‘Ne znam kako je nastala fama o Jimmyju Leeju . Pravo ime mi je Sam Li. Nisam najbogatiji Kinez na svijetu, ali imam dovoljno za tjelesne čuvare i flotu brodova. I za to da tri mjeseca godišnje provedem na vašoj spektakularnoj obali.’
Na Hvaru najavljuju kišu i većina se brodica razbježala. Na otvorenom doista “ima mora”, no ne osjećam ga pod sobom u sivom 9-metarskom gumenjaku, tenderu superjahte Kogo. Blond Britanac od, procjenjujem, 20-ak godina vozi me na intervju s kineskim milijarderom koji posljednjih nekoliko godina sa svojom flotom plovi Jadranom. I pritom “troši milijune eura tjedno”, kako se često pisalo. Nakon 15-ak minuta vožnje u smjeru jugozapada stižemo do 72-metarske superjahte Kogo, skrivene između dva Paklinjaka. Dvojica mornara u bijelim Bossovim bermudama i polo-majicama s logom broda pomažu mi da se iskrcam.
- Nadamo se da vas Kogo neće razočarati - govori mi jedan od njih i voki-tokijem nekome javlja da sam stigla. Podsmjehnem se na njegovu izjavu i počnem penjati na drugu od četiri etaže brodusine. Dojam njezine veličine nije mi umanjila ni Abramovičeva Luna upravo usidrena ni milju od nas. Umjesto šašavog ekscentrika kakvim sam ga zamišljala, na palubi me čeka pristojan i nasmijan 38-godišnjak. Pruža ruku, ljubi me u obraz i kaže da se zove Sam Li.
- Bit će dovoljno da me tako predstavite i u tekstu. Vaše novine nedavno su objavile da se zovem Kin Kan Samathur, što je točno, ali to mi je samo ime iz osobnih dokumenata. Tako me ne zovu ni prijatelji ni poslovni partneri - objašnjava. Sa Samom me na Kogu dočekao i u Aziji slavni Jimmy Wong, kojeg su, prozvavši ga Jimmyjem Leejem, naši mediji predstavljali kao tajnovitog milijardera koji s golemim entourageom partija na superjahtama. “Pravi gospodin Li” uvjerava me da je bitno mirniji i sramežljiviji od svog “dvojnika”, trenutačno još uvijek najpoznatijeg Kineza u Hrvatskoj. On pak, priča mi ne skidajući osmijeh, obožava fotografiju i sport, izlazi samo petkom i subotom. Redovito uz diskretnu pratnju svoje dugogodišnje djevojke.
- Ne znam kako je nastala fama o Jimmyju Leeju - priča mi Sam dok sjedamo za stol na palubi. Valjda je netko čuo da posada mene zove ‘mister Li’. A Jimmy je, eto, Jimmy pa su to spojili - sliježe ramenima.
- Sve ove godine sa mnom u Hrvatsku dolazi 30-ak mojih muških prijatelja. No nimalo me ne čudi što se baš Jimmy istaknuo među svima njima. Najdinamičniji je. Dok sam ja na tenisu, on pleše na Hula Huli s preokrenutim sunčanim naočalama. Nisam ni znao da zalijeva djevojke šampanjcem dok ga nisam vidio u novinama. Kad sam ja s njim, pravi se fin poput engleskog džentlmena - prasne u smijeh.
Luksuzni apartmani
Sve ove godine nisu, objašnjavaju mi uglas, osjećali potrebu demantirati novinske tekstove.
- Odgovarala mi je privatnost koju sam imao. Ionako se ne volim eksponirati. Ovo mi je prvi razgovor za medije nakon nekoliko godina - otkriva mi Sam. - Ali nismo nikada ni lagali. Novinari bi mi najčešće prilazili i pitali jesam li ja Jimmy. Pa jesam, što da im kažem - smije se glumac. - Ovdje ima previše osa, preselimo se unutra - prekine ga Sam i uvede nas u salon. Kad vidi da sam se zagledala u posudu s odloženim mikrofonima za karaoke i igraću konzolu sa sjedalom, objasni mi da je to “soba za zabavu”.
- Nećemo - ispričava se - smjeti fotografirati unutrašnjost unajmljenjog broda s pet luksuznih apartmana, helidromom i jacuzzi-bazenom. Nemamo dopuštenje vlasnika.
Kogo je, dodaje, jedina od tri jahte iz flote koja nije njegova. A najviše boravi upravo na njoj.
- Ovdje se osjećam najugodnije - hihoće se dok me provodi salama. Za razliku od spartanski uređenog Wallyja s puno karbona i stakla, Kogo djeluje poput dizajnerskog butik-hotela. Sjedajući na nisku sofu u salonu gdje nastavljamo razgovor, shvatim da sam na terasi ostavila bilježnicu za zabilješke. Želim otići po nju, no čim ustanem, vidim da mi je Samov batler već nosi.
- Nije me, dovraga, uopće mogao čuti - promrljam. - Opusti se, draga, na Kogu si - potapša me Jimmy.
Senzacionalan posao
Na ekskluzivni intervju za Nedjeljni Sam Li se odlučio nakon što su počele kolati “ružne dezinformacije”. Najviše su mu, kaže, zasmetala šuškanja o podrijetlu njegova novca.
- Pitajte me što god želite. Nemam što skrivati. Ako sam bogat, ne znači da sam mutan tip. Novac sam, uostalom, zaradio na nekretninama. Pa sve moje zgrade uredno stoje u Londonu i Hong Kongu, nigdje se nisu sakrile - šali se. Odrastao je, nastavlja, u Hong Kongu, odakle je otišao na faks. Prvo u SAD na Stanford, pa u Englesku na Cambridge. Ubrzo nakon diplome 1995., sa svojim već uspješnim ocem otvorio je u Londonu kompaniju za građevinu i trgovinu nekretninama. Nakon nekoliko godina, u Velikoj su Britaniji postali najveći privatni veleposjednici, izuzevši tamošnju kraljevsku obitelj.
- Posao je išao senzacionalno, zahvaljujem Prirodi na tome. Neću reći Bogu, jer sam ateist - križa ruke. Paralelno s procvjetalom karijerom, Sam je počeo slagati i obiteljski život. Odvjetnicom kineskog podrijetla koju je upoznao na Cambridgeu oženio se 2000. godine.
- Kad je moja tadašnja žena završila pravo, nekako se nametnulo da se zaposli kod nas. Malo-pomalo, ona i njezin otac postali su pravni zastupnici globalne kompanije koju sam utemeljio. Tada smo posao već ozbiljno proširili i na Tokio - pokušava mi dočarati idilu koja se rasplinula 2007. godine. Tada su u Kini podnijeli zahtjev za razvod, a s njim i tužbu za povrat 500 milijuna dolara koje je, tvrdi Sam, njegova supruga na prevaru izvukla iz kompanije zahvaljujući nesagledivim stečenim ovlastima. Tamošnji sud donio je 2009. odluku u njegovu korist. Bivša gospođa Li primorana je vratiti cijeli sporni iznos.