Nakon što je premijer Zoran Milanović najavio “da se problemi s Inom neće više rješavati u javnosti, i to bez obzira na to tko ih poticao, bili to hrvatski ili bilo koji drugi član Uprave Ine” te upozorio “kako je podjela na hrvatske i mađarske članove loša i kako članovi Uprave tvrtke rade za svoje vlasnike i osnivače, što je i smisao tvrtke”, očekivalo se da će napokon prestati javne svađe i međusobna optuživanja hrvatskih i mađarskih političara i stručnjaka. Tim više što se dio Milanovićeve izjave podudara sa stajalištem MOL grupe koja je “kategorički odbila nacionalističke komentare pojedinih članova upravljačkih tijela Ine. Nema Mađara, niti Hrvata u Ini, samo ljudi koji rade za dobrobit Ine”. Međutim, samo dan kasnije ministar financija Slavko Linić ponovio je kako Hrvatska ne bi trebala uvoziti 40 posto derivata te kako je neprihvatljivo da Ina ima dvije rafinerije koje se ne obnavljaju. Bilo je stoga samo pitanje kako će brzo nakon istupa Milanovića i Linića reagirati Budimpešta. Odmah potom, prvi put, oglasio se sam mađarski premijer Viktor Orban, koji je poručio da se u “Hrvatskoj nastavlja praksa prozivanja MOL-a. Unatoč tome što je sve učinjeno kako bi se spriječilo da taj spor zatruje bilateralne odnose, bilo bi naivno misliti da tako ružan ekonomski sukob nema posljedice na političke odnose između dvije države”.
Dan nakon tog dramatičnog premijerovog priopćenja oglasila se i mađarska Vlada, koja inače posjeduje 24,6 posto dionica MOL-a. Upozorila je kako su “sva pitanja vezana za MOL, za nju od izvanredne važnosti te da stoga Vlada zauzima čvrsto stajalište da MOL mora sačuvati sva prava - primjerice, upravljačka prava koja proizlaze iz potpisanih ugovora”. Prijetećim tonom Viktora Orbana i mađarske Vlade spor oko Ine dobio je novu - do sada najopasniju - političku dimenziju. Izašao je, dakle, izvan okvira uobičajenih sporova oko neraščišćenih poslovnih odnosa u jednoj tvrtki te prerastao u dramatičan međudržavni problem.
Podmićivanje premijera
Utjecajni mađarski političar, koji je zbog delikatnosti situacije, želio ostati anoniman, objasnio je za Jutarnji list kako Budimpešta drži odgovornom izravno hrvatsku Vladu za zaoštravanje odnosa jer dopušta da čak i pojedini njeni članovi raspiruju najniže strasti i mržnju.
“Tko će biti odgovoran ako sutra u Hrvatskoj, zbog onoga što govore vaši političari i objavljuje se u medijima, netko napadne mađarske turiste. Svake godine u Hrvatsku dolaze na odmor deseci tisuća Mađara i moramo reći da smo sve više zabrinuti za njihovu sigurnost. Mađarska je požurila s ratifikacijom sporazuma o ulasku Hrvatske u EU kako bi pokazala svoje prijateljstvo i potporu. Nismo željeli slučaj MOL-a iskoristiti za politički pritisak niti ga rabiti na način kako to čine vaši slovenski susjedi. Ali isto je tako jasno da i našem strpljenju ima granica. Osnovno je pitanje komu odgovara eskalacija sukoba i komu nije u interesu da dvije strane sjednu za stol i nađu izlaz iz sadašnje situacije. Sukob ne koristi nikome, a može ozbiljno ugroziti naše odnose. Ne bi bilo dobro da preko Mađarske i MOL-a netko u vas skuplja političke poene, niti da koristi našu tvrtku kao sredstvo za vaše unutarpolitičke obračune”, zaključio je sugovornik Jutarnjeg lista.
I doista, ako se ubrzo ne prekine s međusobnim optuživanjima i ne pronađe se prihvatljivo rješenje za obje strane, taj sukob mogao bi se produbiti i ozbiljno narušiti odnose između dvije države. Ali i stvoriti dojam kako s Hrvatskom uvijek ima problema.
No, da bi pregovori hrvatske i mađarske strane imali izgleda na uspjeh, bit će najprije potrebno otkloniti nekoliko teških prepreka. Prva je sudski proces koji se vodi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog navodnog primanja mita od predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadyja. Mito od 10 milijuna eura razlogom je, tvrdi tužiteljstvo, što je Vlada HDZ-a potpisala štetan ugovor s Mađarima na temelju kojega su oni, iako su imali manje od 50 posto dionica u svom vlasništvu, dobili većinska upravljačka prava. Zbog toga, dok sud ne donese presudu, malo je vjerojatno da će postojati povoljno ozračje za razgovore. Naime, ako sud utvrdi da je MOL podmitio bivšeg premijera, tada će se, dakako, automatski osporiti valjanost potpisanog ugovora. Više odvjetnika s kojima smo razgovarali kažu kako, unatoč ozbiljnih indicija, sudu do sada ipak nisu podneseni čvrsti materijalni dokazi da je mito isplaćeno i da je Sanader zaista uzeo novac.