Kadar prvi. Dvojica policajaca prate osumnjičenog. Kako bi skratili vrijeme, jedan izlazi iz automobila, odlazi u obližnju trgovinu i nakon nekoliko trenutaka izlazi s par krafni i dvije čaše kave.
Sjeda u automobil, daje kavu svom kolegi i nastavljaju s motrenjem.
Kadar drugi.
Jutarnja gužva u poslovnom središtu nekog grada.
Biznismeni s torbama na ramenima izlaze iz metroa, tramvaja ili autobusa, na brzinu ulaze u prvi kafić, naručuju kavu za van i grabe novine s burzovnim izvještajima. Dok se čude padu Dow Jonesa, nervozno ispijaju kavu i trče prema svojim uredima.
Sličnih filmskih kadrova Dražan Bilokapić nagledao se u životu.
No, za razliku od mnogih koji preko takvih scena tek letimično prođu bez prevelikog zanimanja, ovaj zagrebački poduzetnik u takvim bezazlenim kadrovima pronašao je svoj ulaz u svijet biznisa.
- Novine ne znam raditi. Nisam ni pekar da bih mogao proizvoditi krafne. No, papirnate čaše za kavu za van? E, to bi se već moglo - pomislio je i krenuo u avanturu života.
Postao je prvi domaći poduzetnik koji se počeo baviti proizvodnjom papirnatih čaša za tople napitke.
Stalni rast prihoda
I danas, dvije i pol godine nakon što je dobro odvrtio film, zadovoljno trlja ruka i proizvodi čaše za Franck, Franja kavu, Ledo, a nedavno su potpisali i ugovore s Gazpromom i Hausbrandtom u Srbiji. Osim za njih, čaše izvoze u Crnu Goru te Bosnu i Hercegovinu.
Prije nego što je uopće krenuo s ovim biznisom, analizirao je tržište. I to je učinio na sljedeći način.
Prvo, u Hrvatskoj ne postoji domaći proizvođač papirnatih čaša.
Drugo, svi oni koji uvoze takve čaše, plaćaju skup transport. Primjerice, put jednog takvog kontejnera punog čaša plaća se oko 2500 dolara.
I treće, u Hrvatskoj se godišnje potroši šest milijuna plastičnih čaša.
Bio je svjestan da će teško nadomjestiti plastične čaše za vodu i pivo, ali je vjerovao da može ući na tržište gdje se nude vrući napici.
Stoga je uložio 30.000 eura u dva stroja za proizvodnju papirnatih čaša i odlučio pokušati.
- Mislio sam, idem probati, idem učiti. Pa ako ne uspije, nije prevelik novac. No, dogodilo se sasvim suprotno. Trgovina se uvijek preslaguje. Bez inovacija i noviteta male tvrtke, kao što smo mi, ne mogu opstati. Zahvaljujući papirnatim čašama, ne da smo opstali, nego smo i unaprijedili poslovanje - kaže mi dok sjedimo u njegovu uredu u sjedištu tvrtke Premium na zagrebačkoj Trešnjevci. Uz njega je i sin Ante, diplomirani ekonomist i brend menadžer cijelog ‘čašeodpapira’ projekta.
Ta specijalizirana tvrtka već se 21 godinu bavi veleprodajom sredstava i pribora za čišćenje, od spužvi, krpa, močo metli, žica i rukavica do čačkalica, krema za ruke, sapuna i toaletnog papira, a sve te proizvode uvozili su iz inozemstva i nudili ih na javnim natječajima.
Budući da su distribuciju već imali, odlučili su se na novi projekt, odnosno proizvodnju papirnatih čaša.
Koliko dobro guraju, najbolje pokazuju financijski izvještaji.
Tvrtka je lani imala 13,7 milijuna kuna prihoda, odnosno čak 28,9 posto više nego 2011. godine. Isto tako, lani su imali dobit nakon oporezivanja u iznosu od 1,3 milijuna kuna, što je više za čak 450.000 kuna u odnosu na godinu prije. Osim toga, u odnosu na 2010. kada ih je bilo deset, danas ih ima 16.
No, to nije sve.
Rast prihoda i dobit očekuju i ove godine. Bilokapić računa da bi prihodi ove godine mogli narasti na 15 milijuna kuna, a dobit bi bila veća za oko 100.000 kuna.
I ne samo to.
(...)