Ako smo išta naučili u protekloj godini, onda smo naučili do koje mjere izdavaštvo funkcionira kao industrija. Nakon Larssona, dobili smo desetke novih skandinavskih pisaca koji se mogu povući pod egidu njegovih nasljednika, nakon Stephenie Meyer na desetke romana koji se dodvoravaju tinejdžerima. U odjelu žanrovskih djela postalo je gotovo nemoguće pronaći knjige koje nisu barem trilogije. Objavljen je nepregledan broj naslova kojima ni uz najbolju volju ne možete zapamtiti ime autora.
U tim naslovima nema ništa sporno, baš kao što nema ništa sporno u ljudima koji ih čitaju, pišu i objavljuju. No, problem nastaje kad izostane balans, kad izdavanje tih knjiga nije odraz visokorazvijene scene koja uvažava različitost ukusa, nego grčevit pokušaj borbe za pažnju kupca.
Ozbiljnih knjiga, dobrih prijevoda, svejedno, nije nedostajalo, ali tu se uglavnom nije riskiralo, nego se išlo na provjerena i čitateljima dobro poznata imena. Isto vrijedi i za naslove domaćih autora, kojih je bilo znatno manje nego ranijih godina, što ne znači da nije bilo dobrih naslova.
Poznato je da izdavaštvo u Hrvatskoj prolazi kroz ozbiljnu krizu. Ljudi nemaju novca za knjige koje su zbog malih naklada skupe, promet u knjižarama drastično je pao. Gužva vlada tek u knjižnicama - dokaz da ipak nismo narod koji za knjigu ne mari. Postoji samo jedan izlaz iz te situacije: da se nekako pronađe formula po kojoj bi se dio gradskog i državnog novca izdvojio za njegovanje kulture čitanja.
Problem je što za taj proces treba vremena. Dotad bi izdavači mogli pronaći neku utjehu u ovoj situaciji; kad se već knjige loše prodaju, onda barem neka objavljuju one koje im se sviđaju. Jak urednički pečat, više zanosa - kombinacija su koja se obično isplati.
STRANA PROZA (izabrala Adriana Piteša)
1. Alice Munro - Služba, družba, prošnja, ljubav, brak (Naklada Oceanmore, prijevod Maja Šoljan)
Alice Munro staviti na prvo mjesto najboljih proznih prijevoda u protekloj godini dosta je predvidljivo. No, bilo bi glupo ignorirati sjajnog pisca zato što su ga ove godine bila puna usta brojnih zanesenih čitača koji su hodočastili uokolo i vukli druge za rukav ne bi li ih nagovorili da pročitaju ovu zbirku. Činjenica jest da je Munro najveće književno otkriće protekle godine, iako se ne radi o romanopiscu, novoj/staroj književnoj senzaciji, nego o Kanađanki koja piše kratke priče i čiji je status već je godinama opće mjesto.
Teme Alice Munro su brak, ljubav i obitelj, njezini junaci obični ljudi u kojima prepoznajete susjede, prijatelje, kolege, rodbinu. Majstorica koja vas, čak i u drugom čitanju, potpuno usisa.
2. Cormac McCarthy - Krvavi meridijan (Profil, Tatjana Jambrišak)
Brutalan, nasilan i odličan roman utemeljen na povijesnim događajima s teksaško-meksičke granice sredinom devetnaestoga stoljeća. Na McCarthyja je gotovo suvišno trošiti riječi, a fama koja se počela stvarati oko svakog njegovog prijevoda posve je zaslužena.
3. Karen Blixen - Babettina gozba (Disput, prijevod Đurđica Žlebačić - Sorensen)
Divna filmska ekranizacija “Babettine gozbe” dobro je poznata, a napokon je objavljen i prvi prijevod pripovijetke slavne danske spisateljice. Radnja djela, inspirirana filozofijom Kierkegaarda, smještena je u izolirani gradić čiji su se građani prema uputama svog pastora odrekli zemaljskih zadovoljstava.
4. Tove Jansson - Knjiga o ljetu (Naklada Pelago, prevela Željka Černok)
Nostalgična proza o ljetima na malom otoku u Finskom zaljevu djevojčice Sophije i njezine mudre bake. Klasično djelo skandinavske literature.
5. Paul Auster - Nevidljivo (Profil, preveo Marko Maras)
Neki su kritičari “Nevidljivo” proglasili najboljim Austerovim romanom, čak boljim i od “Njujorške trilogije”, središnjeg mjesta za razumijevanje njegova romanesknog opusa.
6 . Jonathan Franzen - Sloboda (VBZ, prevela Martina Horkić)
Američkom piscu bilo je potrebno 9 godina da napiše roman o tri generacije obitelji Berglund, odvjetniku Walteru i njegovoj supruzi Patty, njihovim intimnim dramama i neugodnim susretima sa životom, kapitalizmom, politikom...
7. José Saramago - Slonovo putovanje (VBZ, preveo Dean Trdak)
Na pisanje “Slonovog putovanja” inspirirala ga je anegdota o indijskom slonu kojeg je sredinom 16. stoljeća portugalski kralj Dom Joao III. odlučio darovati svom rođaku, austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu. Saramago je imao sve što piscu treba da ga se može nazvati velikim: izniman talent, fascinantnu inteligenciju i dubinsko razumijevanje čovjeka.
STRANA PUBLICISTIKA
1. Zygmunt Bauman -Tekuća modernost (Naklada Pelago, prijevod Mira Gregov)
“Tekuća modernost” nezaobilazno je mjesto brojnih radova iz društvenih i humanističkih znanosti, ali i jedna od “ključnih knjiga za razumijevanje našega doba” u kojoj Bauman aktualno doba tekuće modernosti tumači “analizirajući pet temeljnih pojmova u izgradnji naracija o stanju društva - emancipaciju, individualnost, vrijeme/prostor, rad i zajednicu.”
Knjige ovog sociologa ulaze u red klasike sociološke i teorijske literature. S pravom, jer kako je u jednoj kritici ustvrđeno, Bauman u najgorem izdanju bolji je od većine suvremenih mislioca. I inspirativniji, dodali bismo. “Tekuća modernost”, možda i više od ostalih njegovih knjiga, odraz je neodoljivog sjaja angažiranog sociološkog uma.
2. Povijest gej i lezbijskog života i kulture; urednik Robert Aldrich Sandorf/ Red Box, prijevod Ana Bunčić i Snježana Đurđek
Sveobuhvatno istraživanje svjetske gej i lezbijske povijesti. Na knjizi je surađivalo 14 autora, sveučilišnih profesora i povjesničara iz 7 zemalja koji su - kroz umjetnost, književnost i dokumentarne zapise - pokušali prikazati različite društvene koncepcije i stavove prema homoseksualnosti.
3. Tony Judt- Zlo putuje zemljom (Algoritam, prijevod Zvonimir Baletić)
Početna pretpostavka jedne od posljednjih knjiga velikog povjesničara objavljene za njegova života jest da je nešto duboko pogrešno u načinu na koji danas živimo. Siromah ostaje siromah. Ekonomske štete kod pretežite većine vidljive su u lošem zdravlju, propuštenim prilikama za obrazovanje te u porodičnim simptomima depresije: alkoholizmu, pretilosti, igrama na sreću i kriminalu.
4. Patti Smith - Tek djeca (Šareni dućan, prijevod Denis Leskovar)
Priča o odrastanju i sazrijevanju dvoje umjetnika; Patti Smith i fotografa Roberta Mapplethorpea, ujedno i ljubavno pismo i elegija nad mladošću, prijateljstvom, jednim vremenom i jednim gradom.
5. Stephan Greenblatt- Will u vremenu (Fraktura, prijevod Dinko Telećan)
Bestselera koji je autoru donio milijun dolara predujma i desetak uglednih nagrada. Uz rekonstrukciju života pisca, to je i fascinantna rekonstrukcija vremena obilježenog religioznim nemirima, ksenofobijom i klasnim sukobima.
Domaća proza (izabrala Jagna Pogačnik)
1. Zoran Pilić - Đavli od papira (Profil, Zagreb)
Možda ovo nije najambiciozniji, najatraktivniji ili tematski najvažniji roman godine, ali je meni svakako najšarmantniji jer je uspio pametno spojiti ono što uspijeva rijetkima - čitkost i ‘pamet’. Okvirna priča, ona o dva zagrebačka pisca, predstavnika dvije literarne koncepcije koje predstavljaju Šamski i Fred, sjajna je analiza i satira književnog miljea, s naglaskom na domaći. Uživat ćete dok čitate o piscu koji je posvećen samo svom rukopisu i ne zanima ga nikakav ‘šušur’ oko objavljenog djela, uključujući i čitanost, te onom drugom koji između života i književnosti postavlja znak jednakosti. Premda se oslanja na brojne reference iz drugih književnosti, u Pilićevoj priči prepoznat ćete mnoge domaće književne nagrade, festivale, čak i prikaz kratkog, ali slatkog booma hrvatske proze.
2. Vladimir Stojsavljević - Život bez imena (Fraktura, Zaprešić)
‘Veliki’ i pomno ispripovijedani roman spaja Isusov život i nauk s međugorskim ‘vidjelicama’, Jeruzalem Isusova vremena sa Sarajevom neposredno prije početka ratne opsade, prošlost i sadašnjost. Stojsavljević se upustio u provokativno nadopisivanje službene Isusove biografije, osvjetljavajući neke kontroverzne detalje iz vizure Marije Magdalene i uspostavio transvremensku vezu s atmosferom Jugoslavije pred raspad.
3. Ivica Đikić - Sanjao sam slonove (Naklada Ljevak, Zagreb)
Premda prepun elemenata krimića i s potencijalom za cijeli žanrovski serijal, Đikićev roman nema pretenzija za zadovoljavanjem ‘čistog’ žanra, već se uobličava u snažnu društvenu kroniku i kritiku.
4. Luka Bekavac - Drenje (Profil, Zagreb)
Bekavac koristi specifičnu mješavinu poetskih opisa, prizora i slika sa esejističkim i znanstvenim diskursom. Roman koji postavlja brojna pitanja koja se tiču zagonetki komunikacije, uskih granica ljudske spoznaje i nesavršenosti znanstvene zajednice. .
5. Marinko Koščec - Četvrti čovjek (Algoritam, Zagreb) / Goran Ferčec - Ovdje neće biti čuda (Fraktura, Zaprešić)
Koščecov satirični prikaz Grintovca (=Hrvatske) u literarnom smislu doveden je do samog ruba apsurda, do granice gdje počinje funkcionirati kao produkt mašte kakav ni najbolesnije društvo ne bi moglo izdržat. Ferčec svoga junaka gaya u ranim tridesetima, iz zapadnoeuropske metropole odvodi natrag, u stari kraj, neimenovano selo u kojem živi njegov otac.
...za djecu i tinejdžere
1. Zdenko Bašić - Sjeverozapadni vjetar (Planetopija)
Malo što je tako iritantno kao loše prepričani dječji klasici u nemuštim slikovnicama. Zdenku Bašiću to se ne može dogoditi. Raskošne, zaigrane, snovite Bašićeve ilustracije osvojile su djecu i odrasle već u “Alisi u zemlji čudesa”. Nagrađivani likovni umjetnik objavio je i svoju prvu autorsku slikovnicu “Sjeverozapadni vjetar”, posvećenu vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do samoborskog kraja, inspiriranu pričama naših baka.
2. Ratko Zvrko - Grga Čvarak (ilustrirao Tomislav Torjanac, Mozaik knjiga)
Zahvaljujući Torjancu napokon smo saznali kako doista izgleda Antuntun, a sad je na red došlo još jedno mitsko mjesto generacija koje odrastaju na ovim prostorima - Grga Čvarak.
3. Catherine Fisher - Kaznovar (Školska knjiga, preveo Marko Maras)
Kaznovar je ime tajnovitog zatvora kakav je teško zamisliti. Zaključan je stoljećima, a legende kažu da je samo jedan čovjek pobjegao. Jezoviti, dobro napisani i hvaljeni fantasy The Times je proglasio knjigom godine za mlade.
4. Lauren Oliver - Delirij (Znanje, prevela Mirta Jambrović)
Radnja je smještena u svijet u kojem su znanstvenici pronašli lijek protiv ljubavi. Svi
građani kad napune 18 moraju ga primiti i započeti sretnije, predvidljivije poglavlje svog života.
5. Antoine de Saint-Exupéry - Mali princ (Profil)
Raskošno izdanje jedne od najprodavanijih i najprevođenijih knjiga svih vremena, u kojoj su originalne ilustracije pisca postale trodimenzionalne.
...STRIPOVi (izabrao Vlado Šagadin)
1. Inkal - Jodorowsky, Moebius (FIbra)
“Inkal” ima 291 tablu i počinje i završava istom scenom - padom junaka u beskraj, koji se pokušava - sjetiti. Elementi znanstvene fantastike, kriminalistički zapleti, komedije situacije i ubojite replike, psihološki ogledi i transcendentalna promišljanja - samo su površinsko grebanje po “Inkalu”. Nevjerojatno svojstvo ovog stripa jest da je fabulativno iznimno gusto koncentriran i teško ga je pročitati odjednom, a s druge strane ne poznajem strip kojeg, upravo pročitanog, istog časa želite čitati ponovno, ispočetka.
2. Industrijski - Danijel Žeželj (Petikat)
Danijel Žeželj, naš proslavljeni stripaš, ukazao se sa stripom - diptihom. Dvije priče koje se prepliću i tvore jedinstven doživljaj čitanja stripa bez ijedne riječi u poznatom Žeželjevom okruženju, crnobijelom teatru poetike arhetipova.
3. Trgovina- Regis Loisel & Jean-Louis Tripp ( Fibra)
Radnja “Trgovine” događa se u malom kanadskom selu potomaka francuskih doseljenika, nekoliko godina nakon Velikog rata. Priča počinje smrću dugo bolesna vlasnika mjesne trgovine.
4. Mudraci - Štef Bartolić (Ogranak Matice hrvatske Bizovec)
Zbirka stripova koja prati grupu branitelja u Domovinskom ratu. Za razliku od recentnih djela o tematici, “Mudraci” djeluju poput ljudske priče o teškom razdoblju o kojem je još teže pričati.
Izvan kategorije
5. Stripovi koje smo voleli -Tamburić, Zupan, Stefanović (Omnibus)
“Stripovi koje smo voleli”, iako objavljeni u Srbiji, zaslužuju pažnju. Debela knjižurina A4 formata u kojoj se može naći vrlo dosljedan izbor stripova i autora koji su obilježili prošlo stoljeće na prostoru bivše Jugoslavije.
Domaća publicistika (izabrao Željko Ivanjek)
1. Maša Kolanović: Udarnik! Buntovnik? Potrošač... - popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije (Naklada Ljevak, Zagreb 2011.)
Spisateljica i znanstvenica Maša Kolanović (r. 1979.) nije ni došla na ovaj svijet kada su u Poletu 1977. izlazili tekstovi koje analizira u svojoj najnovijoj knjizi. Ovdje je historija na djelu, to više što se autorica ne ustručava iskočiti iz tzv. okvira struke, doktorata, čega li, već smiono promišlja ondašnje šire društveno okruženje.
Tako joj se čini, s jedne strane, da je spomenuto omladinsko izdanje predstavljalo schizoidno mjesto u socijalističkom društvu. S time se slažem, i nadam se da će baš ona u nastavku proučiti ne samo omladinsku štampu već i tadašnje omladinske centre kulture koji su bili izvori avangarde, alternative, subkulture, pa i društvene subverzivnosti, makar to danas ne željeli primijetiti. Kolanović je otvorila Pandorinu kutiju i mimo znanstvenog vaganja književnosti (Majdak, Majetić, Glumac, Kvesić, Radaković itd.) na tragu Flakerova putokaza otkrila jedno zaboravljeno vrijeme i društvo.
2. Tvrtko Jakovina, Treća strana hladnog rata (Fraktura, Zagreb 2011.)
Zahvaljujući osobnoj arhivi Josipa Vrhovca , bivšeg jugoslavenskog saveznog sekretara za vanjske poslove, povjesničar Tvrtko Jakovina došao je u priliku da nezavisno pristupi i proučava pokret nesvrstanih s kojim je Tito trajno upisan na mapi međunarodne politike. Pokazujući kako je to nekoć izgledalo na primjeru zaboravljenih detalja - što je bio “Rat za Ogaden” - Jakovina je sagradio zanimljivu i čitku knjigu.
3. Nikola Batušić: Četiri godišnja doba (Profil, Zagreb 2011.)
Nažalost, Nikola Batušić (1938. - 2010.) nije dočekao izlazak ove knjige. Već podnaslov “Četiri godišnja doba” - memoarski putopisi - sugerira žanrovsko križanje, dakle memoara i putopisa. To kako pisac prepliće sjećanje na određena putovanja s neodređenim upamćenjima pojedinih osoba i događaja čini rijetko viđen spoj.
4. Gorući grm: Alfred Pal - život i djelo (Priredio Bogdan Žižić, Durieux, Zagreb 2011.)
Slikar i grafički dizajner Alfred Pal namjeravao je ispisati svoje uspomene. U poslu spriječila ga je saobraćajka, od čijih je posljedica 2010. umro u 90. godini. Iz postelje je zamolio Žižića da on stavi na papir sate i sate njihovih razgovora. Samozatajno, Žižić je izvršio Palovu volju. Nastala je zastrašujuća i nezaboravna knjiga.
5. Boris Perić, Ogledi o ekstazi (V. B. Z., Zagreb)
Bez obzira na to piše li o aspektima seksualnosti, o Heddy Lamar, NLO-ima ili vampirima, Perić iskazuje “germanističku” ljepotu izraza i misaonost. Njegova vrhunska a laka esejistika zavodi.