Sjedi u fotelji i dok puši lulu rješava najzahtjevnije kriminalističke slučajeve. Sherlock Holmes , slavni fiktivni detektiv iz romana Arthura Conana Doylea, poznat je po svom briljantnom korištenju logike i izvanrednoj moći opažanja. Iako se pojavio još davne 1887. godine, njegova slava nije pomućena ni danas.
Nedavno su tako u Americi objavljene dvije knjige “The Scientific Sherlock Holmes” Jamesa O’ Briena i “Mastermind: How to think like Sherlock Holmes” Marije Konnikove koje se bave znanstvenom pozadinom briljantnog detektiva o kome je Conan Doyle napisao četiri romana i 56 priča.
- Moj otac imao je sve knjige i priče o Sherlocku Holmesu pa mi je kao mladiću sugerirao da pročitam ‘Baskervilskog psa’. Bio je toliko dobar da sam nakon toga nastavio čitati svih 60 priča o Sherlocku Holmesu. Još uvijek čuvam očevu knjigu iako bih je trebao ponovo uvezati - priznao mi je James O’ Brien, profesor emeritus na Missouri State University.
Potpuno spreman
- Kada sam počeo studirati kemiju, sjetio sam se svih razgovora o znanosti u pričama o Holmesu. Zatim sam počeo pisati zabilješke na naličju svake knjige povezane s Holmesom. Ispisao sam reference povezane sa znanošću. Kada su me mnogo godina kasnije iz izdavačke kuće Oxford University Press kontaktirali i pitali želim li napisati knjigu o Holmesu i znanosti, bio sam potpuno spreman - rekao je O’ Brien.
Arthur Conan Doyle (1859. - 1930.), literalni otac Sherlocka Holmesa, rođen je u obitelji Iraca koji su se preselili u Škotsku. Kad mu je bilo devet godina, roditelji su ga poslali u isusovačku školu. Frustriran rigidnošću katoličke škole koju je pohađao, okrenuo se znanosti te je sa 17 godina upisao studij medicine na Sveučilištu Edinburgh. Njegov mentor bio je prof. Jospeh Bell, liječnik izvanrednih dijagnostičkih sposobnosti, za koga se smatra da je poslužio kao model za Sherlocka Holmesa. Nakon završetka studija, Conanu Doyleu javio se njegov bogati ujak nudeći mu pomoć pri otvaranju liječničke ordinacije u Londonu u kojoj bi se liječili dobrostojeći pacijenti katolici. No, Arthur Conan Doyle odbio je velikodušnu ponudu pravdajući se da je postao agnostik.
Nedostak pacijenata omogućio mu je da se fokusira na književnost, u čemu ga je snažno podržavala majka. Sherlock Holmes, kreativni i boemski detektiv, i njegov prijatelj i suradnik dr. Watson, prvi put se pojavljuju u priči “Studija u grimizu” objavljenoj u Beeton’s Christmas Annual 1887. godine. Glavni literarni uzor Conanu Doyleu bio je Edgar Allan Poe.
- Arthur Conan Doyle osmislio je Sherlocka Holmesa kao prvog znanstveno orijentiranog detektiva u književnosti. Edgar Allan Poe izmislio je detektivsku priču kada je 1841. godine napisao ‘Umorstva u ulici Morgue’. Uslijedilo je više od 40 godina kriminalističkih priča, u čemu je slučajnost igrala važnu ulogu. Kada je sir Arthur Conan Doyle počeo pisati svoje priče o Holmesu, odlučio je da detektiv mora imati razlog za svoj put do rješenja. Slučajnost i koincidencija više nisu igrali ulogu. To je ono što karakterizira Holmesove metode - rekao je O’ Brien.
- Holmes je uvijek svjestan korištenja znanosti. Primjerice, u ‘Plesačima’ on strpljivo čeka sve dok nema dovoljan broj kodiranih poruka kako bi mogao napraviti statističku analizu koja je znanstveno valjana. Tek tada rješava šifru i spozna da je krivac Abe Slaney.