U subotu 24. veljače 2024. godine službeno se obilježava druga godišnjica ruske agresije na Ukrajinu – iako tamošnje stanovništvo ujedno broji praktično deset godina rata, računajući od pobune na istoku države koju su Rusi potakli i pomogli 2014. godine. Dok su se danas lokalni političari i brojni strani gosti svečano okupili u Gostomelu, predgrađu Kijeva u kojem se nalazi tvornički aerodrom poduzeća Antonov (na koji su agresori pokušali desant na samom početku agresije) – ostatak Ukrajine ipak je temeljito u ratu, najvećem takvom sukobu od Drugog svjetskog rata.
Iako stanovništvo Ukrajine i dalje vjeruje u pobjedu (89 posto ispitanika), a njih 65 posto vjeruje da će na kraju kompletni teritoriji biti vraćeni Ukrajini – jasno je da im nipošto ne bi odgovaralo neko novo zamrzavanje sukoba po uzoru na sporazum iz Minska, kojim bi Rusija dobila priliku obnoviti snage za neki novi pokušaj kompletnog osvajanja Ukrajine. No dok je prilično jasno kako su trenutno agresori opet u naletu, a branitelji ove godine ne očekuju neku novu ofenzivu – to ne znači da se rusku vojnu snagu ne troši na svakom koraku. Dok ukrajinski izvori za jučerašnji dan navode ukupno 409.010 ruskih žrtava ove agresije, neovisni ruski mediji odlučili su se za ponešto konzervativniju brojku – 83.000 mrtvih ruskih vojnika u ove dvije godine napadačkog rata, od toga oko 8.000 samo tijekom prva dva mjeseca ove godine (ne brojeći pri tome ranjene i na drugi način iz stroja izbačene vojnike).
Jednako tako, na drugu godišnjicu ruske agresije može se ustvrditi i da se gospodarstvo Ruske Federacije u glavnim crtama krenulo vraćati na neke postavke funkcioniranja u vrijeme Sovjetskog Saveza, s odvojenošću od Zapada te osloncem na vojnu industriju, na račun potrošnje građana i kvalitete komunalnih usluga (što se posebno vidjelo zadnjih mjeseci kada su tijekom hladnoće krenuli veliki raspadi komunalnih sustava grijanja u gradovima širom Rusije). Ovaj je trend bio pokrenut uvođenjem preko 15.628 raznih sankcijskih mjera prema Ruskoj Federaciji, njenim privrednim subjektima i raznim pojedincima – što je opseg sankcioniranja praktično brz presedana. Dok se i zadnjih dana te režime ograničenja dodatno pooštravalo s raznih strana, treba priznati da su velike financijske zalihe, snalažljivo izbjegavanje ograničenja, te pojedini saveznici koji su zadržavali zaoštravanja u posebno osjetljivim sektorima – Rusiji ipak omogućili da sa svime time za sada relativno dobro izađe na kraj.
Što se samog rata tiče, nakon neuspjeha prvotnih planova za brzim pokoravanjem čitave Ukrajine, a onda i koncentriranjem agresora na Donjecku i Lugansku oblast, te Zaporižje i Herson – prva je godina rata završila obilježena uspješnim protunapadima Ukrajine na kraju 2022. godine i pripremama za protuofenzivu dok se trpjelo rusku zimsku navalu. Druga godina odbijanja agresije započela je kašnjenjem priprema za veliki protunapad, teškim ruskim napadima na ukrajinsku energetsku infrastrukturu širom države, te zauzimanjem Bahmuta krajem svibnja 2023. godine, a onda i ruskim rušenjem velike brane na Dnjepru kod Nove Kahovke 6. lipnja lani. Poplavljeno je ostalo preko 80 naselja, a barem milijun ljudi bilo je duže bez vode i sanitarnih usluga. Ujedno je i oko trećinu ukrajinske bojišnice ostalo neprohodno, kao poprište masovne katastrofe – što sve zasigurno nije pomoglo tadašnjem konačnom početku ukrajinske „protuofenzive“, napada oslonjenog na malo pristigle zapadne vojne opreme i osnovno usmjerenog na područje koje su agresori mjesecima utvrđivali.
Zato i ne čudi da su pomaci u Zaporižju bili iznimno mali, na glavnom smjeru napada južno od Orihiva u sudaru Ukrajinaca s tzv. „Surovikinovom obrambenom linijom“, a tek nešto veći na sekundarnom pravcu napada južno od Velike Novosilke i na sporednom bojištu oko okupiranog grada Bahmuta. Sredinom jeseni ispuhao se ionako ograničen ukrajinski ofenzivni potencijal, među ostalim potpomognut i topničkim streljivom koje su saveznici pribavili iz Južne Koreje – a ruske su snage opet skupile snage za pokretanje zimske ofenzive, od početka listopada centrirane na prostor Avdiivke kod okupiranog Donjecka.
Možda bi svi ti napadi i prošli loše da tijekom istog tog kraja 2023. godine pojedinim saveznicima/simpatizerima Rusije nije uspjelo zaustaviti izdvajanje velikih novih paketa pomoći Ukrajini (do početka veljače u EU, a možda i bitno duže u Sjedinjenim Državama). Time su agresijom ugroženi Ukrajinci ostali sve više oslonjeni na vlastite slabe snage, s raznolikom doniranom zapadnom vojnom opremom kojoj sve više nedostaje dijelova za funkcioniranje, i s dotokom streljiva koji je bitno manji od potreba (uvelike blokiranim iz SAD, s EU koja je masivno podbacila u ispunjenju obećanja o proizvodnji i slanju milijun granata kalibra 155mm u godinu dana, do početka ožujka 2024.). Pri tome, gledamo ogroman rat koji nesmanjenom žestinom bjesni iz dana u dan, gdje su Rusi svoj fokus zračnih napada s ukrajinske energetske infrastrukture uvelike prebacili na industriju i stambene ciljeve) – i gdje sve veću ulogu igraju razna besposadna sredstva (u zraku, na moru i na kopnu) koja čak na trenutke uspiju nadomjestiti nedostatak klasičnog zrakoplovstva i mornarice, topničkog streljiva te ozbiljnijih oružja dugog dometa. Osim na kopnenim bojištima širom istoka i jugoistoka Ukrajine, to se posebno vidi na Crnom moru, gdje je potapanje većeg broja ruskih ratnih brodova uspjelo potisnuti agresore na istok, te donekle i samostalno otvoriti ukrajinske izvozne rute iz Odese prema lukama Rumunjske, Turske i svijeta.
Ujedno, dok se Ukrajina ove godine nastoji koncentrirati na jačanje svekolike domaće obrambene industrije uz pomoć saveznika, te poboljšanje međudržavnih odnosa u Latinskoj Americi (nakon lanjskog fokusa na Afriku) – u tijeku je i postupak sklapanja bilateralnih sporazuma o sigurnosnim jamstvima, kojima pojedine države zapadnoga kruga nastoje stabilizirati dugoročnu pomoć Ukrajini nasuprot dugoročnim ratnim pripremama Ruske Federacije. Ujedno, napomenimo kako je Ukrajina zadnjih tjedana izvela i veliku promjenu kadrova na vrhu obrambenog sustava, a aktivno radi i na promjenama nacionalnog mobilizacijskog sustava – dok Rusija i dalje u rat šalje brojne plaćenike, a Putin se sprema uzeti još jedan predsjednički mandat na skorim izborima već sada obilježenima ubojstvom oporbenog čelnika Alekseja Navalnog (u ruskom zatvoru, 16. veljače ove godine).
Stanje na bojištima
Nakon objava o ukrajinskom povlačenju iz Avdiivke, prigradskog naselja okupiranog Donjecka, u subotu 17. veljače, tijekom ovog tjedna i dalje se bilježi ruska navala na tom bojištu – paralelno sa savladavanjem zaostalih ukrajinskih boraca i tzv. „čišćenjem“ osvojenog terena. Ipak, izgleda da je braniteljima barem privremeno uspjelo bojišnicu stabilizirati na bivšim prilazima utvrđenom prostoru Avdiivke, na liniji sela Novobahmutivka-Berdiči-Orlivka-Lastočkine-Severne-Tonenke, gdje se izgleda aktualno vode teške borbe za sela Stepove (navodno zauzeto), te Lastočkine i Severne, koja su najbliža agresorima u nadiranju iz sada okupirane Avdiivke. Ondje su još u utorak i srijedu trajale operacije oko prostora koksare na rubu grada, a treba napomenuti da je i usprkos pada Avdiivke sam prostor grada Donjecka i dalje itekako na dometu ukrajinskog topništva – iako se baš odmicanje Ukrajinaca te zaštita Donjecka od takvih napada s ruske strane učestalo navodilo kao rezon osvajanja Avdiivke – grada u kojem su navodno u petak 23. veljače okupacijske vlasti već počele malobrojnim ostalim i preživjelim civilima dijeliti ruske putovnice.
Stanje tijekom zadnjih dana nije mnogo bolje ni na ostalim dijelovima ukrajinske bojišnice. Iako se izgleda ruske agresore uspjelo zadržati na sjeveru Donbasa (istočno od Kupjanska i niz cestu prema okupiranom gradu Svatove), čuje se o njihovom napredovanju zapadno od Kremine (prema ukrajinskim selima Terni i Jampolivka), te jugozapadno od Bahmuta – gdje se se napadači uspjeli primaknuti ukrajinskom uporištu Ivanivske s istoka (prešli 2 km od izlaska iz Bahmuta do samog ruba tog prigradskog sela), ali i s jugoistoka i sjevera (iz prostora sela Hromove te trase ceste O-0506 Bahmut-Časiv Jar). Slično je neugodno i stanje jugozapadno od Donjecka, na potezu ukrajinskih uporišta Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka, gdje se u četvrtak 22. veljače čulo o kompletnom ruskom zauzimanju malog sela Pobeda na cesti O-0532 južno od srušene okupirane Marinke. Dok je ovo naselje na pola palo početkom tjedna, sada je okupirano i preostalih tridesetak domaćinstava, što je onda potvrđeno i geolociranim video-materijalom – a branitelji su se nastavili boriti oko tog naselja. Tek je malo bolje stanje oko 7 km južnije, gdje se nastavljaju borbe za selo Novomihailivku, u kojoj agresori izgleda nisu uspjeli napredovati s istočnih prilaza u središte mjesta – koje je bitno jer brani prilaze na sjever ukrajinske utvrde Vugledar (čijim se najavama o skorom padu Rusi pojačano naslađuju).
Na jugu Ukrajine borbe su koncentrirane na prostor glavnog pravca neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive, južno od Orihiva, na prostoru oko sela Robotine – dok se žestoko iz zraka napada i sva veća naselja u pozadini ove borbene zone. Dapače, zadnjih se dana čulo kako bi to mogao biti prostor iduće veće ruske ofenzive, a spominjalo se i premještanje onamo raznih vojnih snaga agresora. Ipak, dok se iz ruskih izvora krajem tjedna ondje čulo o ulasku agresora u ovo selo s juga, te zauzimanju i pojedinih prostora između Robotine i ruskog uporišta Verbove (oko 8 km na zapad) – za sada nema jasnih te nedvojbenih informacija je li tu napadačima stvarno uspjelo anulirati ozbiljan dio ukrajinskih postignuća s kraja ljeta 2023. godine, ili se opet radi o optimizmu i ratnim varkama. Naime, kad govorimo o varkama ne može se spomenuti početkom ovog tjedna službeno objavljeno rusko zauzimanje prostora ukrajinskog mostobrana oko sela Krinki, na istočnoj obali rijeke Dnjepar. Iako je o tome ruski ministar obrane Šojgu u utorak 20. veljače i službeno izvijestio Vladimira Putina, uz objavu slika podizanja zastava na zgarištima – a već u srijedu 21. veljače postalo je jasno kako se tu radilo o samo par boraca koji su postavili zastavu i pobjegli, dok su borbe jednako nastavljene i svih idućih dana (s nastavkom velikih gubitaka agresora).
Pad još jednog letećeg radara A-50
Srijeda 21. veljače započela je ruskim lansiranjem vala od 19 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska, vođene rakete Kh-59 iz zračnog prostora Belgorodske oblasti, te napadom rakete S-300 i 4 krstareće protubrodske rakete Kh-22 iz Rostovske oblasti. Od svega toga, Ukrajincima je uspjelo srušiti Kh-59 iznad Poltave, te 13 kamikaza iznad regija kojima ide bojišnica - Harkiv, Djepropetrovsk, Zaporižje i Donjeck. Uz to, s ukrajinske strane se čulo i o navodnom rušenju ruskog borbenog aviona Su-34.
Noć na četvrtak 22. veljače obilježile su eksplozije u regiji Poltava (Mirgorod) i u Odesi – što se pripisivalo ruskom napadu korištenjem ukupno 10 kamikaza-dronova Shaheed lansiranih iz regije Primorsko-Ahtarsk (8 uspješno srušeno na nebu oblasti Poltava, Dnjepropetrovsk, Zaporižje i Harkiv), te proturadarske rakete Kh-31P s Crnog mora usmjerene prema Odesi. Dok se iz ruskih izvora čulo o obaranju bespilotne letjelice iznad ruske pogranične regije Brijansk, te rušenju modificiranog projektila starog protuzračnog sustava S-200 iznad Rostova – Rusi su bombama KAB-250 uspješno gađali ukrajinski grad Kurahove (s naglaskom na tamošnju termoelektranu), a Ukrajincima je za rukom pošlo raketama iz višecijevnog sustava HIMARS poklopiti vojnike koji su na poligonu kod Podo-Kalinivke (oko 43 km istočno od grada Hersona) uvježbavali svoja predstojeća djelovanja protiv ukrajinskog mostobrana kod sela Krinki. Tom je prilikom navodno poginulo oko 60 agresorskih vojnika, budućih pripadnika ruskih jurišnih grupa. Kasno navečer opet su započele zračne uzbune, budući je opet detektiran dolazak bespilotnih letjelica i raketa s Crnog mora prema prostorima luka Odesa, Bilgorod-Dnjistrovski i Izmail, da bi se oko 23 sata čulo i o eksplozijama u Odesi.
Tijekom noći na petak 23. veljače Ukrajina je bila napadnuta s ukupno 31 kamikaza-dronom Shaheed-136/131, lansiranim iz Primorsko-Ahtarska te s rta Čauda na Krimu, uz tri rakete sustava S-300 iz okupiranog prostora oblasti Donjeck, te proturadarskom raketom Kh-31P i dvije protubrodske krstareće rakete Kh-22 lansirane s aviona iznad Crnog mora. Od svega toga braniteljima je uspjelo uništiti ukupno 23 kamikaza-drona iznad regija Odesa, Mikolaiv, Poltava, Dnjepropetrovsk i Harkiv, dok se razne štete bilježilo u Odesi (industrijski objekti), visokoj stambenoj zgradi u gradu Dnipro (skladišta nafte i zavod JUŽMAŠ), te selu Mokra Rokitna južno od Harkiva (koje se iz nekog razloga gađalo sa čak pet Shaheed dronova). Osim što se tijekom dana registriralo 2 ukrajinske bespilotne letjelice na nebu ruske regije Kursk, 2 u Krasnodarskom kraju (požar kod mjesta Kanevskaja), te po jednu iznad Belgoroda, Brijanska i Tule – u večernjim satima tog petka iznad Azovskog mora opet je srušen još jedan iznimno rijedak te vrijedan leteći radar dugog dometa, specijalizirani ruski avion Beriev A-50.
Dok je danas postalo jasno kako je tom prilikom poginulo i svih deset članova posade, ostalo je nejasno kako je do tog obaranja zapravo došlo. Dok su s ukrajinske strane preuzeli odgovornost, a navodili i sudjelovanje Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane – s ruske se strane spominjalo prijateljsku vatru protuzračnih raketnih postrojbi koje su navodno rušile neke druge ciljeve, a onda raketama pokrile i ovaj avion. Doduše, dok neki tu spominju baš jedan od tek nekoliko još operativnih letećih radara koji su ključni za koordinaciju zračnih aktivnosti Ruske Federacije nad bojištima u Ukrajini – drugi navode kako je zapravo bio srušen bitno manje poseban ruski transportni avion Iljušin Il-76. Kako bilo da bilo, u javnosti se gledalo snimke na kojima ruski avion u letu baca brojne mamce, pa jedna raketa eksplodira na mamcu, a još jedna onda sruši samu tu letjelicu.
Subota 24. veljače opet je započela ruskim lansiranjem 12 kamikaza-dronova Shaheed136/131 iz Primorsko-Ahtarska i s rta Čauda na okupiranom Krimu, uz još i 2 balističke rakete „Iskander-M“ iz regije Rostov, te 3 krstareće rakete Kh-59 iz zračnog prostora azovskog akvatorija u okupiranom dijelu Hersonske regije u Ukrajini. Od toga je ukrajinska protuzračna obrana uspjela srušiti dvije rakete Kh-59 i svih 12 kamikaza-dronova na nebu iznad oblasti Mikolajev, Kirovograd i Odesa (gdje su bilježeni požari i žrtve). Za razliku od toga, djelovanju ukrajinskih bespilotnih letjelica pripisivalo se eksplozije i veliki požar na prostorima ogromnog metalurškog kompleksa Novolipeck u mjestu Lipeck, oko 370 km jugoistočno od Moskve. Inače, kompleks NLMK time je kompletno zaustavljen, njegovo cjelokupno osoblje je evakuirano, a tamošnja proizvodnja sirovina za rusku vojnu te nuklearnu industriju onemogućena je na duže vrijeme.
Ukrajina – pomoć saveznika
U utorak 20. veljače čulo se o pristizanju pomoći iz Azerbajdžana za energetski sustav Ukrajine (670 kilometara kablova i žica, 26 transformatora i kompletne transformatorske stanice), iz Europske unije je bilo objavljeno izdvajanje dodatnih 83 milijuna eura humanitarne pomoći za civile pogođene ratom, a samo dan kasnije Južna Koreja predala je još 10 vozila hitne pomoći (dio od ukupno 100 obećanih takvih vozila). Još se uvijek očekuje dovršetak obuke prvih ukrajinskih pilota za borbene avione F-16 u SAD (prva 4 do ljeta, a onda i ostali od kraja kolovoza) – što će itekako utjecati i na ritam predaje samih letjelica u ukrajinske ruke, kada za njih budu osigurane logistika i infrastruktura. Za razliku od toga, zanimljivo je bilo u srijedu 21. veljače čuti kako Velika Britanija na bojištima u Ukrajini već isprobava bespilotne letjelice s umjetnom inteligencijom. Doduše, ovakvi su projekti navodno praćeni ozbiljnim problemima u borbenoj implementaciji ovih naprednih tehnologija. Uz to se iz Londona najavilo i slanje dodatnih 200 raketa Brimstone, kao i nastavak obuke ukrajinskog vojnog osoblja (još 10.000 ljudi u prvoj polovici 2024. godine) – no bitno je važnije britansko izdvajanje oko 280 milijuna eura za kupnju i proizvodnju topničkih granata, strateškog resursa koji kronično nedostaje vlastima u Kijevu, kao i najava slanja velikih količina rezervnih dijelova za tenkove i razna druga oklopna vozila.
Novi Zeland je u četvrtak 22. veljače objavio i svoj novi paket pomoći, vrijedan 25,9 milijuna dolara (6,5 milijuna u Međunarodni fond za Ukrajinu, za oružje i streljivo, 7 milijuna za humanitarne svrhe, te 3 milijuna zakladi Svjetske banke za obnovu i reforme u Ukrajini), od čega će se navodno financirati i nastavak sudjelovanja 97 njihovih vojnih pripadnika koji u Velikoj Britaniji pomažu obučavati ukrajinsko vojno osoblje. Jednako tako je i Danska objavila svoj 15. paket vojne pomoći vrijedan oko 240 milijuna USD – za topničko streljivo, raketnu PZO, opremu za razminiranje te bespilotne letjelice. Tu treba spomenuti i da je Danska, zajedno sa Češkom, financirala kupovinu 15.000 komada topničkog streljiva 155 mm koje će uskoro biti isporučeno u Ukrajinu – dok još ostaje otvoreno pitanje prikupljanja oko 1,5 milijardi USD u EU okviru ne bi li se njima financiralo prebacivanje u Ukrajinu oko 800.000 komada topničkih granata koje je Češka nedavno „pronašla“ na tržištima izvan Unije.
Dok su Ukrajinci zadnjih dana svoje Sporazume o sigurnosnoj suradnji i dugoročnoj potpori potpisali s Danskom, a onda i Italijom te Kanadom (preko 3 milijarde kanadskih dolara u makrofinancijskoj i obrambenoj pomoći Ukrajini 2024. godine) – posebno treba istaknuti zanimljivu političku situaciju koja se po pitanju Ukrajine odigrala u njemačkom parlamentu, Bundestagu. Naime, ondje se 17. siječnja i opet u četvrtak 22. veljače odbilo podržati oporbene prijedloge da se u Ukrajinu prebace rakete dugog dometa tipa Taurus KEPD 350 (182 „ZA“, 480 „PROTIV“, 5 suzdržano) – da bi se onda istog tog četvrtka s 382 glasa „ZA“ i 284 „PROTIV“ i 2 suzdržana ipak izglasalo preporuku vladajuće koalicije da se Ukrajini osigura sustave dugog dometa za nanošenje „točkastih udara duboko u pozadinu ruskog agresora“. Doduše, kako napominju neki promatrači - tu se ne spominje Taurus izričito, a ujedno je i odluka opet prepuštena kancelaru Olafu Scholzu, tako da stanje zapravo ostaje kao i do sada, dok se sam vrh vlasti u Berlinu ne odluči. Možda će im u tome pomoći i nova istraživanja javnog mnijenja u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje prema televiziji ZDF jačanje slanja oružja iz EU u Ukrajinu sada podržava 62 posto Nijemaca.