PREDNOSTI I MANE

MALA ILI VELIKA ŠKOLA, ŠTO JE BOLJE? Posjetili smo dvije zagrebačke škole, jedna ima 19, a druga 915 đaka, istražili smo kako funkcioniraju

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 13.09.2017. u 23:15

Darko Tomaš / CROPIX

 

Uz više od 310 tisuća osnovnoškolaca, u školske klupe u cijeloj je Hrvatskoj ove godine sjelo je i 40.115 prvašića. Iako je riječ o privremenim upisnim podacima, hrvatske su osnovne škole izgubile 2139 prvašića ili gotovo 5% u odnosu na prošlu upisnu godinu. Zbog neujednačenog sustava i prevelikih regionalnih razlika postoje škole koje broje manje od deset učenika, dok su druge prekapacitirane i nastava se odvija čak u tri smjene.

Prema podacima Zavoda za statistiku, Hrvatska je 2014. godine imala čak 324 škole koje imaju manje od deset učenika. Posjetili smo jednu od najvećih i jednu od najmanjih škola. U Donjoj Planini u Zagrebu je ukupno 19 učenika u cijeloj školi, dok u Španskom imaju 915 učenika. Kako funkcionira jedna, a kako druga, istražili su naši reporteri.

 

U klupe zagrebačke Osnovne škole “Ante Kovačić” u Španskoj ove je godine sjelo čak 145 prvašića, najviše u Zagrebu. Žamor, smijeh i dječja cika odzvanjaju hodnicima jedne od najvećih zagrebačkih škola. Po broju razrednih odjeljenja gotovo da odmah mogu naučiti abecedu. Imaju čak i razred “f”.

- Velik broj đaka nas veseli, ali istovremeno zahtijeva puno umijeća i strpljenja i dobre organizacije - kaže ravnatelj i profesor geografije Božidar Nevžala.

Nastava se odvija u tri smjene. Imaju 915 učenika i 37 odjeljenja.

- Imamo osam razreda (prvih i drugih) s boravkom, a tri su klasična razreda. Oni su treća, odnosno međusmjena, i njihova nastava počinje u 11.30 sati. Ukupno šest prvih, pet drugih, trećih i četvrtih razreda i po četiri razreda od petog do osmog - kaže ravnatelj Nevžala.

Događa se da učenici nekoliko sati izbornih predmeta odrade ujutro da bi poslijepodne odlazili na redovnu nastavu.

- Na žalost, drugog izbora nema. Nekad smo morali tjelesni odgoj održavati u suprotnom turnusu, no uspjeli smo to riješiti. Realno radimo u tri smjene, što je u usporedbi s namjerom da se ide u jednu smjenu znanstvena fantastika - smatra ravnatelj.

Darko Tomaš / CROPIX

Ravnatelj OŠ Ante Kovačića kaže kako su pred njima veliki izazovi

 

Vješti učitelji

Škola se nadograđivala 2006. godine tako da se u novijim prostorima odvija najveći dio razredne nastave.

Dnevno se pripremi čak 1400 obroka, a cijeli posao odrađuje jedan kuhar i tri pomoćne kuharice.

- Prvi i drugi razredi imaju tri obroka (doručak, ručak, užinu), tako da za njih kuhamo ručak. Ostali uglavnom imaju užinu. Mislim da brojka daje do znanja da nema stajanja. Jedni pojedu, onda se brzo čisti pa se priprema obrok za druge... i tako cijeli dan - kaže kuhar Krešimir Duvančić.

Čistačica može stati s poslom na pet minuta, učitelji zadaju zadatak učenicima pa se malo odmore, ali u kuhinji nema predaha.

Posjetili smo B razred, jedan od šest prvih razreda u OŠ Kovačić. Zaigrani prvašići ušli su u učionicu.

Učiteljica mirnim glasom progovori: jedan, dva, tri, četiri, pet.

Buka je nestala, a u razredu vlada potpuna tišina. Iskusna učiteljica Sanja Tkalac Zubak već je uspjela sedmogodišnjake naučiti pravilima ponašanja.

- Prvi tjedni su prilagodba. Radi se na pravilima ponašanja kako bi mogli pratiti nastavu. Iako se vama čini da razred od 29 đaka nije moguće umiriti, i sami vidite da to nije baš tako teško - kaže učiteljica.

No, iako je najviše prvih razreda u ovom trenutku, u povijesti škole bilo je i više učenika. Škola je s radom počela 1984./1985. godine pod nazivom Špansko-Sjever, a tada su je pohađala 1033 učenika.

- U 33 razredna odjeljenja bio je po 31 učenik. Međutim, taj broj je rastao tako da smo 1990./1991. godine završili sa 65 odjeljenja i imali smo više od 1900 učenika - kaže ravnatelj Nevžala. S obzirom na velik broj učenika, a malo prostora, nastava se održavala i subotom.

25 učenika u razredu

Danas imamo 915 učenika i 37 odjeljenja. U prosjeku je to oko 25 učenika - kaže ravnatelj.

Da bi se nastava organizirala u dvije smjene, nedostaju im četiri učionice.

- Rješenje tog problema očekujemo uskoro. Naime, prema najavama Gradskog ureda za školstvo, u veljači 2018. godine trebala bi početi gradnja nove školske dvorane, a tamo bi se onda napravile i nove četiri učionice - pojašnjava Nevžala.

Dogradnjom bi se riješio problem predmetne nastave jer trenutačno se profesori sele svaki sat zato što nemaju svoju učionicu.

O jednoj smjeni tako mogu samo sanjati jer za provedbu trebaju minimalno deset novih učionica. (Ivana Krnić)

U cijeloj školi je 19 učenika, ne treba nam čak ni školsko zvono

Dva prvašića mirno i tiho sjede u klupi. U susjednoj klupi u istom razredu sjede kolege iz četvrtog razreda i pozorno prate što im učiteljica Snježana Turajlić zadaje za sljedeći zadatak. Prvaši čekaju na svoj red. Tako to izgleda na kombiniranoj nastavi sa 11 učenika u jednoj od najmanjih škola u Zagrebu, Područnoj školi Planina Donja.

- Ponekad sjedimo sami, a ponekad skupa ako radimo grupni zadatak. Odlično mi je u školi, a najviše volim matematiku - kaže Tin. Njegov prijatelj Andrija kaže da jako voli ići u ovu školu jer je tiho, za razliku od drugih škola u kojima se “deru”.

U Donjoj Planini skladno sjede prvaši i četvrtaši

 

Tiha nastava

- Nemamo zvono u školi i super mi je to jer nas ne ometa. Najviše volim tjelesni, likovni i glazbeni jer su najlakši - kaže Andrija.

Oni su dvoje od ukupno 19 učenika u cijeloj školi koja je, kaže nam učiteljica, “muška škola” jer ima samo četiri djevojčice. Prije deset godina bilo ih je 30, a 1925. godine, kad je škola osnovana, čak 57 učenika. Razlog opadanja upisivanja u prvi razred vide u iseljavanju roditelja i sve manjem broju djece. Međutim, računaju da će već sljedeće godine upisati najmanje sedam prvašića koji bi se trebali pridružiti “iskusnim” kolegama.

- Predavati kombiniranom razredu je kao simultana partija šaha. Za razliku od “čistog” razreda koji izgleda kao obična partija šaha, ovdje treba biti maksimalno koncentriran i imati puno prakse. Prvi razred dobije zadatak i tada je na “tihoj” nastavi dok ja objašnjavam četvrtom razredu što mora raditi. Izazov je, ali jako korisno za djecu. Imaju gotovo individualni program jer se mogu svakom posvetiti i mislim da su naši učenici jako zadovoljni - govori učiteljica. Ističe da je prednost malih i kombiniranih razreda to što je lakše raditi s učenicima, mirniji su i pozornije slušaju. Dapače, dok učiteljica objašnjava gradivo starijem razredu, mlađi slušaju, gledaju i usvajaju gradivo.

Obiteljska atmosfera

- Škola je posebna jer ih je malo, kombinirani su razredi i rade što više u grupama. Iznenadim se kad vidim da već u prvom razredu znaju množiti i dijeliti. A kad ih pitam “kako to već znate”, kažu da slušaju dok ja objašnjavam starijima - sa smiješkom govori učiteljica.

Ova mala školica je “po mjeri” učenika. Okružena je drvećem, čistim zrakom i školskim igralištem. Obiteljska atmosfera u kojoj se profesori mogu posvetiti svakom đaku pojedinačno, pokazala se kao vrlo dobar “projekt”. Neki roditelji, koji su bivši učenici ove škole, djecu šalju u Planinu Donju iako sada žive negdje drugdje. Roditelji su uključeni i u praktičnu nastavu, na kojoj, u jednom školskom satu, trebaju objasniti čime se bave profesionalno.

Dvije učiteljice razredne nastave drže nastavu za dva kombinirana razreda, a vjeroučiteljica i učiteljice engleskog i njemačkog jezika dolaze u školu kad je njihov sat. Nastava je uvijek ujutro, a u 10.10 svi se okupljaju u hodniku koji je ujedno blagovaonica i dvorana za tjelesni. Tad je vrijeme za užinu koju s ljubavlju sprema teta Višnja, kuharica koja uvijek sprema svježu užinu, a kuha im utorkom i četvrtkom.

- Iako mala, škola nimalo ne zaostaje za drugim zagrebačkim školama. Uveden je e-dnevnik, WiFi, provodi se projekt za cjelovito učenje, glazbeno-scenska i likovna radiona, imamo čak i eko školu - priča ravnatelj Vladimir Vuger. (Iva Badanjak )

 

ELIPSO

Izdvajamo