Mjesto radnje: Hrvatski sabor.
Vrijeme radnje: Posljednji saziv Sabora.
Tema: Poznavanje hrvatske i svjetske književnosti te općih mjesta popularne kulture, glazbe i filmova.
Kratak opis radnje: Višegodišnja monotonost u izlaganjima govornika Hrvatskog sabora naglo biva prekinuta dolaskom novog lika. Sjednice posvećene proračunu obogaćuju se danskim bajkama, glasanje o povjerenju hrvatskoj Vladi dovodi je u vezu s osmanskom vlasti, a zastupnici će se prisjetiti i svih čitanja Smail-age Čengića.
A glavni lik - Zoran Milanović.
“Oni znaju koliko i kako mogu i već su se prilagodili ovoj krizi. Smanjena razina javne odnosno osobne potrošnje najbolje govori da su ljudi i bez harača i prije harača, kako se ovdje grubo, u maniri Smail-age Čengića govori. Smail-age Čengića, harač, harač, Ivan Mažuranić, poštovani kolega. To je, ako se ne varam, hrvatski književnik. Možda to niste učili, ali dobro je. Nije nikad loše da na to podsjetimo. Harač, Noćnik, Agovanje, Četa. Znate to, lektira, hrvatska literatura... I Kob je na kraju, dakle pet. Evo, tu je profesorica književnosti, blizu je vas, podučit će vas”, ori se s govornice dok za njom stoji predsjednik SDP-a Zoran Milanović.
Načitani retorik
Svoje govorničke vještine Milanović je oplemenio školskom lektirom. Gotovo da je nemoguće slušati ga u Saboru a da misli nije slikovito podupro nekim citatom iz pera vrlih hrvatskih i svjetskih književnika.
Šaroliko je to društvo. Od Cezara do Gibonnija. Ali, slažu se stručnjaci i profesori književnosti, Milanoviću se ne može osporiti klasična načitanost, a ni težnja da javni govor usavršava i izvodi u manirama dobrih starih retoričara.
Prokleta avlija
- Poniziti sugovornika u raspravi, to je odlika dobrog govornika. A Milanović očito jako dobro zna i za Cicerona i za Demostenove ‘Filipike’ - objašnjava profesor Stipe Botica s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Milanovića bi ipak malo ispravila bivša ministrica, profesorica Ljilja Vokić.
- Nije to dobro, prvi nije Harač. Redom prvo ide Agovanje, onda Noćnik, a potom Četa, Harač pa Kob. Evo, tako, Harač je četvrto pjevanje - objašnjava Vokić, ravnateljica zagrebačke 7. gimnazije.
I nije baš previše oduševljena Milanovićevim znanjem, barem ne kad je u pitanju Smail-aga Čengić.
- Davno, kada sam išla u školu, ja sam vam od profesorice hrvatskog jezika dobila za naučiti cijelog Smail-agu Čengića, i to od ponedjeljka do srijede. I dandanas znam svih 1120 stihova napamet - smije se Vokić.
Jedno mu ipak priznaje.
- Pala mu je sjekira u med, s tim haračem, u ovo doba godine. Baš mu je dobro sjelo - kaže Ljilja Vokić - da krizni porez simbolički usporedi s turskim nametom.
Nisu danas prilike, napominje, da se baš viče “hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba”, ali da je harač naišao na plodno tlo, to se Milanoviću ne može osporiti.
- Znate, nije ovo baš pravi harač. Tamo u Smail-agi Čengiću, tamo su ljude mučili i pekli. Ovo danas nije okupatorska sila, ali, evo, Milanović se izrazio na simboličan način. A ja vam jako volim kad ljudi citiraju - oduševljena je Ljilja Vokić.
Pritom napominje da ona za citiranje uvijek bira Mešu Selimovića jer se u njegovim djelima, tvrdi, može pronaći paralela za gotovo svaku problematiku.
Korištenje citata iz školske lektire u saborskim raspravama Vokić smatra znakom naučenosti. Premišlja se Vokić jedino kad je u pitanju Ivo Andrić.
Drži da je Milanović možda nešto fulao kad je 6. srpnja, u gluho doba noći, u završnoj riječi na dan kada se glasovalo o povjerenju novoj Vladi i premijerki Jadranki Kosor, spomenuo “Prokletu avliju”.
“Sve u svemu, kolegice i kolege saborski zastupnici, budući članovi Vlade, buduća predsjednica Vlade. Ja ne mogu nego završiti s time da vam želim da uspijete u svom poslu naprosto zato što jedna zemlja može imati samo jednu Vladu, ne može imati dvije vlade, ne može imati sultana, onog u Stambulu i … /govornik se ne razumije./ … kao u Prokletoj avliji. Ovo je ipak moderna europska država, što god mi mislili o njoj”, stoji u fonogramu njegova govora.
Pravničko obrazovanje
- E sad, to je jedna krasna knjiga i svatko je treba pročitati. Znate, u avliji su bili svi, i oni koji su bili nešto krivi i oni koji to nisu. Na što je Milanović aludirao tom avlijom, to baš nisam sigurna - sumnjičavo će Ljilja Vokić.
Milanovićev nastup, ocjenjuje profesorica Andrea Zlatar, zanimljiv je jer on pokušava održati ideju kako je javni nastup - retorički u klasičnom smislu.
Kao veliki plus ističe mu činjenicu da se kloni narodnih poslovica.
Je li čitao Negrija?
- Sjećam se, kad sam bila u Gradskoj skupštini i kad smo pokušavali govoriti o nekoj ozbiljnoj temi, recimo o nezaposlenosti među Zagrepčanima. I onda od nekog gradskog političara dobijete odgovor ‘Tko sije vjetar, žnjet će buru’. Pa si onda misliš, ma što sad ta primorska narodna poslovica ima s mojim pitanjem - kroz smijeh se prisjeća Zlatar.
Milanović te reference izbjegava, a i dalje se koristi općim mjestima iz kulture i književnosti, kojima govor čini zanimljivijim narodu. A upravo narod, nadovezuje se Zlatar, treba čuti tu poruku i ona ne smije biti neka privatna referenca s kojom se nitko neće moći povezati.
Analizirajući popis literature na koju se do sada referirao, Zlatar procjenjuje da je riječ o klasičnom obrazovanju koje proizlazi iz Milanovićeva pravnog poziva.
On je, zaključuje, klasičan tradicionalan govornik koji je u okvirima prosječnog društveno-humanističkog obrazovanja. Plus mu je, kaže, to što je pravnik.
- No, sumnjam da je dublje upoznat i pitanje je je li on čitao neke suvremene teoretičare ljevice, kao što je, primjerice, Antonio Negri. Mislim da se Milanović više drži izvora bliskih klasičnom i općem obrazovanju. Njegov izbor uključuje povijest hrvatske književnosti, citate popularnih pjesama i načelno kulturu koja proizlazi iz zvanja pravnika. Poznavanje latinskog i raznih izreka također pripisujem pravu - analizira ova profesorica.
Ne čudi se Milanovićevu čestom pozivanju na Churchilla. A on ga doista uvelike citira.
“I pada mi na pamet jedna rečenica iz jednog povijesnog govora Winstona Churchilla u kojem kaže da svatko ima svoj dan, ali da nečiji dan traje dulje”, rekao je Milanović u Saboru.
I na jednom drugom zasjedanju opet u pomoć priziva ovog vrsnog govornika.
“Poštovani, postoji onaj famozni Churchillov diktum kao prolog knjige ‘Drugi svjetski rat’ koji opisuje ponašanje u ratu, konvencionalnom ratu, pa kaže u četiri točke: u ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra volja”, naveo je u govoru Milanović.
- S Churchillom, ako si političar, nikad ne možeš pogriješiti. To su naprosto dobro strukturirani govori koji imaju snagu. I sama znam slušati njegove govore, toliko su dojmljivi - ističe Andrea Zlatar.
Od političkih govornika Milanoviću je drag i John Kennedy.
Namjerno plasira citate
“Pred više od 40 godina napisana je jedna sjajna knjiga, ‘Profili hrabrosti’, vjerujem da je kolega Ćosić nema (...), u kojoj kasnije ubijeni John Kennedy piše o tome što je hrabrost u politici i na primjeru desetak senatora iz 250 godina ili 200 godina američke povijesti, objašnjava što je hrabrost i što je vodstvo u politici. To nije ona hrabrost koja se mjeri mecima, koja se mjeri danima na bojišnici. Ima ovdje među nama i takvih s takvom hrabrošću, njima svaka čast, gledam ih i na jednoj i na drugoj strani. Hrabrost u demokratskoj politici je nešto drugo. To je ono vječno pitanje želite li biti običan seizmograf koji mjeri potrese u stanju svijesti javnosti svojih birača ili želite biti ono radi čega su vas ljudi izabrali”, naveo je predsjednik SDP-a.
- To je klasičan, siguran put. No, ne mogu reći koliko je to sve posljedica njegove lektire, a koliko on zapravo namjerno cilja na publiku koja je u nas i dalje strahovito slabo obrazovana - pita se Zlatar.
Čista petica
Kad bi morao ocijeniti kontekst Milanovićevih citata, profesor Stipe Botica dao bi mu - čistu peticu.
- To su vrlo dobri aforizmi koje Milanović jako dobro poznaje, a očito i voli. To je normalna potreba da govornik potkrijepi misli tuđim riječima, a pogotovo kad aforizme zna upotrijebiti u pravom trenutku i na pravom mjestu. Njegove intervencije, barem kad su u pitanju latinski izrazi, meni se osobno jako dopadaju i gotovo da uopće nije griješio kada ih je izgovarao u Saboru - tvrdi sveučilišni profesor Botica, koji je diplomirao hrvatski i latinski jezik te književnost.
- Te su intervencije dobrodošle, one osvježuju govor i daju mu figurativnu dimenziju, a pritom svjedoče i o njegovoj obrazovanosti - objašnjava.
Profesoru Botici sviđa se Milanovićeva retorika, ali je inače alergičan kad se političari u nedostatku svojih misli i ideja pomažu tuđim pametnim citatima.
- Znate, moje je mišljenje da su hrvatski politički govornici zapravo bez ideja i skloni šabloniziranju, a kad nemaju više što svoje za reći, tada posežu za tuđim izjavama i mislima, da pokažu vrijednost onoga o čemu govore - kaže Botica.
Tvrdi da Milanovićevi govori svjedoče da on svoje izreke nije koristio nasumce. I Botici se, kao i Andrei Zlatar, čini da se radi o unaprijed smišljenim i promišljenim govorima i da svaki Milanovićev citat, bilo da poseže za Marxom, Dumasom, Hemingwayom ili nekim drugim autorom, dobro sjeda na svoje mjesto.
Sve osim tog nesretnog harača, smatra Botica.
Opća mjesta
- Rekao bih da je to malo izvukao iz konteksta. Znate, harač je u Smail-agi Čengiću danak koji uzima pojedinac, a ne država, i to za svoju osobnu korist, bez brige o pojedincu. S tim haračem su se u Saboru ovih dana dosta igrali, ali to baš nije bilo dobro pogođeno - komentira Botica.
S tim se slaže i Ante Bežen, profesor s Učiteljske akademije, koji govori da je Milanović jedan krizni porez proglasio nemilosrdnim i antiljudskim, pa - iako to može funkcionirati na simboličkoj razini - ipak predstavlja malo preoštru kritiku.
Njegova pozivanja na Hemingwaya, Hansa Christiana Andersena, Konfucija ili pak grčke mitove Bežen smatra općim mjestima u kulturi koja ne mogu previše svjedočiti o govornikovoj načitanosti.
- To jedino govori da je čovjek dobar govornik - završava Bežen.
Dora Koretić
Vrijeme radnje: Posljednji saziv Sabora.
Tema: Poznavanje hrvatske i svjetske književnosti te općih mjesta popularne kulture, glazbe i filmova.
Kratak opis radnje: Višegodišnja monotonost u izlaganjima govornika Hrvatskog sabora naglo biva prekinuta dolaskom novog lika. Sjednice posvećene proračunu obogaćuju se danskim bajkama, glasanje o povjerenju hrvatskoj Vladi dovodi je u vezu s osmanskom vlasti, a zastupnici će se prisjetiti i svih čitanja Smail-age Čengića.
A glavni lik - Zoran Milanović.
“Oni znaju koliko i kako mogu i već su se prilagodili ovoj krizi. Smanjena razina javne odnosno osobne potrošnje najbolje govori da su ljudi i bez harača i prije harača, kako se ovdje grubo, u maniri Smail-age Čengića govori. Smail-age Čengića, harač, harač, Ivan Mažuranić, poštovani kolega. To je, ako se ne varam, hrvatski književnik. Možda to niste učili, ali dobro je. Nije nikad loše da na to podsjetimo. Harač, Noćnik, Agovanje, Četa. Znate to, lektira, hrvatska literatura... I Kob je na kraju, dakle pet. Evo, tu je profesorica književnosti, blizu je vas, podučit će vas”, ori se s govornice dok za njom stoji predsjednik SDP-a Zoran Milanović.
Načitani retorik
Svoje govorničke vještine Milanović je oplemenio školskom lektirom. Gotovo da je nemoguće slušati ga u Saboru a da misli nije slikovito podupro nekim citatom iz pera vrlih hrvatskih i svjetskih književnika.
Šaroliko je to društvo. Od Cezara do Gibonnija. Ali, slažu se stručnjaci i profesori književnosti, Milanoviću se ne može osporiti klasična načitanost, a ni težnja da javni govor usavršava i izvodi u manirama dobrih starih retoričara.
Prokleta avlija
- Poniziti sugovornika u raspravi, to je odlika dobrog govornika. A Milanović očito jako dobro zna i za Cicerona i za Demostenove ‘Filipike’ - objašnjava profesor Stipe Botica s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Milanovića bi ipak malo ispravila bivša ministrica, profesorica Ljilja Vokić.
- Nije to dobro, prvi nije Harač. Redom prvo ide Agovanje, onda Noćnik, a potom Četa, Harač pa Kob. Evo, tako, Harač je četvrto pjevanje - objašnjava Vokić, ravnateljica zagrebačke 7. gimnazije.
I nije baš previše oduševljena Milanovićevim znanjem, barem ne kad je u pitanju Smail-aga Čengić.
- Davno, kada sam išla u školu, ja sam vam od profesorice hrvatskog jezika dobila za naučiti cijelog Smail-agu Čengića, i to od ponedjeljka do srijede. I dandanas znam svih 1120 stihova napamet - smije se Vokić.
Jedno mu ipak priznaje.
- Pala mu je sjekira u med, s tim haračem, u ovo doba godine. Baš mu je dobro sjelo - kaže Ljilja Vokić - da krizni porez simbolički usporedi s turskim nametom.
Nisu danas prilike, napominje, da se baš viče “hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba”, ali da je harač naišao na plodno tlo, to se Milanoviću ne može osporiti.
- Znate, nije ovo baš pravi harač. Tamo u Smail-agi Čengiću, tamo su ljude mučili i pekli. Ovo danas nije okupatorska sila, ali, evo, Milanović se izrazio na simboličan način. A ja vam jako volim kad ljudi citiraju - oduševljena je Ljilja Vokić.
Pritom napominje da ona za citiranje uvijek bira Mešu Selimovića jer se u njegovim djelima, tvrdi, može pronaći paralela za gotovo svaku problematiku.
Korištenje citata iz školske lektire u saborskim raspravama Vokić smatra znakom naučenosti. Premišlja se Vokić jedino kad je u pitanju Ivo Andrić.
Drži da je Milanović možda nešto fulao kad je 6. srpnja, u gluho doba noći, u završnoj riječi na dan kada se glasovalo o povjerenju novoj Vladi i premijerki Jadranki Kosor, spomenuo “Prokletu avliju”.
“Sve u svemu, kolegice i kolege saborski zastupnici, budući članovi Vlade, buduća predsjednica Vlade. Ja ne mogu nego završiti s time da vam želim da uspijete u svom poslu naprosto zato što jedna zemlja može imati samo jednu Vladu, ne može imati dvije vlade, ne može imati sultana, onog u Stambulu i … /govornik se ne razumije./ … kao u Prokletoj avliji. Ovo je ipak moderna europska država, što god mi mislili o njoj”, stoji u fonogramu njegova govora.
Pravničko obrazovanje
- E sad, to je jedna krasna knjiga i svatko je treba pročitati. Znate, u avliji su bili svi, i oni koji su bili nešto krivi i oni koji to nisu. Na što je Milanović aludirao tom avlijom, to baš nisam sigurna - sumnjičavo će Ljilja Vokić.
Milanovićev nastup, ocjenjuje profesorica Andrea Zlatar, zanimljiv je jer on pokušava održati ideju kako je javni nastup - retorički u klasičnom smislu.
Kao veliki plus ističe mu činjenicu da se kloni narodnih poslovica.
Je li čitao Negrija?
- Sjećam se, kad sam bila u Gradskoj skupštini i kad smo pokušavali govoriti o nekoj ozbiljnoj temi, recimo o nezaposlenosti među Zagrepčanima. I onda od nekog gradskog političara dobijete odgovor ‘Tko sije vjetar, žnjet će buru’. Pa si onda misliš, ma što sad ta primorska narodna poslovica ima s mojim pitanjem - kroz smijeh se prisjeća Zlatar.
Milanović te reference izbjegava, a i dalje se koristi općim mjestima iz kulture i književnosti, kojima govor čini zanimljivijim narodu. A upravo narod, nadovezuje se Zlatar, treba čuti tu poruku i ona ne smije biti neka privatna referenca s kojom se nitko neće moći povezati.
Analizirajući popis literature na koju se do sada referirao, Zlatar procjenjuje da je riječ o klasičnom obrazovanju koje proizlazi iz Milanovićeva pravnog poziva.
On je, zaključuje, klasičan tradicionalan govornik koji je u okvirima prosječnog društveno-humanističkog obrazovanja. Plus mu je, kaže, to što je pravnik.
- No, sumnjam da je dublje upoznat i pitanje je je li on čitao neke suvremene teoretičare ljevice, kao što je, primjerice, Antonio Negri. Mislim da se Milanović više drži izvora bliskih klasičnom i općem obrazovanju. Njegov izbor uključuje povijest hrvatske književnosti, citate popularnih pjesama i načelno kulturu koja proizlazi iz zvanja pravnika. Poznavanje latinskog i raznih izreka također pripisujem pravu - analizira ova profesorica.
Ne čudi se Milanovićevu čestom pozivanju na Churchilla. A on ga doista uvelike citira.
“I pada mi na pamet jedna rečenica iz jednog povijesnog govora Winstona Churchilla u kojem kaže da svatko ima svoj dan, ali da nečiji dan traje dulje”, rekao je Milanović u Saboru.
I na jednom drugom zasjedanju opet u pomoć priziva ovog vrsnog govornika.
“Poštovani, postoji onaj famozni Churchillov diktum kao prolog knjige ‘Drugi svjetski rat’ koji opisuje ponašanje u ratu, konvencionalnom ratu, pa kaže u četiri točke: u ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra volja”, naveo je u govoru Milanović.
- S Churchillom, ako si političar, nikad ne možeš pogriješiti. To su naprosto dobro strukturirani govori koji imaju snagu. I sama znam slušati njegove govore, toliko su dojmljivi - ističe Andrea Zlatar.
Od političkih govornika Milanoviću je drag i John Kennedy.
Namjerno plasira citate
“Pred više od 40 godina napisana je jedna sjajna knjiga, ‘Profili hrabrosti’, vjerujem da je kolega Ćosić nema (...), u kojoj kasnije ubijeni John Kennedy piše o tome što je hrabrost u politici i na primjeru desetak senatora iz 250 godina ili 200 godina američke povijesti, objašnjava što je hrabrost i što je vodstvo u politici. To nije ona hrabrost koja se mjeri mecima, koja se mjeri danima na bojišnici. Ima ovdje među nama i takvih s takvom hrabrošću, njima svaka čast, gledam ih i na jednoj i na drugoj strani. Hrabrost u demokratskoj politici je nešto drugo. To je ono vječno pitanje želite li biti običan seizmograf koji mjeri potrese u stanju svijesti javnosti svojih birača ili želite biti ono radi čega su vas ljudi izabrali”, naveo je predsjednik SDP-a.
- To je klasičan, siguran put. No, ne mogu reći koliko je to sve posljedica njegove lektire, a koliko on zapravo namjerno cilja na publiku koja je u nas i dalje strahovito slabo obrazovana - pita se Zlatar.
Čista petica
Kad bi morao ocijeniti kontekst Milanovićevih citata, profesor Stipe Botica dao bi mu - čistu peticu.
- To su vrlo dobri aforizmi koje Milanović jako dobro poznaje, a očito i voli. To je normalna potreba da govornik potkrijepi misli tuđim riječima, a pogotovo kad aforizme zna upotrijebiti u pravom trenutku i na pravom mjestu. Njegove intervencije, barem kad su u pitanju latinski izrazi, meni se osobno jako dopadaju i gotovo da uopće nije griješio kada ih je izgovarao u Saboru - tvrdi sveučilišni profesor Botica, koji je diplomirao hrvatski i latinski jezik te književnost.
- Te su intervencije dobrodošle, one osvježuju govor i daju mu figurativnu dimenziju, a pritom svjedoče i o njegovoj obrazovanosti - objašnjava.
Profesoru Botici sviđa se Milanovićeva retorika, ali je inače alergičan kad se političari u nedostatku svojih misli i ideja pomažu tuđim pametnim citatima.
- Znate, moje je mišljenje da su hrvatski politički govornici zapravo bez ideja i skloni šabloniziranju, a kad nemaju više što svoje za reći, tada posežu za tuđim izjavama i mislima, da pokažu vrijednost onoga o čemu govore - kaže Botica.
Tvrdi da Milanovićevi govori svjedoče da on svoje izreke nije koristio nasumce. I Botici se, kao i Andrei Zlatar, čini da se radi o unaprijed smišljenim i promišljenim govorima i da svaki Milanovićev citat, bilo da poseže za Marxom, Dumasom, Hemingwayom ili nekim drugim autorom, dobro sjeda na svoje mjesto.
Sve osim tog nesretnog harača, smatra Botica.
Opća mjesta
- Rekao bih da je to malo izvukao iz konteksta. Znate, harač je u Smail-agi Čengiću danak koji uzima pojedinac, a ne država, i to za svoju osobnu korist, bez brige o pojedincu. S tim haračem su se u Saboru ovih dana dosta igrali, ali to baš nije bilo dobro pogođeno - komentira Botica.
S tim se slaže i Ante Bežen, profesor s Učiteljske akademije, koji govori da je Milanović jedan krizni porez proglasio nemilosrdnim i antiljudskim, pa - iako to može funkcionirati na simboličkoj razini - ipak predstavlja malo preoštru kritiku.
Njegova pozivanja na Hemingwaya, Hansa Christiana Andersena, Konfucija ili pak grčke mitove Bežen smatra općim mjestima u kulturi koja ne mogu previše svjedočiti o govornikovoj načitanosti.
- To jedino govori da je čovjek dobar govornik - završava Bežen.
|
Hans Christian Andersen
Mislio sam aktualnog predsjednika HDZ-a i Vlade usporediti s Potemkinom, međutim bila bi to uvreda za kneza Potemkina. Iza njega su ostajale bar kulise. Ovo je carevo novo ruho |
|
|
Gibonni
E, pa sad, ako netko ovdje danas u toku rasprave uspije dokazati da policija zadnjih pet godina nije bila politizirana i uspije biti jači od naših argumenata danas, ja ću to priznati. Znate kako kaže Gibonni, moglo bi bit da je lakše umrit, nego ljudima reć oprosti |
|
|
Alexandre Dumas
To je snaga ‘svi za jednoga, jedan za sve’ |
|
|
Marko Porcije Katon
Slažem se s povijesnom retrospektivom i nemam potrebu ovdje završavati govore kao Marko Porcije Katon o Kartagi, jer trebamo razgovarati o konkretnim stvarima |
|
|
latinska poslovica
Protokolarni sastanci su važniji, pa onda za kraj jedna stara latinska poslovica koja najviše govori o ovom proračunu: ‘Quod ab initio non valet, in tractu temporis, non convalescere’ - što ne valja od početka, s vremenom se ne popravlja |
|
|
Konfucije
Još iz vremena stare klasične filozofije, i to ne samo grčke nego i dalekoistočne, konfucijanske, vrijede pravila da postupaš prema drugima onako kako želiš da se postupa prema tebi |
|
|
Hemingway
Zvonilo je hrvatsko zvono. Inače, to zvono nitko nikada nije čuo. Međutim, sada je prilika da se sjetimo one stare ‘Nikad ne pitaj kome zvono zvoni’. Zvoni HDZ-u |
|
|
John Kennedy
Pred više od 40 godina napisana je knjiga ‘Profili hrabrosti’, vjerujem da je kolega Ćosić nema, u kojoj J. Kennedy piše što je hrabrost u politici. To nije hrabrost koja se mjeri danima na bojištu, nego nešto drugo. To je pitanje želite li biti seizmograf ili ono radi čega su vas izabrali... |
|
|
Winston Churchill
U srazu između prošlosti i sadašnjosti, gubi se budućnost Postoji famozni Churchillov diktum koji opisuje ponašanje u ratu, pa kaže: u ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra volja Pozivate na konačni obračun, a ja na beskonačni obračun. I pada mi na pamet rečenica iz govora Winstona Churchilla u kojem kaže: svatko ima svoj dan, ali nečiji dan traje dulje |
|
|
Karl Marx
Tamo gdje je vrijednost roba, tamo se ubrzo i postaje roba |
|
|
Ivan Mažuranić
Smanjena razina potrošnje najbolje govori da su ljudi i bez harača i prije harača, kako se ovdje grubo, u maniri Smail-age Čengića govori. Harač, harač, Ivan Mažuranić, poštovani kolega. To je, ako se na varam, hrvatski književnik. Možda niste učili, dobro je. Nije nikad loše da podsjetimo. Harač, Noćnik, Agovanje, Četa. Znate to, lektira, hrvatska literatura... I Kob je na kraju, dakle pet. Evo, tu je profesorica književnosti, blizu je, podučit će vas |
|
|
grčki mitovi
A od ministra unutarnjih poslova očekuje se da očisti Augijeve staje i bojim se da bez političke podrške premijera neće učiniti ništa. I postavljam pitanje zašto te političke podrške nije imao nitko od dosadašnja četiri ministra. Nitko. Ni od ministara pravosuđa. Nitko |
|
|
latinska poslovica
Niste napravili ništa i moram reći, ne razumijem zašto. Jučer ste upotrijebili zgodnu poslovicu ‘Nihil novi sub sole’. Ima jedna druga, nihil novi. ‘Nihil novi nisi commune consensu’. Ništa bez dogovora, ništa bez nas koji odlučujemo o sebi samima. To je 1505. godine iz poljskog Sejma kada je feudalna šljahta odlučivala o feudalnim privilegijima i to je dandanas na Sejmu. Nihil novi, ne bi smjelo biti tako. Razumijemo se. Hvala |
|
|
Ivo Andrić
Sve u svemu, kolegice i kolege zastupnici, budući članovi Vlade, buduća predsjednice. Ja ne mogu nego završiti s time da vam želim da uspijete u poslu naprosto zato što jedna zemlja može imati samo jednu vladu, ne može imati dvije, ne može imati sultana, onog u Stambulu … kao u Prokletoj avliji. Ovo je ipak moderna država, što god mislili o njoj. (Završna riječ u povodu izglasavanja povjerenje novoj Vladi) |
|
Dora Koretić