Prvi kamen koji ju je pogodio je preživjela, zatim i drugi. Jedan od boraca Islamske države došao joj je provjeriti puls, a ona je još uvijek disala. No zatim je stigao i treći kamen koji ju je konačno ubio. Djevojkin krimen bio je taj da ju je netko od ekstremista optužio za preljub. I to je bilo dovoljno da je kamenuju do smrti...
Ovaj događaj iz Mosula koji opisuje novinar AP-a možda i ponajbolje opisuje u što se pretvorio Mosul za vrijeme dvogodišnje vladavine Islamske države.
Prije opsade drugi po veličini irački grad bio je primjer multikulture u državi. Zajedno su u miru živjeli Suniti, Kurdi, Šiti, Kršćani, Jazidi... Grad koji se dičio intelektualcima, gospodasrtvom i lokalnom kuhinjom dolaskom Islamske države doslovce je propao u tamu, glad i izolaciju.
Sve je započelo s obećanjima o redu i religijskoj utopiji koja se nekima ispočetka i sviđala, ali u dvije i pol godine džihadisti su postajali sve okrutniji, gospodarstvo se urušilo...
Počelo je pranje mozga od strane džihadista, roditelji koji svojoj djeci nisu dozvoljavali prelazak u njihove redove bili su najoštrije kažnjeni, špijuni (po viđenju džihadista) obješeni na uličnu rasvjetu, a grad je odsječen od ostatka svijeta.
Novinari AP-a razgovorali su s desetinama onih koji su napustili grad nakon što su iračke trupe ponovno počele s preuzimanjem rubnih dijelova Mosula prošli mjesec.
Isprva su stanovnici bili sretni što nakon borbi i razaranja u gradu imaju koliko toliko normalan život: trgovine su opet bile otvorene, irački vojnici nisu na punktovima zaustavljali i provjerali ljude, no onda su džihadisti proglasili kalifat.
U svega nekoliko mjeseci domovi kršćana i ostalih manjina bili su označeni (zbog statističkih razloga, tvrdili su IS-ovci), a kršćani i Šiti uskoro su pobjegli iz grada. Vrlo brzo njihov primjer slijedili su i Kurdi...
Džihadisti su ubrzo uspostavili ekstremne islamske zakone u njihovoj zoni kontrole. Oblačenje je bilo strogo propisano, žene su morale imati prekriveno lice, a kazne za kršenje ovih pravila bile su brutalne.
Kažnjavanje je bilo javno, najčešće na gradskom trgu. Nekoliko svjedoka potvrdilo je kako su prisitvovali najgorim mogućim kažnjavanjima: od žigosanja žena, do paljenja muškaraca na živo.
Militanti su nametnuli i porez za apsolutnu svaku stvar koja je do jučer bila normalna. Tako ste IS-u morali plaćati ukoliko se želite kretati 'njihovim' teritorijem, pa makar to značilo preći i tek koji metar.
Mosul se oduvijek ponosio i kulturnim naslijeđem. U blizini centra Mosula su i ruševine grada Nineveha, u kojem se nalazi i najstariji sačuvan dokaz pismenosti ljudske rase.
No škole džihadističkih militanata više su bile usmjerene na učenje o oružju i ratnom planiranju. Na matematici se, primjerice, nisu smjeli koristiti plusevi jer previše podsjećaju na kršćanske križeve, a neprocjenjiva zbirka knjiga iz mosulske najveće knjižnice spaljena je na lomači.
Školu su više nitko nije mogao priuštiti, odnosno mogli ste, ali samo ako ste član Islamske države.
Propaganda Islamske države govrila je kako je u gradu sve krasno i bajno. Tako je i John Cantlie, britanski novinar kojeg su zatočili džihadisti, bio u službi te propagande, pa smo mogli gledati kako grad unatoč opsadi i dalje funkcionira, ljudi kupuju na tržnici i slično...
No pravo stanje stvari bilo je daleko od te propagande. Svakodnevna javna mučenja koje su stanovnici bili prisiljeni gledati, potpuna nestašica hrane i vode - to je zapravo prava slika Mosula.
'Ovaj grad je poput šume u kojoj se skrivaju čudovišta', rekao je novinarima AP-a Mustafa, jedan od stanovnika koji su pobjegli od pakla Islamske države.
'I nemam se namjeru više ikad vratiti', poručuje Mustafa.