Radić u čijem su se ministarskom uredu održavali baš takvi sastanci.
- Ona je - nastavlja Radić - u ono vrijeme bila u drugom ešalonu. Krajem 90-ih nije pripadala stranačkom vrhu. Nju se nije pitalo o budućnosti stranke, o čemu smo razgovarali Valentić, Granić, Pašalić, Šeks i ja.
Pa ipak, Jadranka Kosor u zadnjim je godinama Tuđmanova života zamalo postala glavna ravnateljica HRT-a.
- Da, njezino je ime bilo u igri kod predsjednika - pamti Škare-Ožbolt koja je i sama bila kandidatkinja za direktoricu HRT-a. Međutim, mislim da Kosor to nije željela.
Ivić Pašalić, glavni Tuđmanov politički savjetnik, zamalo je 1999., neposredno uoči smrti prvog hrvatskog predsjednika, Kosor zauvijek isključio iz političkog života. Pašalić, koji je radio na kandidacijskim listama za parlamentarne izbore 3. siječnja 2000., naime, bio je predložio da Kosor zauzme tek 7. ili 8. mjesto na listi u 5. izbornoj jedinici. Da je Pašalićev prijedlog prošao, Kosor 2000. ne bi ušla u Sabor, što bi u ondašnjim okolnostima, kada je HDZ bio bitno oslabljen, vjerojatno značilo trenutačnu eliminaciju iz političkog života.
- Kada sam vidjela listu - nastavlja Škare-Ožbolt - Šeks i ja otišli smo kod Pašalića i tražili da se Kosor postavi na jedno od najviših mjesta na listi jer je besmisleno nekog popularnog držati na dnu liste. Pašalić je pristao, Kosor je postavljena na drugo mjesto pa je, eto, i 2000. godine ušla u parlament.
S obzirom na to da je Ivić Pašalić čak dvaput u tri godine, 1997. i 1999., pokušao ozbiljno naštetiti političkoj karijeri Jadranke Kosor, ona se nakon Tuđmanove smrti, kada je HDZ birao između Pašalića i Sanadera, opredijelila za Sanadera. Sanader ju je nagradio drugim mjestom u HDZ-ovoj hijerarhiji.
Obavljala najgore poslove
- Vidite - opisuje Jure Radić - ja sam s njom proveo tri i pol godine. Sjedili smo jedno do drugog u Saboru. Ona je uvijek najviše radila, najčešće uzimala riječ i provodila najviše vremena u parlamentu. Ona je na sebe preuzimala sve neugodne zadatke kojima se mi drugi nikada nismo htjeli baviti. I tako je, uz ostalo, stekla veliki kredit u HDZ-u. Svi smo znali koliko je vrijedna, strpljiva i odana.
Granić i Žužul smatraju, pak, da je Sanader proglasio Jadranku Kosor svojim drugim čovjekom zato što mu je to politički optimalno odgovaralo.
- Kosor je bila relativno neutralna - kaže Žužul. - Da je bilo koga drugog, recimo Hebranga ili Biškupića, imenovao drugim čovjekom, Sanader bi imao velikih problema s održavanjem političke i personalne ravnoteže u stranci. Ovako, protiv Kosor se nitko nije bunio. Ona je svima odgovarala, a sve su taštine ostale nedodirnute.
Žužul i Granić smatraju da je Kosor po istom načelu postala i kandidatkinja za predsjednicu Republike na izborima 2005.
- Ovdje morate znati - naglašava Žužul - da HDZ prvo uopće nije bio siguran hoće li bilo koga kandidirati za predsjednika protiv Stipe Mesića. Sanader nije želio da se kandidira Andrija Hebrang jer je to smatrao opasnim za odnose u stranci koja te 2004. i 2005. uistinu jest funkcionirala kao jedinstveni organizam. Bili smo toliko očajni oko predsjedničke kandidature da su neki ljudi ozbiljno predlagali da kandidiramo Linu Červara! Mislili su da bi Červar imao šanse zbog ondašnje popularnosti rukometne reprezentacije. Na kraju se Sanader odlučio za Kosor. I Sanader i Kosor znali su da ona nema šanse protiv Mesića.
Jadranka Kosor postala je krajem 2003. zamjenica premijera Sanadera i druga osoba u Vladinoj i stranačkoj hijerarhiji. Samo godinu dana kasnije doživjela je ne samo težak izborni poraz nego i niz javnih poniženja. Predsjednik Mesić posprdno ju je zvao Suzana (jer se, navodno, stalno na nešto žalila), što je prihvatio velik dio javnosti. Sanader se nije pretrgnuo da zaštiti svoju kandidatkinju. Nakon debakla na predsjedničkim izborima činilo se, baš kao i poslije njezine eliminacije iz vodstva HDZ-a 1997., da je politička karijera Jadranke Kosor zapečaćena.
Privatno udaljena od Ive
Dr. Žužul, pak, tvrdi, da je javnost pogrešno shvatila poruke njezina poraza: - HDZ je njezino ponašanje u kampanji, u kojoj je bila čista autsajderica, doživio kao nešto herojsko. Stoicizam kojim je podnijela i poraz i neugodnosti tijekom kampanje, i to sve zbog HDZ-a, samo su ojačali njezin položaj.
Jadranka Kosor nastavila je slijediti i slušati Sanadera, iako nikada nije pripadala njegovu užem krugu, njegovu “Kitchen cabinetu”, dakle ljudima s kojima se Sanader privatno družio i s kojima se konzultirao o glavnim političkim odlukama.
Žužul, koji je svojedobno bio član najužeg Sanaderova kruga, smatra da Kosor nije pripadala tom društvu isključivo iz socijalnih razloga. - Ovdje se radilo o ljudima specifičnog profila koji su ili godinama skupa ili ih povezuju zajedničke sklonosti. Kosor nije imala tu vrstu društvenog života niti se trudila ugurati u naše društvo. Ali, to ne znači da je bila manje lojalna Sanaderu, zato što s njim nije privatno izlazila na večere - smatra prvi Sanaderov ministar vanjskih poslova.
Naprotiv, prema svjedočenju svih naših sugovornika, Kosor kao zamjenica premijera i kao prva potpredsjednica HDZ-a bila je najdublje involvirana u sve političke procese i odluke.
- Apsolutno je u sve bila upućena, imala je sve ovlasti, barem dok sam ja bila ministrica - kaže Škare-Ožbolt, prva Sanaderova ministrica pravosuđa. Miomir Žužul također smatra da se od Kosor ništa nije skrivalo: - Ona je, kao i svi drugi članovi užeg kabineta, raspolagala svim informacijama o svim relevantnim odlukama. Drugo je pitanje što je premijer neke odluke donosio sam, često i mimo užeg kabineta. No, on je smatrao da ima takve ovlasti.
Iznenadni uspon
Kada smo Žužula pitali što misli o poznatom potpisu Jadranke Kosor na dokument o privatizaciji TLM-a, dakle o privatizaciji koja bi se mogla pretvoriti u skandal s teškim posljedicama za Vladu, Miomir Žužul bio je decidiran: - Ona je to potpisala iz tehničkih razloga jer je imala pravo potpisa unutar Vlade. Kosor sigurno nije sudjelovala ni u jednom privatizacijskom postupku. To nije bila njezina domena. Kao što se nije miješala u moj resor, dakle u vanjske poslove, tako se nije miješala ni u gospodarstvo. Ona se bavila socijalom, prognanicima i braniteljima, što je spadalo u najgore dužnosti. U tome je bila uspješna i uporna, samo što ta njezina uspješnost i upornost sada koštaju državni proračun - zaključuje Žužul.
Nakon poraza na predsjedničkim izborima, Kosor je provela četiri godine u relativnoj javnoj zavjetrini. Zadržala je status druge osobe u Vladi i HDZ-u, ali nije inzistirala na visokom javnom profilu, niti se miješala u političke sukobe, kao ni u visoku državnu politiku. Vjerojatno nije ni pretpostavljala što je čeka.
- Mjesec dana prije Sanaderove ostavke pozvao sam Jadranku na ručak - priča Jure Radić. - Sreli smo se na sastanku Vlade s Udrugom poslodavaca pa sam joj predložio da se, u ime starog prijateljstva, vidimo na ručku. Na temelju svega o čemu smo razgovarali toga dana sto posto sam uvjeren da Jadranka nije imala pojma da će za mjesec dana postati premijerka! - priseže dr. Radić.
I onda je, početkom srpnja 2009., karijera Jadranke Kosor neočekivano eksplodirala.
Odjednom je, da se tome nitko, pa ni ona, nije nadao, postala premijerka i predsjednica HDZ-a. Dogovorila se sa slovenskim premijerom (premda je, istini za volju, hrvatsko-slovenski dogovor bio pripremljen nekoliko tjedana ranije, u Bruxellesu i Washingtonu), otvorila je protukorupcijsku frontu, dala pohapsiti hrpu omraženih direktora srednjeg i višeg ranga te je, naposljetku, iz HDZ-a izbacila Sanadera, u ono vrijeme najomraženijeg hrvatskog političara. Više od dvije trećine hrvatskih birača podržavalo je Kosor koja je bila dovoljno inteligentna da se odveć srčano ne uključi u unaprijed izgubljenu bitku: u predsjedničku kampanju Andrije Hebranga. Osim većine hrvatskih građana, Jadranku Kosor podržavala je i međunarodna zajednica.
Početkom ove godine, usred zime, Kosor se našla na vrhuncu svoje političke karijere. Samo pet mjeseci kasnije Kosor više ne podržavaju ni svi birači HDZ-a, a kamoli bilo koji drugi birači, dok njezina Vlada dobiva nezabilježeno niske ocjene. Prema jednom istraživanju, čak tri četvrtine građana misli da Hrvatska ide u krivom smjeru! Što se dogodilo?
Brigadirovo svjedočenje
Uz niz objektivnih okolnosti, poput sve gore ekonomske situacije, najave reformskih poteza koji će ljude privremeno učiniti još siromašnijim te novih poteškoća u pregovorima s EU, Kosor je izgubila glasove prije svega zbog gubitka vjerodostojnosti. Taj se gubitak vjerodostojnosti manifestirao na čitavom nizu razina, od kojih ćemo izdvojiti samo dvije najkarakterističnije. Prva se odnosi na golemi kompleks pitanja koja se tiču hrvatskih branitelja, a koji je eskalirao proljetnim objavljivanjem Registra branitelja na internetu, nakon čega je Vlada postala toliko nervozna da je čak zaprijetila hapšenjima. Kosor je stekla politički renome brinući se o prognanicima da bi, otkako je ušla u Sanaderovu Vladu, preuzela na sebe i skrb o braniteljima. Brigadir Dušan Viro, bivši član HDZ-a, dugogodišnji glasnogovornik Ministarstva obrane, prije točno 14 godina dobio je zadatak od vrhovnog zapovjednika, predsjednika Franje Tuđmana.
- Te, 1996. godine - sjeća se brigadir Viro, današnji šef korporativnih komunikacija u Zagrebačkom holdingu - Tuđman je naredio Šušku da se napravi što širi popis svih ljudi koji su sudjelovali u obrani zemlje, makar i samo jedan dan. Tuđman je želio pokazati kako je Domovinski rat bio masovan, narodni rat, što je, u krajnjoj liniji, nesporno točno. Šušak me imenovao za šefa komisije koja je trebala izraditi popis. Tri mjeseca nakon što sam dobio naredbu, komisija je izašla s brojkom od 326 tisuća branitelja. Uračunali smo svakoga, tko je bio i jedan dan na fronti. Ali, baš svakoga. I koliko god se trudili, nikako nismo uspjeli pronaći više od 326 tisuća ljudi.
U mandatima kasnijih HDZ-ovih Vlada, od 1997. do 2000. godine, i od 2003. do danas - a u ovom drugom razdoblju gospođa Kosor bila je zadužena za branitelje - evidentirano je 170 tisuća novih branitelja! Kako je to moguće? - pita se Viro.
Brigadir Viro naglašava nešto što kao ratni veteran, koji je na linijama kod Sinja sudjelovao u borbenim kontaktima, smatra perverznim: - Nakon našeg popisa iz 1996. zaprimljeno je čak 45 tisuća novih zahtjeva za priznavanje PTSP-a. To je nevjerojatno! U Izraelu, koji je u permanentnom ratu, samo jedan posto vojnika pati od PTSP-a. Kako je moguće da kod nas više od 10 posto vojnika pati do PTSP-a, a rat je završio prije 15 godina?! Sve je to posljedica katastrofalne politike prema braniteljima. Politike kojom su se, kroz društvene privilegije, kupovali glasovi za HDZ - odlučan je Viro.
Karakterni detalj
- Gospođa Kosor imala je značajnu logu u toj politici... Ma gledajte, svi koji su htjeli varati na PTSP-u, varali su na PTSP-u jer su svi doktori priznavali PTSP. PTPS je, naprosto, postao socijalna kategorija. Nešto manja socijalna kategorija postale su smetnje s kičmom jer se one ne mogu izravno povezati sa sudjelovanjem u ratu. Dakle, ako nisi bio u ratu, ili, ako si bio u ratu a na tebe nitko nije pucao, i ništa ti se, zapravo, nije dogodilo, dovoljno je da liječniku prijaviš PTSP ili smetnje u kičmi, i evo, država će te doživotno zbrinuti. Zbog toga se sadašnja Vlada ne usudi objaviti Registar branitelja. Registar branitelja postao je socijalno-političko-biračka, a ne vojna kategorija - smatra Viro.
Viro, koji upozorava da ni Račanova Vlada nije imala snage provesti jasnu politiku prema braniteljima, sjeća se i jednog karakternog detalja vezanog uz premijerku.
- Negdje 2004. godine, kada sam se već bio razdužio iz MORH-a, došao sam posjetiti prijatelje u Ministarstvo branitelja. Sjedimo tako mi za stolom, kad odjednom zazvoni telefon. Svi su, osim mene, u sekundi istrčali iz sobe.
Neiskustvo upravljanja
Kasnije sam pitao što se dogodilo. Rekli su mi doslovno: ‘Dolazila je ministrica, morali smo se postrojiti!’ Vidite, ja sam radio sa Šuškom i Tuđmanom, koji su bili izrazito autoritarne osobe. Ali, vjerujte mi, nikada nisam vidio da se časnici HV-a tako servilno ponašaju prema bilo kojem političaru - zaključuje brigadir Viro.
Kada smo ovaj iskaz Dušana Vire predočili drugim našim sugovornicima, zamolivši ih da prokomentiraju premijerkinu strogost prema podređenima, koja je već ušla u urbanu legendu, jedan od njih, tražeći da ostane anoniman (riječ je, ujedno, o jedinom anonimnom iskazu u cijelom ovom tekstu), naglasio je sljedeće: - Vi morate razumjeti da gospođa Kosor prije 2004. nikada nije upravljala velikim organizacijama. Ona nije istrenirana kako upravljati složenim sustavima pa nesigurnost kompenzira strogošću i agresivnošću prema podređenima. To nije pitanje lošeg karaktera, nego neiskustva i neznanja - rekao je izvor.
Koalicijsko pitanje
Drugi značajni politički problem Jadranke Kosor, kao predsjednice Vlade i HDZ-a, jest njezin mali manevarski politički prostor. Primjerice, nakon otkrivanja svih mogućih afera u resoru Ministarstva prometa, javnost je očekivala da će Božidar Kalmeta podnijeti ostavku. Premijerka je najavila Kalmetinu ostavku u jednom intervjuu za Hrvatski radio. Kalmeta je, međutim, i dalje ministar. Vodstvo HDZ-a u ovom je trenutku prečvrsta i preisprepletena struktura da bi Kosor samostalno mogla eliminirati bilo koga. Utoliko je njezin politički manevarski prostor smanjen. Ona ne može smijeniti niti jednog ministra ili visokog dužnosnika HDZ-a ako to ne odobri cijelo vodstvo.
Sve to značajno utječe na njezinu vjerodostojnost. Najviše što je Kosor mogla učiniti izvan stranke jest da oblikovanje gospodarske reforme povjeri savjetnicima, a ne ministrima. No, zasad je prerano raspravljati o težini i dalekosežnosti tog poteza koji bi možda mogao obilježiti njezin premijerski mandat, ali bi se, s druge strane, mogao lako rasplinuti. Idući, bitan element akutalnog političkog položaja Jadranke Kosor jest njen odnos prema vladajućoj koaliciji.
Dr. Milorad Pupovac, vodeći srpski političar u Hrvatskoj i čelnik Samostalne demokratske srpske stranke, koja je članica vladajuće koalicije, decidiran je kada je riječ o sadašnjem stanju u koaliciji: - Koalicije trenutačno nema. Ona ne funkcionira. Ne samo da ne postoji Koalicijsko vijeće, nego je premijerka zaboravila na koaliciju.
Kada smo dr. Pupovca pitali što njegovu stranku još drži u vladajućoj koaliciji, dobili smo sljedeći odgovor: - Mi smo ovdje zbog odgovornosti koju osjećamo prema koalicijskim partnerima, ali još više zbog odgovornosti prema glavnim državnim interesima RH koji obuhvaćaju unutarnju političku stabilnost, sređivanje otvorenih pitanja sa zemljama u regiji, što podrazumijeva i obnovu međusobnog političkog povjerenja, kao i završetak pregovora s EU. Jasno je da pitanje povratka izbjeglica u ovom trenutku nije u vrhu prioriteta kada je riječ o pregovorima, no ako se ovdje osjeti neiskrenost, ako se osjeti da Vlada kupuje vrijeme, umjesto da pokušava riješiti problem izbjeglica, i to pitanje može postati jednako važno kao topnički dnevnici...
No, dopustite mi da se vratim na koalicijski problem. Predsjednica Vlade odlučila je uspostaviti čvrstu koaliciju s medijima, a da je pritom zaboravila na koaliciju sa svojim koalicijskim partnerima. Takav njen odnos prema vlastitoj koaliciji može imati dugoročan loš utjecaj na sudbinu koalicijskih vlada u Hrvatskoj. Jasno je, naime, da će i iduća vlada biti koalicijska, bez obzira na to tko će pobijediti na izborima. Gospođa Kosor sada cijeloj političkoj sceni pokazuje kako se ne treba ponašati u koaliciji - ističe Pupovac.
Osim niza političkih problema, Kosor se ove godine suočila i s velikim osobnim, bitno etičkim problemom. Riječ je, naravno, o njezinom stanu na zagrebačkim Ravnicama iz kojeg su 1995. iseljeni sinovi preminulog zrakoplovnog časnika JNA. Jedan se sin u međuvremenu ubio dok drugi živi, doslovno, na rubu društva.
Slučaj Drobac
Dr. Pupovca smo upitali kako bi on postupio na mjestu Jadranke Kosor. Pogledao je u pod i vrlo tiho rekao:
- Premijerka dobro zna kako bih ja postupio. Ne želim to ovdje obrazlagati. Međutim, činjenica je da Momo Drobac (riječ je o preživjelom bratu) ni danas ne posjeduje papire za stan u koji su ga poslali, nakon što su ga izbacili iz stana u koji se kasnije uselila gospođa Kosor. Činjenica je da taj čovjek nema elementarna socijalna prava. Činjenica je da on, zbog svega što mu se dogodilo, zavređuje status osobe oboljele od PTSP-a. Premijerka mora učiniti sve što može da se to pitanje, koje je zapravo mnogo šire jer se tiče mračne prakse manipuliranja stanarskim pravima tijekom rata, što prije riješi - rekao je Pupovac.
Jadranka Kosor danas je, vjerojatno, u najkompliciranijem položaju u svojoj 15-godišnjoj političkoj karijeri. S jedne strane, ona je donekle uspjela nametnuti svoj autoritet vladajućoj stranci i relativno odlučno obnaša premijersku dužnost. S druge strane, njezin je rejting u slobodnom padu, njen je imidž sve lošiji, a sva istraživanja pokazuju kako bi - da se izbori sada održavaju - Zoran Milanović s lakoćom postao novi predsjednik Vlade.
Svemu ovome treba dodati neizvjesnost oko gospodarske reforme koju u ovom tekstu namjerno nismo tematizirali jer je još neizvjesno koji će se elementi reforme i kada početi primjenjivati. Tu jedino možemo ponoviti da bi reforma mogla redefinirati cjelokupnu političku karijeru gospođe Kosor.
Mate Granić, ne hoteći prejudicirati bilo kakav konačni politički ishod, smatra da se Jadranki Kosor moraju priznati određene zasluge: - Ona je prvi šef Vlade koji je Mladenu Bajiću ostavio slobodne ruke. Ona je postigla sporazum sa Slovenijom. Te se dvije činjenice ne smiju osporiti.
Granić, kao i Radić te Škare-Ožbolt, smatra da Kosor nema specifične političke stavove. Sve troje njezinih nekad bliskih suradnika smatra kako se predsjednica Vlade nikada nije bavila ideologijom, nego isključivo operativnom politikom.
Žužul tu zadržava odvojeno mišljenje. - Naprotiv. Jadranka Kosor čisti je, poželjni, autentični mainstream HDZ-a.