Zagrepčanka Eda K. još nije magistrirala na prestižnom Stanfordu, a već je dobila ponudu za posao u Morgan Stanley banci u Los Angelesu. Prije toga Eda je na Harvardu završila studij matematike, a zahvaljujući tome što je bila odlična učenica i vrsna sportašica bila je u potpunosti oslobođena plaćanja troškova studija. No, nije sve u njezinoj karijeri teklo tako glatko. Kada je Eda, nakon što je diplomirala na Harvardu, odlučila nastaviti studij na Stanfordu, njezina je majka za troškove školovanja morala podići kredit i staviti stan pod hipoteku. No, ni kredit joj kao umirovljenici i samohranoj majci nije bilo lako dobiti.
Muke s bankom
- Prvi put su me u banci odbili jer je rata kredita bila jednaka iznosu moje mirovine. Onda sam sjela i napisala pismo predsjedniku uprave. Poslije su mojoj kćeri u toj banci nudili i posao - rekla je Edina majka koja je, kako bi mogla otplaćivati mjesečnu ratu kredita, na jednoj zagrebačkoj tržnici otvorila štand i počela prodavala šampinjone.
- Godinu dana dizala sam se u 5 ujutro. U 6 sam već bila na tržnici. Radila sam na -10 i +40 stupnjeva. No, ništa mi nije bilo teško. Kada bih ponovno morala odlučivati, učinila bih isto - rekla je Edina mama.
Broj mobilnih studenata, koji studiraju izvan matične zemlje, zadnjih je godina u svijetu u velikom porastu. Procjenjuje se da se na taj korak godišnje odluči oko tri milijuna studenata što je u odnosu na 1999. godinu porast od 72,4 posto. Tome je uvelike pridonio bolonjski proces koji za jednu od svojih temeljnih zadaća ima upravo mobilnost studenata, zbog čega je u EU razvijen i poseban program pod nazivom Erasmus.
Hrvatska tu baš nije imala puno sreće. Po pitanju mobilnosti ostali smo na samom dnu europske ljestvice. Iako nitko ne zna koliko u ovom trenutku Hrvata studira u inozemstvu, međunarodno istraživanje Eurostudent provedeno lani u 25 europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, pokazalo je da iskustvo studija u inozemstvu ima svega dva posto hrvatskih studenata, što je četiri puta manje od europskoga prosjeka. Tako malu mobilnost osim Hrvatske imaju još samo Poljska (2 posto) i Turska (3 posto). Usporedbe radi, iskustvo studiranja u inozemstvu ima 19 posto studenata u Norveškoj, 14 u Finskoj, 13 u Nizozemskoj te 9 posto u Njemačkoj. Podaci Instituta za razvoj obrazovanja pokazuju, pak, da se zadnjih godina smanjio i broj studenata koji studiraju u Americi. Za razliku od akademske godine 2007./2008. kada ih je bilo 602, lani je na studij u Ameriku otputovalo 583 mladih iz Hrvatske. To je, smatra se, najvjerojatnije posljedica ekonomske krize.
U isto vrijeme u porastu je broj djevojaka i mladića koji žele studirati u inozemstvu. Većini mladih pritom su najprivlačnije upravo Amerika i Velika Britanija. Nimalo slučajno. Te su zemlje, naime, i generalno gledajući svjetski lideri u međunarodnom obrazovanju: SAD privlači 20, a Velika Britanija 12 posto mobilnih studenata (slijedi Njemačka s devet, Francuska s osam te Australija sa sedam posto međunarodnih studenata). Razlog je tomu prije svega kvaliteta britanskih i američkih sveučilišta. Najprivlačnija su pritom ona visokorangirana koja jamče siguran posao i dobru plaću, iako se i sami Amerikanci sve češće pitaju trebaju li izdvojiti baš toliko novca za studij. Prema tekstu objavljenom nedavno u časopisu Foreign Policy, Amerikanci koji su za troškove studija dizali kredit u prosjeku duguju 25.250 dolara.
Prema jednoj od najcitiranijih svjetskih lista uspješnosti sveučilišta, onoj Šangajskog sveučilišta Jiao Tong, prva tri mjesta lani su zauzeli Harvard, Stanford i Massachusetts Institute of Technology (MIT). Četvrto je Sveučilište Berkeley, a peti Cambridge. I nedavno istraživanje koje je proveo Financial Times o kvaliteti ekonomskih studija pokazalo je da najveću perspektivu za dobar posao i visoku plaću imaju studenti koji završe Stanford ili Harvard. Onome tko završi Harvard Business School šanse da pronađe posao u roku od tri mjeseca su 100 posto, dok je očekivana godišnja plaća u roku od tri godine 177.876 dolara. Od studenata koji završe Stanford Graduate School of Business, posao u roku od tri mjeseca nađe njih 98 posto, no zato im je očekivana plaća za tri godine 191.657 eura.
Bitka za stipendije
Rijetki su, međutim, hrvatski učenici koji će poput studentice s početka naše priče san o tome da završe Harvard ili Cambridge ostvariti zahvaljujući stipendiji.
- Na prestižnim je britanskim sveučilištima u igri svega pet do šest stipendija koje pokrivaju sve troškove studija i njih je jako teško dobiti jer je konkurencija iznimno velika - kazuje Mićo Tatalović, znanstveni novinar i izvršni urednik portala SciDevNet u Londonu. On je 2003., nakon što je maturirao u Sušačkoj gimnaziji u Rijeci otišao u Oxford na studij biologije.
- Za naše je prilike studij u Velikoj Britaniji iznimno skup. Uz to, mi plaćamo i bitno veće školarine od Britanaca - kazao je Tatalović koji je nakon što je doktorirao biologiju na Cambridgeu godinu dana studirao znanstvene komunikacije na Imperial Collegeu u Londonu. Za školarinu je, prisjeća se, mora izdvojiti oko 13.000 funti što je, kaže, bilo tri puta više od iznosa koji su plaćali Britanci. Tatalović je imao sreću što je u to vrijeme hrvatsko Ministarstvo znanosti najboljim studentima u inozemstvu dodjeljivalo stipendije u iznosu od 5000 eura godišnje. Danas takve potpore više nema.
I istraživanje Eurostudenta pokazalo je da većini hrvatskih studenata troškove studija u inozemstvu pokriva njihova obitelj. Za stipendiju se uspije izboriti tek svaki treći student. I sama pomisao na visoke troškove školovanja, koji se za studij na nekom prestižnom američkom sveučilištu kreću i do 50.000 dolara, mnoge roditelje baca u očaj.
Postoje, međutim, sveučilišta koja stoje bitno manje, a vrlo su kvalitetna. Američki novinari svojim maturantima savjetuju da budu vrlo oprezni pri izboru sveučilišta.