Ekstremna desnica naporno je radila kako bi odbacila nacistički imidž - je li spremna i pokoriti Europu?

Europski ultradesničari izvojevali su pobjedu na nedavnim parlamentarnim izborima u Italiji, nakon što su već postigli povijesne rezultate u Francuskoj i Švedskoj.

- Svugdje u Europi ljudi teže uzeti sudbinu natrag u svoje ruke - izjavila je Marine Le Pen, čelnica francuske krajnje desne Stranke nacionalnog okupljanja.

No Politico u svojoj novoj analizi ipak smiruje i tvrdi kako nije istina da val desnog radikalizma zapljuskuje Europu. Štoviše, njihovo istraživanje pokazuje kako krajnje desne stranke od veljače, kad je počela ruska invazija na Ukrajinu, do danas u prosjeku nisu povećale svoju podršku niti za jedan postotni bod. Rezultati također pokazuju da, ako je i došlo do porasta potpore ekstremno desnim strankama, to se nije dogodilo preko noći, nego još prije nekoliko godina.

Tako su, primjerice, Švedski demokrati svoj veliki skok zabilježili nakon izbora 2014., kad je stranka porasla s oko 10 na 20 posto, što je jednako jednoj petini glasova koje su dobili na ovogodišnjim izborima.

Ekstremno desna Alternativa za Njemačku AfD brzo je rasla 2015. i 2016., dosegnuvši potporu od 14 posto.

A u Italiji je Sjeverna liga prvi put početkom 2015. pretekla Forza Italiju i dosegnula vrhunac 2019., kad je imala 37 posto, no onda je uslijedio silazni trend koji je završio na "mršavih" 9 posto na izborima u rujnu ove godine. Tad su, ističe Politico u svojoj analizi, talijanski glasači uglavnom prelazili iz jednog desničarskog tabora u drugi.

Sve u svemu, ekstremna desnica s ruba politike pomaknula se u mainstream, a suradnja desnog centra i ekstremne desnice sve je manje tabu tema.

- Došlo je do normalizacije stranaka krajnje desnice kao sastavnog dijela političkog krajolika. Prihvatilo ih je biračko tijelo, ali i druge konvencionalne stranke - kaže Cathrine Thorleifsson, koja na Sveučilištu u Oslu istražuje ekstremizam.

Prijeti li onda Europi destabilizacija?

Stranka talijanske desničarke Giorgije Meloni vuče korijene od skupina koje su osnovali bivši fašisti, a ona će sad voditi treće najveće gospodarstvo u Europskoj uniji.

Istodobno, u Švedskoj je stranka desnog centra započela koalicijske pregovore za manjinsku vladu koja bi morala dobiti potporu oporbe, najvjerojatnije krajnje desnih Švedskih demokrata.

Stranke krajnje desnice također su ušle u vlade u Austriji, Finskoj, Estoniji i Italiji. A vjerojatno će slijediti i druge zemlje. George Simion, čelnik rumunjske krajnje desno orijentirane stranke - Savez za uniju Rumunja (AUR) - proslavio je pobjedu Giorgije Meloni u Italiji, rekavši kako će njegova stranka vjerojatno krenuti njihovim stopama.

Španjolsku izbori čekaju već sljedeće godine, a aktualni socijalistički premijer Pedro Sánchez možda neće uspjeti ponoviti pobjedu. Konzervativna Narodna stranka ima između pet i sedam bodova prednosti u odnosu na španjolske socijaliste u svim objavljenim anketama, ali ipak je malo vjerojatno da će skupiti dovoljno glasova kako bi u potpunosti osigurali vladajuću većinu. A to pak znači da će možda morati pregovarati s krajnje desnom strankom Vox, čiji je vođa Santiago Abascal, koji je bliski saveznik Talijanke Giorgije Meloni.

Narodna stranka donedavno je uporno odbijala dijeliti vlast s Voxom, ali njihov novoizabrani vođa Alberto Núnez-Feijóo prošloga proljeća dao je zeleno svjetlo za koalicijski sporazum s ultranacionalističkom skupinom u središnjoj španjolskoj regiji Castilla y León.

Činjenica jest kako je ekstremna desnica diljem Europe naporno radila ne bi li odbacila svoj neonacistički imidž.

- Investirali su u prilagodbu imidža. To je sad posebno očito u Italiji, gdje se Meloni drži slogana ‘Bog, domovina, obitelj‘ dok pokušava stranku očistiti od radikalnijih elemenata - rekla je Nina Wiesehomeier, politologinja sa Sveučilišta IE u Madridu.

U sjevernoj belgijskoj regiji Flandriji, desničarski pokret Vlaams Belang također izričito odbacuje etiketu ekstremne desnice. Baš poput kolega u Italiji, Švedskoj i Francuskoj, predsjednik stranke Tom Van Grieken osudio je ekstremnije stavove osnivača svoje stranke i moderirao političku poruku kako bi glasanje za krajnju desnicu učinio društveno prihvatljivim. Otvoreni rasizam je tabu, a retorika se više usmjerava na kritiziranje migracijske politike otvorenih vrata.

- Kad čitate neka izvješća o Švedskim demokratima, pomislili biste da će oni deportirati ljude u vlakove čim dođu na vlast. Ma dajte, pa te stranke su se promijenile - kaže jedan desničarski dužnosnik EU-a.

Krajnja desnica pažljivo udovoljava glasačima centra jer cilja na veći dio kolača, dok se i dalje oslanja na nezadovoljstvo protiv establišmenta.

Stručnjaci stoga upozoravaju kako su europska borba s rekordnom inflacijom i pesimizmom te rat u Ukrajini ključni za razumijevanje sve veće podrške krajnjoj desnici.

- Takve egzistencijalne krize imaju destabilizirajući učinak i dovode do straha, a upravo je strah ‘leglo‘ krajnje desnice. Ljudi su skloni taj strah i bijes pretočiti u radikalno glasačko ponašanje - smatra Carl Devos, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Ghent.

Rat u Ukrajini i rastuće cijene energije možda jesu u drugi plan stavili migracije i politiku identiteta, no to su i dalje ključna pitanja u desničarskim raspravama. A upravo bi kombinacija tih pitanja mogla dovesti do više desničarskih pobjeda diljem kontinenta.

- Krajnja desnica nudi nacionalistička, protekcionistička rješenja za globaliziranu krizu. Pitanje migracija neko vrijeme bilo je izvan dnevnoga reda tijekom pandemije, ali sad se vraća na velika vrata - zaključila je Cathrine Thorleifsson sa Sveučilišta u Oslu.