Žestoki politički obračun predsjednika Ive Josipovića i neformalnog vođe Srba Milorada Pupovca izbacio je na površinu zanimljiv politički fenomen: složenost odnosa između predsjednika države i predsjednika Vlade i SDP-a Zorana Milanovića. Uočljivo je, naime, da u sukobu koji već desetak dana potresa političku scenu SDP nije stao na stranu predsjednika.
Premda je predsjednik Josipović u svom pismu iznio ocjene o političkom djelovanju Milorada Pupovca koje su podudarne sa stajalištima SDP-a, nekolicina visokih dužnosnika stranke smatra da nije trebalo doći do javnog razračunavanja te da je bilo politički kontraproduktivno pretvoriti osobnu svađu u politički obračun. I još gore: opovrgnuli su optužbe Ive Josipovića da je Pupovac reketario sve dosadašnje vlade. S obzirom na to da Milanović prije parlamentarnih izbora nije našao zajednički jezik s Pupovcem te da socijaldemokrati ne zaboravljaju vođi Srba što je godinama podupirao HDZ-ovske vlade, očekivalo se da će socijaldemokrati drugačije odnositi spram aktera sukoba. Stoga ne čudi što je odnos SDP-a prema Josipoviću pobudio veliku pozornost. Po jednima, SDP je nezadovoljan zbog Josipovićevih javnih kritika gospodarske politike pa su mu se revanširali tako da ga nisu podržali u srazu s Pupovcem.
Epizoda Karamarko
Iz krugova bliskih Josipoviću može se, međutim, čuti kako Pantovčak nije iznenađen rezerviranim odnosom SDP-a. Predsjedniku SDP-a Milanoviću, naime, ipak nije u interesu rušiti do kraja mostove s Pupovcem i njegovom strankom jer SNV u Saboru ima tri zastupnička mjesta. S obzirom na svu složenost ekonomskih prilika u državi, budući da će se uskoro morati donositi još bolnije odluke, Vladi će biti dobrodošla potpora svakog parlamentarca.
No, nije prvi put da su došle do izražaja razlike u državnom vrhu oko pojedinih pitanja. U SDP-u se drži nekorektnim što Josipović nije odmah podržao premijera Milanovića kada je najavio ratifikaciju sporazuma s BiH. U SDP-u drže da je Josipović predugo proučavao dokumente, i to baš u vrijeme kada je zbog toga Milanović bio izložen bespoštednim napadima oporbe. Istodobno, Josipović se požurio zatražiti od Radimira Čačića ostavku i prije nego što je donesena presuda mađarskog suda. I baš u vrijeme dok je prvi potpredsjednik Vlade bio pod vatrom javnosti i političkih protivnika. Također iz SDP-a nisu krili zabrinutost što je Josipović u više navrata javno branio tajne službe od optužbi čime je, neizravno, stao u obranu bivšeg šefa tajnih službi i ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka.
Vrlo uspješan tandem
Čak se zbog toga po kuloarima provlačila i paranoična teza da nije slučajno što su se Josipović i šef HDZ-a Karamarko više puta sastali jer su na tim susretima dogovarali da HDZ da na sljedećim predsjedničkim izborima ne izađe s najjačim kandidatom kako bi Josipoviću otvorili put do pobjede. Brzo se pokazalo da je riječ o političkoj besmislici: osim što je prerano za takve dealove budući je do izbora ostalo još gotovo 2,5 godina, HDZ sve kada bi i htio nema političara koji bi se mogao ozbiljno suprotstaviti sadašnjem predsjedniku. I na kraju, iz nekoliko posljednjih javnih nastupa vidi se da Karamarko ne pravi razliku između predsjednika i premijera Milanovića te da ih drži jednako opasnim političkim i ideološkim protivnicima.