ACI marinu Vodice uskoro će djelomično rekonstruirati. Tako nam je najavio novi direktor vodičke marine Jakov Jadrešin. Kaže da će postaviti četiri nova ureda-kontejnera za čarter-agencije, a stari će prenamijeniti u dodatne sanitarije i prostor u kojem će gosti vodičke marine moći oprati rublje.
Također, servisni i skladišni dio marine dobit će novo ruho s čak osam novih kontejnera, a planiraju i proširenje ulaza u servis kako bi kamioni mogli nesmetano dovoziti - odvoziti i najveće brodove. Međutim, kruna svega bit će postavljanje tri nove pontonske sekcije na tri postojeća gata s mogućnosti veza plovila dužih od 20 metara.
Bit će to jedan od prvih većih zahvata u vodičkoj marini, pupku hrvatskog nautičkog svijeta, u kojoj se od osnutka prije 37 godina nije primijenilo puno toga.
Pritom, sve se promijenilo, kaže Dijana Huljev, recepcionerka marine s više od 30-godina staža. Brodovi su sve veći, struktura gostiju je drukčija, a Vodice su u zadnjem desetljeću od obiteljskog odmorišta postale prava party-destinacija.
Ipak, ono što je ostalo konstanta u vodičkoj marini, ističe Huljev, to je tradicionalno vodičko gostoprimstvo. Nažalost, u današnjem brzom nautičkom turizmu, kaže, sve je teže imati odnos s gostom kakav je nekad bio, imati onaj ljudski “touch”.
- Da znate kako je to prije bilo... Imali smo krajem 80-ih tu u marini samo jedan telefon. Možete li to zamisliti? I svi su zvali na taj broj. Za rezervacije, za mornare, za servis, za goste. Nije bilo mobitela. Goste bi često zvali od kuće na taj telefon jer su ih jedino tako mogli čuti, a mi bismo im na razglas obavještavali da ih trebaju. Svašta smo mi s njima proživljavali, i dobro i loše, zajedno preko telefona - prisjeća se Huljev.
Na pitanje što se po njemu u marini najviše promijenilo u posljednjih 30 godina, vođa posade Mikšić odgovara jednom riječju - gosti.
- Iza rata, tamo 1996., došlo je do smjene gostiju. Prije su to bili uglavnom Nijemci i Austrijanci na malim jedrilicama, a od kraja 90-ih naovamo počeli su sve više dolaziti i Česi, brodovi su postali veći, a marina se otvorila i čarteru -prepričava Mikšić.
Prema njemu, važno je imati zdravi balans između privatnih gostiju, godišnjaka i čarteraša, a to se posebno dobro vidjelo u koronablokadi, kad se broj čarter-gostiju smanjio, a povećao broj privatnih gostiju.
A kad govorimo o koronablokadi, u marini Vodice nije je bilo. Radilo se punom parom.
Tako su mornari dizaličari, na čelu sa Željkom Vulinom, na suhi vez u nekoliko mjeseci digli gotovo 200 brodova. Među njima su bili i brodovi od 20 metara, teški više od 40 tona. Kako smo doznali, to je prava “operacija” koja traje nekoliko sati, a zahtijeva veliku preciznost i koncentraciju.
Sve informacije o ACi marini Vodice možete pročitati OVDJE.
