Prvih 100 dana na vlasti američkog predsjednika Donalda Trumpa proteklo je burno. Pokazao je da može promijeniti svoj ton i svoja stajališta, ali i dalje ne uspijeva stvoriti jasno artikuliranu politiku i razviti predsjednički stil.
Čovjek koji je Amerikancima obećavao da će "pobijediti, pobijediti, pobijediti", nakon prvih 100 dana na vlasti, koji istječu u subotu, ne može se pohvaliti postignutim: najnepopularniji je predsjednik u suvremenoj povijesti SAD-a na početku mandata (iako mu je baza, za sada, vjerna).
Sedamdesetogodišnji Trump, čiji je izbor izazvao politički šok u cijelom svijetu, i dalje je impulzivan, instinktivan i nepredvidljiv.
No bivši antiestablišmentski kandidat, koji je obećavao da će protresti Washington, "isušiti tu močvaru", priznaje također, s mješavinom naivnosti i lukavštine, da je shvatio da ima jako težak posao.
U samo nekoliko tjedana pravosuđe i Kongres zadali su mu teške udarce odbivši njegovu izvršnu uredbu o migrantima i prijedlog reforme zdravstvenog osiguranja.
"Nitko nije znao da je zdravstveni sustav toliko složen", rekao je u povodu neuspjelog pokušaja da reformira Obamacare, ključni zakon svojeg demokratskog prethodnika.
"Nakon što sam slušao deset minuta, shvatio sam da to nije tako lako", rekao je nakon sastanka s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, u povodu sjevernokorejskog pitanja.
Dužnosti u Ovalnom uredu, u kojem je svaka riječ važna, pokazale su se bitno drugačijim od pozornica predizborne kampanje.
Koga slušati? Koga pitati za savjet? Kako se postaviti prema Kongresu, čak i ako ga kontrolira vlastita stranka? Koliko prostora dati Pentagonu i State Departmentu?
Svi su mu prethodnici kazali: ulazak u Bijelu kuću na Aveniji Pennsylvaniji 1600 šokantno mijenja pesrpektivu.
"Postoji nešto svojstveno samo dužnosti predsjednika, što nitko ne može izbjeći - mislite jedno kad ulazite unutra, ali pritisak koji prati tu dužnost, realnosti svijeta oko vas, drugačije su od onoga što si zamislili", objasnio je prije nekoliko dana George W. Bush.
Još 1300 dana
Osim što ne odustaje od nekontroliranog jutarnjeg komuniciranja putem Twittera, uglavnom pod utjecajem Fox Newsa, Donald Trump evoluira.
U izboru svojih suradnika kao i u nekim odlukama počinje se definirati kao predsjednik, ali oprezno.
Preuzevši vodstvo prvom svjetskom silom bez imalo političkog, diplomatskog ili vojnog iskustva, on brani taj pristup.
"Mijenjam se, fleksibilan sam, ponosim se time", rekao je prije nego što je izveo zračne napade na sirijski režim zbog optužbi da je upotrijebio kemijsko oružje protiv civila, uključujući djecu.
Kad je riječ o Kini, Rusiji ili NATO-u, njegovi zaokreti za 180 stupnjeva u određenoj su mjeri umirili dio zemlje, kao i američke saveznike.
"Nedavni Trumpovi zaokreti trebaju biti (oprezno) pozdravljeni", ocijenio je u uvodniku Washington Post, podsjećajući na nelagodu koju je izazvao svojim neuobičajeno agresivnim inauguralnim govorom.
No taj pristup prate i rizici.
Od Sirije do Sjeverne Koreje, koji je rizik uvlačenja SAD-a u vojni sukob nepredvidivog ishoda na koji je upozoravao tijekom kampanje? Kako bi republikanski predsjednik reagirao u slučaju terorističkog napada na američko tlo?
Mnogi primjeri pokazuju da je Donald Trump jedinstven predsjednik u američkoj povijesti.
Poput razgovora za Time u ožujku, u kojem je branio sve svoje kontroverzne izjave, bile one čudne ili posve netočne: "Što da vam kažem? Sklon sam biti u pravu."
Više od tri mjeseca od preuzimanja dužnosti, mnogi njegovi kritičari smatraju da još uvijek vrijedi Trumpov portret koji je potkraj siječnja u New Yorkeru zajedjlivo iznio pisac Philip Roth.
Portret predsjednika koji "ne zna ništa o vladanju, povijesti, znanosti, filozofiji, umjetnosti, nije sposoban izraziti se ili prepoznati nijanse" i koji koristi "rječnik od 77 riječi".
Njegove mnogobrojne prilagodbe i promjene stajališta postavljaju također pitanja o njegovoj temeljnoj politici i definiciji 'trumpizma', nejasne doktrine koja se vrti oko slogana "Amerika na prvom mjestu".
Njezino definiranje tim je teže zbog ideoloških sukoba u samoj Bijeloj kući. Među njegovim savjetnicima, uključujući desničara Stevea Bannona, koji stalno strahuju da će pasti u nemilost, iznimka je njegova obitelj, predvođena kćeri Ivankom.
Imenovanje konzervativnog suca Neila Gorsucha (49) u Vrhovni sud ostat će nesumnjivo najveći uspjeh prvih 100 dana na vlasti 45. američkog predsjednika.
Svjestan da su počeci bili teški, Trump je bijesnim tweetom unaprijed odbacio važnost tog "smiješnog roka", čak i ako njegovi suradnici uvjeravaju da se "jako ponosi" postignutim u prvih sto dana.
Donald Trump, koji redovito spominje mogućnost drugog mandata, ima još više od 1300 dana pred sobom do kraja prvog.
Trump i mediji, psihodrama koja koristi objema stranama
Nakon 100 dana na vlasti, američki predsjednik Donald Trump i dalje javno napada medije, što se sviđa njegovom biračkom tijelu, ali, paradoksalno, koristi i medijima.
Informativni televizijski kanali imaju rekordnu gledanost, dok mnogi portali dnevnih novina privlače tisuće novih pretplatnika od njegova dolaska na vlast.
"Trump je čisto zlato za velike tradicionalne medije", smatra Tobe Berkovitz, bivši politički konzultant a danas profesor na Sveučilištu u Bostonu.
A novi predsjednik "ima žrtvenog jarca kojeg može okriviti za sve svoje propuste", rekao je. "Objema stranama prilično je dobro zajedno."
Dan Kennedy, profesor novinarstva na Sveučilištu Northeastern u Bostonu, smatra da je ta psihodrama između Trumpa i medija zapravo svojevrsni reality-show.
Nova epizoda bit će Trumpov javni skup u subotu u Pennsylvaniji, na dan kada se inače održava tradicionalna godišnja večera s dopisnicima iz Bijele kuće, koju je predsjednik odlučio izbjeći.
Donald Trump ne prestaje se žaliti da mediji nisu pošteni, optužujući ih konstantno da objavljuju lažne vijesti, ali "poziva mnoge novinare koje javno kritizira", rekao je Kennedy.
U članku pod naslovom "Lažni Trumpov rat protiv lažnih informacija", dvojica novinara Politica opisuju "srdačne susrete" između predsjednika i novinara, "prema kojima je često pristojniji nego prema vlastitim suradnicima."
Charlie Spiering, novinar ultrakonzervativnog portala Breitbart News, smatra da Trump, napadajući ih javno, medije ne želi diskreditirati nego želi biti "popularan kod svoje biračke baze", kako je objasnio nedavno na konferenciji muzeja novinarstva Newseuma u Washingtonu. "Novinari su laka meta", rekao je.
Osim privlačenja publike, agresivno ozračje koje je nametnuo predsjednik moglo bi imati i štetne posljedice za medije, upozoravaju neki promatrači.
"Ako je to loše za demokraciju, loše je za medije", rekao je Jeff Jarvis, profesor na javnom sveučilištu u New Yorku.
Čak i ako bi procvat koji su doživjeli mediji mogao nadživjeti Trumpa, ako se uzme u obzir veliko nepovjerenje zbog "lažnih informacija" i prema društvenim mrežama, "isticanje prihoda koje mediji ostvaruju na jednoj takvoj katastrofi je cinično", rekao je Jarvis.
"Potkopavanje uloge medija kao promatrača, odgojitelja i posrednika pretvarajući ih u neprijatelja omogućuje (Trumpovoj) administraciji da delegitimizira druge institucije i izmisli druge neprijatelje", ponajprije pravosuđe, obavještajne službe, imigrante i neke rase i religije, istaknule su Ronnelle Andersen Jones sa Sveučilišta u Utahu i Lisa Grow Sun sa Sveučilišta Brigham Young u nedavnom članku.
"Kada ode, trebat će nam da republikanci vjeruju u ono što objavljuju mediji širokoj javnosti, kao i demokrati", rekao je novinar CNN-a Jim Acosta na konferenciji Newseuma.
Javno mnijenje ne odobrava stalne napetosti između predsjednika i novinara. To "nezdravim" smatra 83 posto ispitanika u anketi koju je početkom travnja proveo Pew Research Centar.
Po mišljenju 73 posto ispitanika, takvi odnosi štete pristupu Amerikanaca važnim političkim informacijama.
Premda je Trump prvi napao, mnogi Amerikanci, po Tobeu Berkovitzu, smatraju da su mnogi novinari izišli izvan okvira svoje uloge transformiravši se u protivnike njegove administracije.
Za njega, "sve ono što je bila baza novinarstva to više nije."