Američki je vojnik usred krvave bitke. Usredotočen je na metu. Kao da uopće ne diše. U njegovoj je glavi samo jedna misao: budi miran, čekaj pravi trenutak... Ali okruženje ne podsjeća na frontu, nego na ured. Pred vojnikom gomila ekrana i nijedna puška. Nema znojenja, tu je klima-uređaj. A nakon što završi smjenu, vojnik sjeda u svoj automobil, vozi se širokim cestama Nevade i za sat-dva već je za obiteljskim stolom: večera i sluša kakav su dan djeca imala u školi. Sutra ujutro ponovo će biti u uredu i ubijati talibane u Pakistanu, na granici s Afganistanom.
To je svakodnevni prizor iz rata koji magazin Time naziva “CIA-inim tihim ratom u Pakistanu”. U graničnim dijelovima Pakistana, u kojima se živi kao u srednjem vijeku, vodi se najmoderniji rat današnjice. Talibani protiv Amerikanaca. Bolje rečeno, talibani na zemlji protiv američkih Grabežljivaca i Rasparača u zraku.
Predator i Reaper imena su bespilotnih borbenih zrakoplova kojima iz baze Creech u Americi upravljaju vojnici s joystickom u rukama. Potrebno je malo manje od dvije sekunde da signal koji pošalje američki vojnik pritiskom na gumb u Nevadi dođe do bespilotne letjelice iznad Pakistana koja ispušta projektil.
Busheva i Obamina igračka
U posljednjim mjesecima vladavine George W. Bush pokrenuo je ofenzivu Predatorima i Reaperima protiv talibana koji su se skrivali u Pakistanu i zadavali goleme probleme savezničkim vojnicima u Afganistanu. Novi američki predsjednik Barack Obama to je nastavio, pa i intenzivirao. Ovoga tjedna bespilotne letjelice imale su svoj najprecizniji pogodak dosad: ubile su oko 60 ljudi, većinom militanata, na sprovodu jednog talibanskog zapovjednika u Pakistanu.
U 5000 godina dugoj povijesti ratovanja čovjek je uvijek bio na obje strane. No sada, prvi put u povijesti, jedan neprijatelj pred sobom nema čovjeka, nego strojeve kojima upravlja čovjek koji se nalazi tisuće kilometara daleko, s druge strane Zemljine polutke.
Kombinirajući videonadzor i mogućnost ispaljivanja projektila, američki vojnici iz zračne baze Creech u realnom vremenu prate i uništavaju neprijateljske mete u Waziristanu, dijelu Pakistana koji graniči s Afganistanom. I sve to bez prolijevanja ijedne kapi krvi američkog vojnika jer njih na terenu, u Pakistanu, uopće nema.
Dužnosnici upoznati s obavještajnim operacijama navode da je, samo od jeseni prošle godine do ovotjednog napada u kojem je ubijeno 60 ljudi, najmanje devet do 20 “vrlo bitnih” meta al-Q’aide ubijeno, uz još desetak niže pozicioniranih članova te terorističke mreže. Uništene su i mnoge baze te sigurne kuće.
Pakistanska je istina drugačija. Dužnosnici te države upozoravaju da je većina napada promašila cilj ili odnijela nevine živote. Prije ovotjednog napada, prema računici koju je objavio pakistanski dnevni list Vijesti, od početka 2006. u napadima “crvenih pčela” (kako stanovnici Waziristana nazivaju bespilotne letjelice) ubijeno je ukupno 687 civila i samo 14 članova al-Q’aide, što bi malo koji Pakistanac shvatio kao opravdan omjer. Upravo zbog toga analitičari upozoravaju da borba bespilotnim letjelicama samo pridonosi antiameričkom raspoloženju u Pakistanu i dodatno slabi ionako krhku vladu pakistanskog predsjednika Asifa Ali Zardarija.
‘Hoćemo borbu licem u lice’
Borbu bespilotnim letjelicama paštunska plemena smatraju kukavičkom, a neprijatelja, u ovom slučaju SAD, previše prestrašenog da bi prolio krv u pravoj bitki.
- Militanti kažu da bi Amerikanci, ako se žele boriti, trebali doći i suočiti se s neprijateljem licem u lice - objasnio je Mahmood Shah, umirovljeni brigadir i nekadašnji visokopozicionirani dužnosnik u FATA-i.
Osim toga, objašnjava Shah, plemenski kodeks od obitelji žrtava Predatora i Reapera zahtijeva da traže osvetu, što ih čini idealnim regrutima za militantne vođe poput Baitullaha Mehsuda, paštunskog zapovjednika pakistanskih talibana. Dapače, dodaje, Mehsud se voli hvaliti kako mu svaki napad “crvenih pčela” dovede tri-četiri nova bombaša samoubojice.
Politički problem
Mana “crvenih pčela” je što u jednom trenutku mogu pretraživati samo maleni dio teritorija. Trebalo bi ih tisuće da se pokrije svaki kutak duge pakistansko-afganistanske granice. Termalne kamere kojima su opremljeni u velikoj su mjeri nesavršene i netočne. Čak su i u savršenim uvjetima, ističu stručnjaci, slike ponekad mutne i na njima je teško procijeniti radi li se o skupini naoružanih militanata ili običnim civilima koji se mole.
- Osnovni je problem sa svim zračnim izviđanjima da su ona podložna pogreškama, a u zemlji kao što je Pakistan greške mogu imati enormne političke posljedice - upozorio je George Friedman, čelnik analitičke agencije Stratfor.
S obzirom na mane, ali i činjenicu da svaki novi napad dodatno potpaljuje negativno raspoloženje protiv proameričke Zardarijeve vlade, stručnjaci postavljaju pitanje koliko je uopće opravdano nastaviti s tim načinom borbe.
- Ako ubijemo gomilu članova al-Q’aide, a u isto vrijeme Pakistan eksplodira, to ne znači pobjedu za nas - smatra David Kilcullen, stručnjak za borbu protiv terorizma koji je igrao jednu od ključnih uloga u razvijanju strategije u Iraku.
No, s njim se nužno i ne slažu neki pakistanski dužnosnici poput generala Ashfaqa Kayanija, koji su zaključili da su “crvene pčele” generalno dobra stvar za ubijanje terorista u pograničnom području, što je prilično veliki zaokret s obzirom na mišljenje tijekom mandata bivšeg pakistanskog čelnika Perveza Musharrafa koji je dozvolio upotrebu letjelica, ali uz ograničenja gdje i kada mogu napasti. Nakon što je otišao s vlasti, ona su maknuta, a Zardari i Kayani su dogovorili da će dozvoliti intenziviranje operacija, no uz uvjet da će nakon svakog napada javno kritizirati SAD. Doduše, budućnost tog dogovora, koji je zasad dobro funkcionirao za SAD, prilično je neizvjesna - Zardari je, naime, nedavno tražio od američke administracije direktnu kontrolu nad letjelicama.
Za razliku od dužnosnika, obični Pakistanci nisu uvjereni da će takve operacije u konačnici poslužiti pakistanskim interesima. Bespilotni Predator i Reaper česti su u antiameričkim grafitima, a nerijetko su i predmet viceva i šala o američkoj impotenciji i kukavičluku. Optužbe o kukavičluku posebno su, kao što je već prije natuknuto, štetne u plemenskim područjima, gdje se hrabrost shvaća kao jedna od esencijalnih kvaliteta. Zbog tog razloga Kilcullen upozorava da si SAD, ako želi pridobiti plemena, “ne može priuštiti da ga se shvaća kao nekoga tko se bori izdaleka i ne usudi se staviti svog čovjeka u borbeni avion”.
Pokazalo se i da takvi napadi ujedinjuju militante u borbi protiv Amerikanaca i proameričke vlade.
Novac smiruje strasti?
Tako je jedan od ratnih gospodara u Waziristanu, Maulvi Nazir, koji je 2007. potpisao pakt o nenapadanju s pakistanskom vojskom, nedavno udružio snage s Mehsudom nakon što je i sam, zbog napada na američke snage u Afganistanu, postao metom bespilotnih zrakoplova.
Unatoč svemu, “crvene pčele”, čini se, neće nestati s waziristanskog neba. Dolazak novih američkih trupa u susjedni Afganistan učinit će još bitnijim uništenje utočišta militanata u Pakistanu. Od Obame se navodno očekuje i da proširi operacije na jugozapadnu pakistansku provinciju Baludžistan i njezin glavni grad Quettu, gdje se, prema vjerovanjima, skriva talibansko zapovjedništvo.
Granica Afganistana i Pakistana, dugoročno gledano, može biti sigurna tek kad tamošnja plemena budu naklonjenija SAD-u i vladi nego militantima. Možda će planirana novčana sredstava za razvoj tog područja učiniti čudo tamo gdje ni najnovija dostignuća tehnologije ne mogu.
Martina Hrupić
To je svakodnevni prizor iz rata koji magazin Time naziva “CIA-inim tihim ratom u Pakistanu”. U graničnim dijelovima Pakistana, u kojima se živi kao u srednjem vijeku, vodi se najmoderniji rat današnjice. Talibani protiv Amerikanaca. Bolje rečeno, talibani na zemlji protiv američkih Grabežljivaca i Rasparača u zraku.
 |
 |
Predator i Reaper imena su bespilotnih borbenih zrakoplova kojima iz baze Creech u Americi upravljaju vojnici s joystickom u rukama. Potrebno je malo manje od dvije sekunde da signal koji pošalje američki vojnik pritiskom na gumb u Nevadi dođe do bespilotne letjelice iznad Pakistana koja ispušta projektil.
Busheva i Obamina igračka
|
Predator i Reaper
Jeftiniji su 35 puta od borbenih zrakoplova, a nema šanse da se prolije i kap krvi vojnika jer oni sjede 13.000 kilometara daleko. Kako bespilotne letjelice uništavaju talibane u Pakistanu (ili ih stvaraju)? |
U 5000 godina dugoj povijesti ratovanja čovjek je uvijek bio na obje strane. No sada, prvi put u povijesti, jedan neprijatelj pred sobom nema čovjeka, nego strojeve kojima upravlja čovjek koji se nalazi tisuće kilometara daleko, s druge strane Zemljine polutke.
Kombinirajući videonadzor i mogućnost ispaljivanja projektila, američki vojnici iz zračne baze Creech u realnom vremenu prate i uništavaju neprijateljske mete u Waziristanu, dijelu Pakistana koji graniči s Afganistanom. I sve to bez prolijevanja ijedne kapi krvi američkog vojnika jer njih na terenu, u Pakistanu, uopće nema.
Dužnosnici upoznati s obavještajnim operacijama navode da je, samo od jeseni prošle godine do ovotjednog napada u kojem je ubijeno 60 ljudi, najmanje devet do 20 “vrlo bitnih” meta al-Q’aide ubijeno, uz još desetak niže pozicioniranih članova te terorističke mreže. Uništene su i mnoge baze te sigurne kuće.
 Svaki napad bespilotnih aviona dovede mi 3-4 dragovoljca talibana, kaže
Baitulah Mehsud |
‘Hoćemo borbu licem u lice’
Borbu bespilotnim letjelicama paštunska plemena smatraju kukavičkom, a neprijatelja, u ovom slučaju SAD, previše prestrašenog da bi prolio krv u pravoj bitki.
- Militanti kažu da bi Amerikanci, ako se žele boriti, trebali doći i suočiti se s neprijateljem licem u lice - objasnio je Mahmood Shah, umirovljeni brigadir i nekadašnji visokopozicionirani dužnosnik u FATA-i.
Osim toga, objašnjava Shah, plemenski kodeks od obitelji žrtava Predatora i Reapera zahtijeva da traže osvetu, što ih čini idealnim regrutima za militantne vođe poput Baitullaha Mehsuda, paštunskog zapovjednika pakistanskih talibana. Dapače, dodaje, Mehsud se voli hvaliti kako mu svaki napad “crvenih pčela” dovede tri-četiri nova bombaša samoubojice.
Politički problem
|
Letjelice Reaper ubile su 687 civila i samo 14 članova al-Qa’ide,
tvrde Pakistanci |
- Osnovni je problem sa svim zračnim izviđanjima da su ona podložna pogreškama, a u zemlji kao što je Pakistan greške mogu imati enormne političke posljedice - upozorio je George Friedman, čelnik analitičke agencije Stratfor.
S obzirom na mane, ali i činjenicu da svaki novi napad dodatno potpaljuje negativno raspoloženje protiv proameričke Zardarijeve vlade, stručnjaci postavljaju pitanje koliko je uopće opravdano nastaviti s tim načinom borbe.
- Ako ubijemo gomilu članova al-Q’aide, a u isto vrijeme Pakistan eksplodira, to ne znači pobjedu za nas - smatra David Kilcullen, stručnjak za borbu protiv terorizma koji je igrao jednu od ključnih uloga u razvijanju strategije u Iraku.
No, s njim se nužno i ne slažu neki pakistanski dužnosnici poput generala Ashfaqa Kayanija, koji su zaključili da su “crvene pčele” generalno dobra stvar za ubijanje terorista u pograničnom području, što je prilično veliki zaokret s obzirom na mišljenje tijekom mandata bivšeg pakistanskog čelnika Perveza Musharrafa koji je dozvolio upotrebu letjelica, ali uz ograničenja gdje i kada mogu napasti. Nakon što je otišao s vlasti, ona su maknuta, a Zardari i Kayani su dogovorili da će dozvoliti intenziviranje operacija, no uz uvjet da će nakon svakog napada javno kritizirati SAD. Doduše, budućnost tog dogovora, koji je zasad dobro funkcionirao za SAD, prilično je neizvjesna - Zardari je, naime, nedavno tražio od američke administracije direktnu kontrolu nad letjelicama.
 |
 |
Za razliku od dužnosnika, obični Pakistanci nisu uvjereni da će takve operacije u konačnici poslužiti pakistanskim interesima. Bespilotni Predator i Reaper česti su u antiameričkim grafitima, a nerijetko su i predmet viceva i šala o američkoj impotenciji i kukavičluku. Optužbe o kukavičluku posebno su, kao što je već prije natuknuto, štetne u plemenskim područjima, gdje se hrabrost shvaća kao jedna od esencijalnih kvaliteta. Zbog tog razloga Kilcullen upozorava da si SAD, ako želi pridobiti plemena, “ne može priuštiti da ga se shvaća kao nekoga tko se bori izdaleka i ne usudi se staviti svog čovjeka u borbeni avion”.
Pokazalo se i da takvi napadi ujedinjuju militante u borbi protiv Amerikanaca i proameričke vlade.
Novac smiruje strasti?
Tako je jedan od ratnih gospodara u Waziristanu, Maulvi Nazir, koji je 2007. potpisao pakt o nenapadanju s pakistanskom vojskom, nedavno udružio snage s Mehsudom nakon što je i sam, zbog napada na američke snage u Afganistanu, postao metom bespilotnih zrakoplova.
Unatoč svemu, “crvene pčele”, čini se, neće nestati s waziristanskog neba. Dolazak novih američkih trupa u susjedni Afganistan učinit će još bitnijim uništenje utočišta militanata u Pakistanu. Od Obame se navodno očekuje i da proširi operacije na jugozapadnu pakistansku provinciju Baludžistan i njezin glavni grad Quettu, gdje se, prema vjerovanjima, skriva talibansko zapovjedništvo.
Granica Afganistana i Pakistana, dugoročno gledano, može biti sigurna tek kad tamošnja plemena budu naklonjenija SAD-u i vladi nego militantima. Možda će planirana novčana sredstava za razvoj tog područja učiniti čudo tamo gdje ni najnovija dostignuća tehnologije ne mogu.
|
‘Bin Ladena smo imali na nišanu’
Obje bespilotne letjelice proizvodi General Atomics iz San Diega. Predator, inače stariji od Reapera, američkom je zrakoplovstvu prvi put dostavljen 1994., a do kraja 90-ih CIA ga je koristila kako bi ušla u trag Osami bin Ladenu. S mogućnošću leta od 40 sati bez prekida, bez potrebe da slijeće po gorivo, bio je “idealan obavještajni alat”. Hank Crumpton, čelni CIA-in čovjek za operacije u Afganistanu, uvjeren je da je na videosnimci koju je krajem 2000. pribavio Predator gledao Osamu bin Ladena. - Optika nije bila super, ali bio je to on - uvjeren je Crumpton. No, u to je vrijeme bilo previše “političkih, legalnih i vojnih” ograničenja i CIA, koja je već ranije tražila naoružavanje tih letjelica, nije mogla okinuti obarač. Dozvolu za ubijanje dobila je nakon napada 11. rujna, a operateri Predatora prvi su put zakrvavili ruke ili, bolje rečeno, joystick 5. studenoga 2002., kad je u napadu u Jemenu ubijeno šest osoba, među njima i lokalni vođa al-Q’aide. Iako se čine savršenima, Predator i Reaper, kojima je jedna od najvećih prednosti to što su jeftini (Reaper stoji 10 milijuna dolara, za razliku F-22 Raptora kojim upravlja čovjek i koji doseže cijenu od čak 350 milijuna dolara), ipak to nisu. Ni blizu. Naime, analitičari u Nevadi preko snimki s letjelica mogu rekonstruirati životni obrazac nadgledanog područja, no učinkovitost letjelica je znatno bolja ako je točno poznato što se traži i gdje. A upravo je tu presudan ljudski faktor. Izvještaji iz Waziristana sugeriraju da CIA ima pristup mreži špijuna na tom području i stanovnici navodno znaju za agente koji na određenim mjestima postavljaju mikročipove (za koje se u Waziristanu uvriježio naziv “patrai”) blizu potencijalnih meta uz pomoću kojih Predator i Reaptor navode svoj projektil zastrašujućom preciznošću. |
Martina Hrupić