Mnogi dobrostojeći kineski roditelji svoje trogodišnje mališane šalju u vrtiće – internate, u kojima provode pet dana tjedno. Djeca su samo preko vikenda kod kuće s roditeljima, a svaki ponedjeljak ujutro vraćaju se u vrtić gdje ostaju do petka poslijepodne. Takvi su vrtići popularni među novom kineskom elitom u Šangaju, Pekingu i drugim velikim centrima. Znajući koliko su u tradicionalnom kineskom društvu obiteljske veze bitne i jake, kako je moguće da roditelji već tako rano djecu šalju od kuće?
„Poslali smo je u vrtić internat jer vjerujemo da će joj to pomoći da bude jako samostalna i sposobna preživjeti u današnjem svijetu“, o svojim je razlozima CNN-u govorio otac četverogodišnjakinje.
„Više je razloga tome“, kaže Xu Jing, izvršni direktor Kangqiao dječjeg vrtića u Šangaju. „Neki misle da je to za djecu dobro jer im pomaže osamostaliti se, a ima i roditelja koji nemaju dovoljno energije da bi se brinuli od djeci.“ U tradicionalnom kineskom društvu mnogi djedovi i bake žive s djecom i unucima, no danas zbog dugotrajne politike jednog djeteta ima puno obitelji u kojima je u kući četvoro djedova i baka, dvoje roditelja i svega jedno dijete. Neki roditelji brinu da bi djedovi i bake mogli razmaziti dijete, i zato ga šalju u vrtić internat.
Otac četverogodišnje Kelly Jiang je investicijski savjetnik, majka nije zaposlena. Njihova obitelj može djetetu „priuštiti“ takav vrtić koji mjesečno košta oko tisuću američkih dolara.
"Raspitali smo se i zaključili da je vrtić internat dobar za djecu, da im daje samostalnost i bolje vještine za život“, uvjeren je otac Jiang.
"Naša je Kelly bila jako vesela beba, i ovdje smo je doveli da probamo kako će to ići. Kad smo je kasnije pitali želi li ostati rekla je 'da'“. Na pitanje nedostaje li mu kćerka oči mu se pune suzama. "U početku nam je silno nedostajala. No mislimo da, budući da svijet postaje sve globalniji, da će nas ona prije ili kasnije i onako napustiti i otići negdje drugdje. Jako cijenimo vrijeme koje provodimo s njom.“
Ovakvi vrtići u Kini su prvi put osnovani 1949. ne bi li se brinuli o ratnoj siročadi, ali i o djeci komunističkih vođa koji, tvrdili su, nisu imali vremena baviti se vlastitom djecom.
No, danas je te institucije koristi drugačija klijentela... Ponovno su postali popularni 1990-ih kad je nova elita ovamo počela slati svoje potomke, na te se vrtiće gledalo kao na statusni simbol.
Ipak, u novije vrijeme broj upisane djece opada. Zatvaraju se i neki privatni i državni vrtići koji rade po principu internata, a drugi postaju regularni vrtići u kojima djeca borave nekoliko sati dnevno. Spomenuti vrtić u Šangaju nekad je bio poput internata, sad samo troje djece ostaje tokom cijelog tjedna, ostali poslijepodne odlaze kućama.
"Kineski roditelji počinju shvaćati koliko je bitno da provode više vremena s djecom kad su ona ovako mala.“, kaže Xu Jing."I mi savjetujemo roditeljima da je nekoliko sati dnevno provedeno u vrtiću bolja opcija negoli da djecu ovdje ostavljaju po pet dana u nizu.“ Psihologinja Han Mei Ling upozorava: "Djeca se u vrtićima internatima osjećaju napuštenima. Bore se naći njihovo mjesto u životu i ne znaju kako se ponašati u vlastitoj obitelji. To je brutalna praksa!“
No, u Kini mnoge obitelji imaju velika očekivanja od potomaka i spremne su ih čeličiti od malih nogu. „Puno ih je koji razumiju da je za dijete bitno da je s roditeljima, ali djecu ipak šalju od kuće baš zbog tih velikih očekivanja.“, objašnjava Han Mei Ling. Takvi se roditelji nadaju da će iz skupog vrtića dijete kasnije poslati u internat, potom na dobro sveučilište.
Očekivano, mnogi koji su odrastali po takvim vrtićima svjedoče da je to bilo tužno djetinjstvo. Manekenku Wang Danwei roditelji su poslali u vrtić internat s tri godine, nakon što su se oni razveli "Ja sam to na koncu pasivno prihvatila, ali se nikad tamo nisam dobro osjećala. Uglavnom sam vrijeme provodila sama, osjećala sam se jako izolirano. „
Preko dana djeca su još i dobro, zabavljena aktivnostima i odgojiteljima, no navečer brojni plaču jer žele biti s roditeljima, kod kuće.
"Sad je puno suza jer je tek nedavno počela školska godina, ovo su nova djeca. No, za dva mjeseca neće više plakati prije spavanja. Djeca imaju fotografije obitelji, pa ako trebaju roditelje oni mogu popričati s fotografijama, to je kako da su s njima.“, kazala je novinarima CNN-a zaposlenica šangajskog vrtića Huang Ying.
Mo Li, 17-godišnja učenica koja je odrasla u takvom vrtiću, gdje su je prvi put ostavili s tri godine, tvrdi da je imala dobra iskustva. „U početku mi je nedostajala moja kuća i obitelj, no hrana je bila odlična, okruženje lijepo, zelenilo i priroda. Kad se danas uspoređujem s vršnjacima mislim da sam puno samostalnija i odgovornija. Primjećujem i da više cijenim odnos koji imam s roditeljima.“, izjavila je.