ZAGREB - Najbogatiji čovjek u Hrvatskoj raspolaže svojim novcem. Ogromnom količinom novca. Zbog toga loše spava. No, jedan drugi u Hrvatskoj ima na raspolaganju puno više. On ima sav novac Hrvatske. Spava odlično. Njegov je posao čuvati cijene, odnosno brinuti se o tečaju, o odnosu kune i drugih valuta. Ako tu nema ravnoteže, onda cijene divljaju. Obično prema gore.
Hrvati tada teško financijski spajaju početak s krajem mjeseca. Ne mogu računati koliko će morati u minus, kao da im ta činjenica nije dovoljna nego im treba i okolnost da ne mogu ni pretpostaviti koliko će to biti na kraju mjeseca. Isto je i s firmama, dakle Hrvatska ne može planirati kako će dočekati sljedeći mjesec. Čuvar cijena i vrijednosti kune odlučuje i o tome koliko će štampati love, pa na kraju ispadne kao prilično bitan čovjek. Točnije, jako bitan. Zbog toga najbogatiji čovjek često sanja čuvara love. Ovaj, pak, može mirno sanjati ružičaste slonove i tropske otoke, ili ono što već sanjaju oni koji cijene lijepo u životu.
Boris Vujčić je onaj koji cijeni lijepo u životu. No to je samo detalj, ne osobito bitan za državu. Važno je da bi on mogao biti dobar čuvar cijena jer je pažljiv prema novcu. Budući guverner Hrvatske narodne banke i do sada je imao bitne uloge u hrvatskim životima. Za mjesec dana preselit će se u novu kancelariju ali će umnogome raditi isti posao. Kao viceguverner i do sada je sudjelovao u kreiranju monetarne politike a sada će njegov potpis biti na hrvatskim novčanicama. Iako je do sada imao vjerojatno najbolji posao u Hrvatskoj, kao viceguverner bio je dovoljno blizu svih događaja, dovoljno značajan da o svemu bude informiran i dovoljno utjecajan da sve što poželi reći bude odmah objavljeno, a opet, nije bio taj prvi, došao je trenutak da izađe iz ugodne pozicije drugog čovjeka financijske vlasti i zauzme vladajuću fotelju. Realno, nešto što je čekao 12 godina, od onoga dana kada je postao viceguverner. U međuvremenu je izbjegavao svaku mogućnost da ode, napravi međunarodnu karijeru jer ga je, naravno, privlačila mogućnost da postane guverner. Samo čekanje nije dovoljno, tu nije riječ o politici u kojoj je dovoljno biti na sceni a prije ili poslije red će doći i na spavače. Ne, on je stalno bio spreman, i stalno se trudio biti bolji kako bi uvijek bio prvi sljedeći izbor.
O načinu preuzimanja monetarne vlasti vidio je iz neposredne blizine. Loš telefonski razgovor, s lošom informacijom po guvernera te netaktičan potez koji je Rohatinski nakon toga povukao, nastojeći si priskrbiti ulogu žrtve, odbačenog heroja, dojučerašnje gotovo najpopularnije javne osobe s čijim se imenom baratalo i na poziciji premijera, završio je katastrofom.
Moderan, cool šef
Pokazalo se da je Rohatinski u konačnici bio netaktičan, Milanović neoprezan jer nije sam najavio odlazak guvernera nakon što mu je rekao da mu neće dati podršku za novi mandat i umjesto da se, radi vlastita imidža, rastanu džentlmenski, prikazali su tek sitnu dramu u kojoj je Milanović pokazao palcem prema dolje a Rohatinski bio upućen da siđe s tribina među plebs. I time su izazvali strah u prosječnih Hrvata, svih onih koji nisu sigurni hoće li Vujčićev dolazak značiti inflaciju, divljanje cijena, skok u katastrofu. To su neka od pitanja na koja će Vujčić morati brzo odgovoriti.
No, Vujčić neće slučajno i pukim nasljeđivanjem postati guverner. On je već dugo, i prije izbora, Milanovićev odabir. Uostalom, tko ne bi uzeo stiliziranog tipa koji uvijek izgleda kao da je spreman za prijem, u čijem su mobitelu telefonski brojevi ekipe na vrhu svjetske i europske banke, koji osobno poznaje većinu guvernera svih ekonomsko važnijih država na svijetu, u svim ga financijskim institucijama na planetu dočekuju kao često viđenog frenda a istodobno se svaka njegova riječ pomno sluša jer je znan kao vrstan stručnjak koji zna odgovore na sva pitanja koja bi mogla iskrsnuti u monetarnom svijetu. Moderan, sasvim cool šef, bio je i zamjenik glavnog pregovarača u procesu pregovaranja s EU, veliki je pobornik eura i uključenja Hrvatske u sve suvremene tijekove Europe i kao takav umnogome odudara od kadra ostarjelih političara koji je Hrvatsku predstavljao po svijetu.
Istodobno, riječ je o čovjeku koji neće gnjaviti svojim problemima i neće tražiti da se prvo pozdravlja orden i značka koju nosi njegova funkcija pa tek onda prepozna o kome je riječ. On jednostavno nije tip forme nego sadržaja a kao takav stalno uči, nadograđuje se i nadopunjuje novim znanjima.
Svojedobno, za jednog od milijun sastanaka i pregovora bio je prisiljen utrpati se u kombi hratske diplomacije kojim je delegacija odlazila na sastanak u Bruxelles.
Unosili sigurnost
Prenatrpani kombi uvjetovao je veliku gužvu za svakoga tko je imao nesreću sjesti u njega ali kako Hrvatska tada nije raspolagala ničim boljim, svi su putnici, cijela delegacija, mirno šutjeli. Bilo je zabavno vidjeti zamjenika glavnog pregovarača kako sjedi lica gotovo stisnutog uz prozor i trpi vožnju. Na kraju, po izlasku iz kombija, sasvim je mirno rukom popravio kaput i uputio se s osmijehom prema zgradi gdje su se održavali pregovori. Pola ekipe se znojilo od treme ali ne i Vujčić, kao ni njegova kolegica Tamara Mazal. Oni su bili ti koji su unosili sigurnost ekipi. Navečer smo raspredali o filmovima i Vujčić ni u jednom trenutku nije pokazivao koliko je zahtjevno biti zamjenik glavnog pregovarača. Ali isto tako nije odbio razgovarati.
- Ne treba zaboraviti da smo mi istrenirani pregovarači, za nama su stotine sastanaka i pregovora, tako da smo znali kako dočekivati pitanja, rekla mi je Tamara Mazal i dodala da s njime nikada nije bila na istim pregovorima. - Jednostavno nismo imali zajedničke teme pregovora, kaže danas. Ali dodaje da je Vujčić uvijek opušteno ulazio na sastanke i s istim raspoloženjem odlazio s njih, pokazujući da se suvereno snalazi u tom okruženju.
U baru će nakon konferencije sasvim mirno nastaviti bitne dogovore ili neobavezno ćaskati o umjetnosti, književnosti i glazbi. Svako okruženje za njega je prirodno i ne treba se začuditi ako ga se na kraju ljeta vidi kako na travi Hipodroma pleše na koncertu Red Hot Chilli Papersa. Iako on sluša svašta, kao što i čita svašta, od klasika do recentnih, sasvim modernih naslova. On ipak pripada svijetu brzina, novih komunikacija i u njemu se dobro osjeća iako nije od onih koji će oko sebe okupljati ili držati predavanja kako bi zabavio društvo. Ne, više je čovjek koji će posvećivati punu pozornost svom sugovorniku no motivirati ekipu da se zabavlja, što znači da čak i ako je atmosfera uništena, njega se takav razvoj ne mora ticati.
Zagrebački dečko
Mršav, istreniran jer i danas dva puta tjedno istrči rundu od pet kilometara, i još se dva puta zatvori u gym, prosijede, malo duže kose i tankih naočala, s dobrim kravatama, pošteđen neugodnog starenja, uvijek djeluje kao da mu je u džepu pozivnica za konferenciju ili koktel. Najčešće i jest. Uz avionsku kartu.
