HAVANA - Bio je idol svih revolucionara, pravi macho, uvijek u uniformi i čizmama s debelom cigarom u ustima, spreman pričati satima pod vrelim suncem.
Uvijek okružen lijepim ženama smijao se u lice čak jedanaestorici američkih predsjednika. Posramio je karizmatičnog Johna Fitzgeralda Kennedyja u Zaljevu svinja razbivši vojnu skupinu ubačenu da ga svrgne s vlasti, bio je nemoguća misija za CIA-u koja ga je, navodno, čak 638 puta pokušala likvidirati. Izazvao je i najveću nuklearnu krizu u povijesti, slao vojsku u ratove za širenje revolucije.
Dobro zdravstvo
Konačno, punih 46 godina bio je gospodar života i smrti na Kubi. To je Fidel Castro, čovjek koji je srušio s vlasti diktatora Fulgencija Batistu i zatim počeo na karipskom otoku graditi “bolji svijet”, komunističku državu koja je trebala postati raj na zemlji. Dijelom je u tome i uspio, Kuba je zemlja s izuzetno kvalitetnim javnim zdravstvom, s velikim brojem školovanih liječnika, i u njoj se i nije tako loše živjelo dok je trajao hladni rat jer je tadašnja Moskva pomagala svog vjernog saveznika u američkom dvorištu.
Problemi u Fidelovu “raju” počinju padom Berlinskog zida i prestankom hladnog rata, kada je nestala pomoć iz Moskve, a domaća, planska ekonomija nije nikako uspijevala nahraniti 11 milijuna stanovnika. No, El Comandante nije odustajao, revolucija se morala nastaviti, a ljudi zadovoljiti s mjesečnim sljedovanjima hrane. Osim, jasno, onih bliskih vlasti, komunističkoj partiji i klanu Castro koji je vodio državu. Fidel je bio sve, čelnik države i partije, a zamjenik na svim pozicijama je bio njegov mlađi brat Raul.
Nekoliko operacija
I onda je uslijedio šok - u srpnju 2006. godine s Kube je svijet obletjela vijest kako je Fidel završio u bolnici zbog problema s abdomenom. Odmah su se javile teorije o tome kako je umro ili da ima neizlječiv rak da bi se konačno saznalo da je bio podvrgnut nizu operacija trbušne šupljine, ali da je preživio zahvaljujući nadljudskim naporima liječnika.
Vlast je prebacio, jasno, na mlađeg brata, a u javnosti se prestao pojavljivati. Stizale su samo sporadično slike, ali sada mršavog, ispijenog starčića koji ne izlazi iz lagane trenirke te većinu vremena sjedi ili leži. Formalno napušta mjesto predsjednika 2008. godine, a ove godine u travnju i čelnika partije. Proteklih su mjeseci sve rjeđi i njegovi tekstovi u službenom partijskom glasilu Granma, što neki pripisuju šoku koji je doživio kad je njegovu prijatelju, venezuelanskom predsjedniku Hugu Chavezu, otkriven tumor.
A sve to vrijeme Raul je jačao svoju poziciju i pomalo počeo uvoditi reforme koje su oslobađale Kubance stiska državne privrede i nastojale otvoriti prostor privatnom poduzetništvu. Iako je riječ o gotovo simboličnim pokušajima, oni su za Kubu uistinu revolucionarni (recimo, mogućnost otvaranja brijačnica) i često u izravnoj suprotnosti s onim što je zagovarao Fidel. Cilj je vrlo jasan - ojačati ekonomiju kako bi se osigurao opstanak komunističkog sustava po uzoru na Kinu. No, veliko je pitanje u kojoj će mjeri taj cilj biti u konačnici ispunjen jer je sasvim jasno da će se Kuba u trenutku Fidelove smrti naći na ozbiljnoj prekretnici: Raul nije mlad (80), a njegov je zamjenik (koji nije iz klana Castro) samo tri godine mlađi. Dakle, i tu je blizak biološki konac.
Castrova ‘mladež’
Među ostalim se političarima koji su sada pri vrhu ne vidi osoba koja bi mogla iskočiti kao novi prijelazni lider. Mnogi stoga prstom upiru u “mladež” klana Castro, ističući Raulova sina Alejandra Espina kao osobu koja bi mogla pokušati očuvati obiteljsku vlast. Kuba bi tako uspostavila komunističku dinastiju kao i Sjeverna Koreja. No, treba uzeti u obzir da bi nestanak braće Castro vrlo vjerojatno katalizirao snažna unutarnja gibanja koja bi dodatno intenzivirali emigranti s Floride pa je vrlo nestankom braće Castro izgledan scenarij prestanka revolucije. Možda je toga svjestan i sam Fidel pa je stoga na slikama sve zabrinutiji.