Pad Avdiivke ključni je trenutak u kojem ruski napredak s jedne, te atrofija, slabost Zapada s druge strane, prijete potpunom transformacijom najvećeg kopnenog rata u Europi od 40-ih godina prošlog stoljeća - na štetu Ukrajine.
Na putu natrag s Münchenske sigurnosne konferencije prema realnosti ukrajinskih prvih linija, uglađena frustracija i pristojno zapakirane molbe zapadnih čelnika i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog djelovale su još očajnije, ocjenjuje u svojem komentaru CNN. Upozorenja da bi Ukrajina mogla doživjeti kolaps na prvoj liniji bojišta ako Kongres Sjedinjenih Država nastavi blokirati paket pomoći od 60 milijardi dolara, postala su gorka stvarnost.
Obećanja i retorika s Münchenske sigurnosne konferencije do sada su slabo urodili plodom - Ukrajina gubi ljude i zemlju i to je neposredna i okrutna realnost. Nakon mjeseci zastoja, mogućnost sveobuhvatnih i dramatičnih promjena na prvim crtama je posve realna.
Užasna smrt ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog znači da je brutalnost režima ruskog autokrata Vladimira Putina dodatno eskalirala, a stvari su sve više jasne i europskim čelnicima koji su strahovali da će zapadno zajedništvo biti opterećeno sumnjama u privrženost Donalda Trumpa NATO savezu u njegovom mogućem drugom mandatu u Bijeloj kući. Predsjednik Latvije govorio je o "ubojstvu", njemački ministar obrane o tome kako je smrt ruskog oporbenog čelnika pokazala da je Rusija "voljna i sposobna izazivati" Zapad. Kijev je ustvrdio kako je to jasan dokaz da je Putin isuviše iracionalan za pregovore.
Navaljni je mrtav, Kongres je na odmoru
U svakom slučaju, Münchenska konferencija - ionako često pričaonica, fiksirana na okupljanje i ‘sastančenje‘ važnih ljudi okruženih njihovom pratnjom, koju karakterizira izbjegavanje donošenja konkretnih rezultata - završila je bez većeg napretka. Američki predsjednik Joe Biden rekao je 2021. da bi smrt Navaljnog dovela do "poražavajućih posljedica" za Rusiju. Pa ipak, resursi Bijele kuće dijelom su potrošeni ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. i od ponedjeljka ujutro - 72 sata nakon što je objavljena smrt Navaljnog - nisu objavljene nikakve mjere. Čak štoviše, američka potpredsjednica Kamala Harris mogla je samo osuditi "političke smicalice" Kongresa predvođenog republikancima, koji je upravo uzeo dva tjedna odmora.
U međuvremenu, ukrajinski predsjednik - koji je stupio na pozornicu u Münchenu odmah nakon što je Ukrajina u subotu objavila svoje povlačenje iz razorene i izgubljene Avdiivke na istočnoj bojišnici - naišao je na klimu poraza u Ukrajini i divljaštva u Rusiji i nije učinio gotovo ništa da hitno potrebne američke milijarde dođu malo bliže.
Sam po sebi, ukrajinski poraz u Avdiivki ne znači neku veliku promjenu po pitanju sudbine Ukrajine jer taj grad ima tek umjerenu stratešku važnost. No, s druge strane, Kijev je kontrolirao taj grad cijelo desetljeće, otkako su ruske snage u prvoj invaziji 2014. ušle u regiju Donbas.
Ukrajina je objavila povlačenje iz Avdiivke nakon više mjeseci golemog pritiska Rusije, što je odluka možda donesena zbog političke realnosti. Naime, tvrdoglava obrana Bahmuta - još jednog grada na istočnoj bojišnici, za koji je Moskva, unatoč njegovoj krajnje ograničenoj strateškoj važnosti, bila spremna ‘potrošiti‘ desetke tisuća života da ga zauzme - kako tvrde kritičari ukrajinske politike, koštala je Kijev resursa koje je bilo bolje iskoristiti za protuofenzivu na jugu zemlje prošlog ljeta.
Ta je protuofenziva propala, a preustroj ukrajinskog vrha - u kojem je arhitekt propale ljetne operacije, general Valerij Zalužni, zamijenjen prvim zamjenikom Oleksandrom Sirskim - dolazi i u najgore i u najbolje vrijeme, ovisno o kome se govori. Netrpeljivost između Zelenskog i njegovog bivšeg vojnog zapovjednika postala je smetnja ratnim naporima i nove ideje su očito bile potrebne.
Mogući novi ruski udari: Vuhledar, Robotine, Kupjansk, Bahmut...
U svakom slučaju, Sirski je taj koji mora zamijeniti gotovo kultnog zapovjednika, vrlo popularnog među vojnicima i civilima, u vrijeme kada Ukrajina posrće na svim frontovima. On nema vremena za pripremu ili preispitivanje. Prema nekim analizama, njegovo povlačenje iz Avdiivke možda je pokušaj da pokaže zaštitnički odnos prema životima vojnika, što je nešto na što ne upućuje njegova reputacija nepopustljivog čovjeka i zapovjednika.
Kijev se sada suočava s ruskom navalom na mnogim linijama bojišnice. Nakon Avdiivke, mogli bi pokušati osvojiti i druga okolna sela, iako pad ovog željezničkog čvorišta omogućuje jedinicama Kremlja i zračnim snagama da se rasporede za borbe na drugim područjima.
To bi, primjerice, mogao biti Vuhledar na jugu zemlje. Na zapadu, jedan od glavnih uspjeha prošlogodišnje ukrajinske protuofenzive - Robotine, gdje su stotine ljudi poginule u teškim borbama za maleno selo - pod velikom je prijetnjom. Ruski proratni vojni blogeri govore o punom napadu na istočni bok, a ukrajinski dužnosnici inzistiraju da su ga odbili. Postoji pritisak i u blizini Kupjanska, na rubovima Harkiva, a također bi moglo doći do još jednog ruskog proboja oko Bahmuta.
Razmjeri ruskih sposobnosti i namjera trenutačno su nejasni, a treba imati na umu nered i kaos u kojem su bili prije godinu dana pod istim predsjednikom i ministrom obrane. No, njima je prijeko potrebna demonstracija pobjede uoči Putinova reizbora za predsjednika za nešto manje od mjesec dana. Sada se čini se da njihov vojno-industrijski kompleks buja u proizvodnji ratne opreme, a blagajna Kremlja nikad nije bila punija.
Bilo bi pogrešno misliti da je Putin, s cijelim svojim državnim aparatom i gospodarstvom koji su sada potpuno opremljeni za beskonačni sukob, obuzdao svoje ambicije. Čak je o Poljskoj, članici NATO-a, govorio kao o zabludjelom vazalu u svom nedavnom intervjuu s američkim ultradesničarskim voditeljem Tuckerom Carlsonom. Koliko je daleko ruski vođa spreman ići ostaje nejasno, ali činjenica da je odgovor na to pitanje nepoznat, razlog je za zabrinutost.
Uobrazilje neinformiranih republikanaca
Ključna prednost ruskih snaga sada je ustrajnost, upornost i bešćutnost. Moskva ima nešto što Kijevu nedostaje, a to je stalan dotok ljudskih snaga - vojnih obveznika, plaćenika, zarobljenika - za prve linije bojišnice, koje je spremna ‘potrošiti‘ za manje ciljeve, masivnim frontalnim napadima ‘ljudskih valova‘, a može ih nadomještati nevjerojatnom brzinom.
Nasuprot tome, Ukrajini nedostaje ljudstva, a pritom se odugovlači s odlukom o smanjenju dobi za mobilizaciju na 25-godišnjake i 26-godišnjake. Zalužni je želio mobilizaciju još 500.000 ljudi, no do toga tek treba doći. Nedostaje i streljiva pa na ugroženim linijama bojišnice Ukrajina mora strogo štedjeti granate, dok se ruske snage mogu osloniti čak i na dopunu zaliha iz Sjeverne Koreje kako bi zadržale svoje topništvo na istoj razini vatrene moći.
Zapadna pomoć, s dopunom zaliha od strane Europske unije prošlog mjeseca, još uvijek je oskudna zbog republikanske opstrukcije u Kongresu, koji je otišao na dvotjednu stanku - a u tih dva tjedna moglo bi doći do promjena na bojišnici o kakvima Kijev nije ni sanjao prije samo šest mjeseci.
Utjecaj oklijevanja u Kongresu već je sada katastrofalan. Moguće uvjerenje nekih neinformiranih republikanaca da će se Putin, ako se Ukrajina dovoljno ignorira, zaustaviti i odustati, već se pokazalo kao zabluda već u samo nekoliko posljednjih tjedana.
Kremlj neće stati, a Ukrajina će bez zapadne pomoći u milijardama nastaviti slabjeti. Rat neće nestati, a odluke s kojima će se Zapad suočiti u nadolazećim mjesecima neće biti dovoljne bez obzira na to je li spreman nastaviti s mizernom pomoći oko koje se trenutačno dvoumi. Umjesto toga, mogao bi se suočiti s većim egzistencijalnim pitanjima o pružanju puno više pomoći, vrlo hitno, kako bi spriječio ukrajinski rat da postane europski.