Kad je Tony Blair 1997., u dobi od 43 godine, ušao u sjedište britanskog premijera, Downing Street 10, otvoreno je rekao jednom od viših časnika Britanskog kraljevskog zrakoplovstva: “Znam da imamo kopnene snage, mornaricu i zrakoplovstvo, ali o vojnim pitanjima ne znam ništa više”.
Tu je informaciju, važnu za ukupno razumijevanje Blairove politike, u knjizi “Broken Vows” (Prekršeni zavjeti) iznio istraživački novinar Tom Bower, a odlomke tog djela, koje će dodatno uzburkati britansku javnost, donosi u nastavcima The Daily Mail.
Sila dobra
Bower ističe kako je Blair tijekom svojih mandata sudjelovao u gotovo svim vojnim intervencijama pa se pridružio i SAD-u u Iraku 2003. godine. Tu je odluku Blair donio samostalno, dok je još bio u Anglikanskoj crkvi (Katoličkoj će se priključiti kasnije). General Charles Guthrie, savjetnik ministra obrane, poučavao je Blaira vojnim pitanjima. Njegov je zaključak da je Blair, kao mladi političar, imao ambiciju mijenjati svijet koristeći britansku vojsku kao “silu dobra”. Premijer mu je tumačio svoju političku filozofiju: “Ako dobri ljudi ne čine ništa, zlo napreduje”.
Prijelomni trenutak za Blaira bio je napad al-Qa’ide na SAD 11. rujna 2001. Nekoliko sati nakon tog strašnog događaja britanski je premijer definirao svoj stav ministrima: “Podržat ćemo Ameriku, što god oni odluče”. I tog je trenutka određena britanska politika prema intervenciji u Iraku do koje će doći u proljeće 2003. godine u sklopu “koalicije voljnih”, bez podrške UN-a i većine redovitih saveznika SAD-a i Londona.Ključni je problem, kako navodi Bower, bio u načinu na koji je sve odluke vezane uz intervenciju donosio Blair. On je u potpunom mraku držao cijeli tim ljudi koji su trebali pripremati vojsku za napad, uključujući ministre obrane i vanjskih poslova te vojnog zapovjednika.
‘To ti je tako’
Članovi kabineta, koji su bili svjesni da se ide u invaziju, pokušali su nagovoriti Blaira da se pokrenu potrebne pripremne akcije. Tako je admiral Sir Michael Boyce, savjetnik ministra obrane, rekao da je takva pozicija “luda”. Blair je samo odmahnuo: “No, to je tako”. Ministar obrane Geoff Hoon kumio je Blaira da naruče oružje, zaštitna odijela za vojnike i drugu opremu. “Ne. Moram u sklopu UN-a nastaviti pregovore sa Sadamom Huseinom oko ulaska inspektora koji bi tražili oružje za masovno uništenje. Ne mogu djelovati kao ozbiljan pregovarač ako je jasno da planiram ući u rat”, rekao je tada britanski premijer. Blair je i parlamentu cijelo vrijeme govorio da će se sudjelovati u zračnim udarima, da bi zatim došlo do - na prvi pogled neočekivanog - snažnog zaokreta i ulaska u koaliciju sa SAD-om.
Cherie Blair je od diktatora zaradila 1,6 milijuna funti
“Omnia Strategy nema nikakvih komentara.” Tako je glasio odgovor na pitanja koja je uputio The Daily Telegraph. No, nije to bilo kakva tvrtka: riječ je o pravnoj kompaniji koju je 2011. osnovala Cherie Blair, supruga bivšega britanskog premijera Tonyja, ističući kako će tvrtka nuditi “strateške konzultacije vladama, korporacijama i privatnim klijentima”.
A pitanje se odnosilo na lanjsku zaradu tvrtke od 1,6 milijuna funti u gotovini, što je šesterostruki porast u odnosu na 2014. godinu kada su zaradili 263.000 funti.
Cherie Blair bila je poznata kao odvjetnica koja se borila za ljudska prava, ali Omnia Strategy se baš i nije proslavila na tom području.
Među klijentima se nalazi Kazahstan, država kojom čeličnom šakom još od raspada SSSR-a vlada Nursultan Nazarbajev i u kojoj nema prave opozicije. Omnia Strategy za njih radi analizu “bilateralnih ulagačkih ugovora”. Za njih je i smanjila satnicu, a Telegraph povlači interesantnu poveznicu: Tony Blair je jedan od posebnih savjetnika Nazarbajeva koji to plaća oko sedam milijuna funti godišnje.
Tvrtka Cherie Blair zastupa i Abdullu Yameena, predsjednika Maldiva, koji je optužen da je strpao u zatvor više od 1700 aktivista, a njegov prethodnik Mohamed Nasheed tvrdi da je morao napustiti svoj ured jer mu je Yameen na čelo prislonio pištolj. “Probrano društvo” koje je, kako navode britanski mediji, osiguralo bračnom paru Blair 60 milijuna funti. Kad je riječ o računima za koje se zna.