Stojimo visoko na stijeni i gledamo dolje u zeleno-modru zjenicu Zmajevog oka. Ovo jezero sada je pitomo. Ljudi se kupaju, skaču s nižih stijena, uživaju u ovoj termalnoj kupki, jer je voda toplija od okolnog mora.
Ali ovo jezero zna biti vrlo opako. Povremeno se pretvori u pravi vražji kotao. Voda se zamuti, zapjeni, usključa, vonj sumpora obavije i jezero i kraj. Zmajevo oko tada ubija bez milosti sve živo što se u njemu zatekne.
Takav se opći pomor dogodio godine 1997. Baš kada je otvorena marina Frapa. Graditelji marine napadnuti su sa svih strana: uništili ste život u jezeru i zabetonirali ga tako da se više nikad neće obnoviti. Godinu dana kasnije ekipa Jutarnjeg lista (Ivana Ostojić, instruktorica ronjenja i autorica vodiča Zaronite u Hrvatskoj, Hinko Car, instruktor ronjenja - profi podvodni fotograf i autor ovih redaka) zaronila je u Zmajevo oko. Hinko snima rakove, školjke, kozice, morske konjice... Život se vratio. Utvrđujemo strujanje morske vode kroz nevidljive vapnenačke pukotine. Nema betona.
Strašni zmaj
Nakon desetak metara voda naglo postaje zeleno-žuta, zatim crvenkasta i prema dnu potpuno smeđa. Tu života nema. Kada se taj donji sloj iz nekog razloga uzburka, dolazi do pojave koju narod od davnina zove “buđenje zmaja”.
I kako to uvijek biva kada se neki misterij ne može objasniti, nastaju legende. Najstarija je nastala u krilu stare grčke mitologije i na krilima neobuzdane mašte. Dakle, ta priča ide ovako. U davno vrijeme u ovom jezeru živio je jedan opaki i ružni zmaj. Zvao se Murin i bio je izvanbračni sin Here i Posejdona. Živio je u svojim dvorima na otoku Velika Smokvica odakle je vladao drevnim gradom i polisom Herakleja, tadašnjim dijelom Velike Grčke koja je zauzimala i jugoistočni dio Italije i našeg Jadrana. Ondašnjem življu bio je koristan jer ih je štitio od najezde svakojakih pljačkaša, gusara i osvajača.
Nemilosrdan, kakav je već bio, za to je uzimao krvavi danak. Svake bi godine na najduži dan od svojih štićenika zahtijevao da mu predaju najdeblju ovcu i najljepšu djevojku za ženu. Nijedna od tih nesretnica ne bi preživjela tu prvu zmajsku bračnu noć. Sve do jednog dana kada se na krilatom konju Pegazu pojavio junak starogrčkog herojskog kova, koji se zvao heroj Aristoles, a bio je praunuk argonauta Jasona. Istog onog koji je, ploveći sa svojim junacima, na brodu Argo tražeći Zlatno runo dospio i do našeg Cresa i Lošinja. Dakle, taj se Aristoles zaljubio se u istu onu curu koja je bila namijenjena strašnome zmaju, koja je sutradan trebala biti nevjesta strašnome zmaju. Kao što to već u priči mora biti, mladi junak Aristoles izazvao je opakog zmaja na dvoboj. S tim je kopljem mladi junak Aristoles uspio smrtno raniti svog opakog zmajskog suparnika.
Ledeno doba
Batrgajući se u smrtnoj agoniji, zmaj Murin kanđama si iskopao vlastite oči. Jedno je oko bacio tamo daleko iza otoka Mljeta, a drugo mu je ispalo i palo pod noge. Zmajsko je oko istopilo kamen, napravilo ovu današnju jamu u koje se ulilo more i evo ovog jezera pred nama jezera koje se zato zove - Zmajsko oko.
Ima još jedna priča o nastanku Zmajevog oka, koja je bliža i primjerenija ovdašnjem življu koje se odvajkada bavilo ribarstvom i poljodjelstvom. Ta, pak priča ide ovako. Dvojica braće imala su na mjestu jezera polje. Bila je to plodna zemlja, braća su je vrijedno obrađivala i bogati urod pravedno dijelila. No, nesrećom, jedan je brat obolio i ostao bez vida. Onako slijep, zamolio je brata da urod i dalje jednako pravedno dijele. Jer, ako me prevariš, kazao je slijepi brat, zemlja neka se provali, polje neka potone u more i neka iz nje iskoči zmaj koji će te progutati. Ni znanstvenici, a ni mi još ne znamo je li jezero geomorfološki nastalo još u ledeno doba ili je nastalo tako da se urušio strop neke velike spilje pa se ta golema jama ispunila morskom vodom.
Ali simpatično nam zvuči ova narodna predaja: ako se dvoje zaljubljenih zajedno okupa u Zmajevu, živjet će dugo u sretnom braku, bit će vjerni jedno drugom do kraja života, a njihov će brak biti blagoslovljen vječnom ljubavlju i zdravom djecom.