“Večeras imamo sastanak”, dobacio je Radimir Čačić napuštajući Županijski sud u Kaposvaru. Nasmijan, oznojen i zadovoljan. Jurio je u Zagreb na sastanak sa stranačkim kolegama. Pun samopouzdanja. Sretan zbog uvjetne presude od 22 mjeseca, uz rok kušnje od tri godine.
I još je na ulazu u lift dobacio:
“U HNS-u neće biti nikakvih rasprava o mojem povlačenju”.
Ali, među HNS-ovcima ga je, neslužbeno doznajemo, dočekao sasvim drugačiji scenarij. Okupilo se najuže stranačko vodstvo: Vesna Pusić, Jozo Radoš, Ivan Vrdoljak, Predrag Štromar i dr. Raspravljali su o Čačićevoj sudbini. Iako šef narodnjaka nije očekivao, neslužbeno doznajemo, povišene tonove, suprotstavljanja i sukobe, upravo se to dogodilo. Njegova stranačka dugogodišnja kolegica, ali i suparnica Vesna Pusić navodno se na tom sastanku, neslužbeno doznajemo, suprotstavila Čačićevu ostanku u Vladi.
“Moraš se povući. Prevelik je to teret”, prepričavaju nam njezine riječi stranački izvori. Sastanak se oduljio, a u konačnici se narodnjaci nisu uspjeli usuglasiti niti dogovoriti. Stavove bi trebali usuglasiti ovaj vikend na stranačkom okupljanju i na stranačkom Središnjem odboru. Pusić je, navodno, svima dala do znanja da će se i tamo izjasniti protiv Čačićeva ostanka u Vladi, a spekulira se da se u znak prosvjeda možda neće niti pojaviti na stranačkom susretu. “Oduvijek se njih dvoje nadmeću, oduvijek je to kompetitivan odnos”, priča mi izvor blizak Čačiću. A već neko vrijeme frcaju iskre između para koji se već godinama izmjenjuje na predsjedničkoj poziciji HNS-a.
Nakon izricanja presude Čačić nije niti slutio što mu se sprema, i to u njegovim stranačkim redovima.
Kad je izašao iz sudnice, krenuo je s odvjetnicima prema liftu. Probijali su se to užareno popodne, pretposljednji dan u lipnju ove godine, kroz novinare, fotoreportere, kamermane.
Izjavu im je Radimir Čačić već dao. “Za mene je ovaj slučaj završen”, kazao je. Zadovoljan, sretan. Još se znoji, ali bez pritiska, jer iza njega je najstresnijih osam dana u životu: otkako je krajem prošlog tjedna na trećem ročištu saznao da će mu sljedeći petak sutkinja izreći kaznu za izazivanje nesreće u kojoj su poginule dvije osobe, teško je spavao. I inače slabo spava, ali protekle su noći za njega bile pravo mučenje. Na izlazu iz sudnice pokazao je olakšanje.
“Uf, uf...”, uzdisao je uz zvučno ispuštanje zraka, brišući znoj s čela. U drugom kutu prostorije vozačica iz Škode, koja je u nesreći izgubila supruga i majku, tiho je zaplakala. Pognute glave. “Nisu sve stvari provjerili. To vrijedi i za policiju i za sve vještake...”, ponavljala je. A na pitanje novinara o Čačiću odgovorila je da joj se obratio samo brzojavom sućuti. “Samo to. Nikad nismo razgovarali”, izjavila je za Večernji list Katalin Liptak.
Sitne geste
Čačićeva agentica za PR Ankica Mamić potvrdila nam je jučer da je to istina. “Zašto bi je on kontaktirao?”, kazala je Mamić koja je i poslala prvo priopćenje javnosti nakon što se dogodila prometna nesreća. “Pa, nije Čačić za takve ekshibicije. A i telefonski nije mogao zbog jezika. I zašto bi išao k njoj?! Što bi time postigao? I za njega je taj događaj bio tragedija, ne tolika kao za gospođu Liptak, ali ni on otad nije onaj stari”, govori Mamić.
To popodne Čačić već lakše diše. Jer, nekoliko minuta ranije izbjegao je zatvorsku kaznu. Osuđen je uvjetno na 22 mjeseca, uz rok kušnje od tri godine. Odvjetnik Čedo Prodanović vukao se uz njega. I on je, kaže, zadovoljan, ali na njegovu profesionalno hladnom licu to se ne primijeti. Vrućina u sudnici, ali i neizvjesnost posve su ih izmorile. Prodanoviću je toliko vruće da je u košulji od jutra. Ali na izlasku, ispred lifta, navlači sako. Čačić stoji uz njega. Gleda u smjeru novinara, željan je još pozornosti. Osjeća se pobjednički. “Zadovoljan sam. Osobno prihvaćam presudu”, rekao je sutkinji. No, odvjetnici su se žalili. Vjeruju da ga mogu osloboditi krivnje. Čačić ih sluša. Prodanović je stalno uz njega. Pokušava navući taj sako. Sav je oznojen, pa mu teže ide. I navuče ga, ali nespretno, rever sakoa ostao mu je uvrnut. Prodanovića nije briga. Ali Čačić pažljivo hvata rub sakoa svog odvjetnika i popravlja ga. Bila je to sitna gesta koju je poslije ponovio još jednom, skidajući mu sa sakoa dlaku, a tim znakom pažnje Čačić kao da je zahvaljivao svom odvjetniku. “Zbližili su se tijekom prošle dvije godine, postali su baš prijatelji”, kaže mi izvor blizak Čačiću. Dogodilo se to otkako je šef HNS-a u siječnju 2010. Chryslerom na autocesti M7 naletio na Škodu Fabiju. Nju je vozila Katalin Liptak. Njezini su odvjetnici tražili od jedne do pet godina zatvorske kazne. Presuda ih je šokirala. Žalili su se.
Iako je proglašen krivim za izazivanje nesreće, Čačić niti ne pomišlja na povlačenje iz politike. “Idemo dalje. U Vladi je toliko posla, toliko problema…”, govori mi, ne želeći se niti prisjetiti onoga što ga tek čeka.
Jer, ne uspije li pokrenuti gospodarstvo, zasigurno će otići u povijest kao jedan od najomraženijih političara, odmah uz bok Ive Sanadera. Ali Čačić ne mari previše za tuđe mišljenje. Samouvjeren je, često i bahat, netolerantan.
Već ispred zgrade suda, nekoliko minuta nakon što je osuđen, najavljuje da će nakon što presuda postane pravomoćna, a njemu se izbriše iz kaznene evidencije, tužiti svakoga tko ga proglasi krivim.