Dan nakon što je Boris Berezovski , jedan od najpoznatijih Rusa u Ujedinjenom Kraljevstvu, pronađen mrtav u svome domu u engleskom Ascotu, nadležna Thames Valley Police objavila je da nakon iscrpne istrage koju su proveli eksperti za kemijske, biološke i nuklearne materijale nisu pronađeni tragovi takvih supstanci. Naime, činjenica da je Berezovski bio jedan od najvećih neprijatelja Kremlja izazivala je sumnje da ga je zadesila slična sudbina kao i njegovog bliskog prijatelja Aleksandra Litvinenka koji je 2006. preminuo u Londonu od posljedica trovanja radioaktivnim polonijem.
Spor s Abramovičem
Iako razlog smrti tijekom vikenda nije utvrđen, nakon što u njegovom domu nisu pronađeni dokazi trovanja, sve su glasnije tvrdnje da si je 67-godišnji Boris Berezovski sam oduzeo život. Njegov glasnogovornik Lord Bell rekao je da je posljednjih mjeseci njegov klijent bio vrlo depresivan, ne samo zbog gubitka novca nego i zbog činjenice da se njegov povratak u rodnu Rusiju činio sve neizglednijim.
Iako je u Britaniji živio od 2000. godine, nakon što je zbog razmirica s Putinom bio prisiljen napustiti Rusiju, s Borisom Berezovskim britanska javnost pobliže se upoznala tek prošle godine kada je njegov sudski spor protiv vlasnika londonskog nogometnog kluba Chelsea Romana Abramoviča punio stranice britanskog tiska. Iako je bio odlučan u nastojanju da od Abramoviča sudskim putem dobije 3,2 milijarde funti zbog nepravilnosti u postavljanju cijena dionica ruske naftne kompanije Sibneft, jedan od najvećih Putinovih neprijatelja izgubio je spor. Nakon gubitka spora protiv Abramoviča koji ga je, procjenjuje se, stajao na desetke milijuna funti, ostavila ga je i djevojka, 43-godišnja Elena Gorbunova, što ga je stajalo dodatnih 200 milijuna funti.
Baš kao što je njegov konačni kraj ruskog karaktera - slavenska tragedija sa sumnjivim sastojcima, takav je i uzlet jednog od prvih ruskih oligarha. Beživotno tijelo 67-godišnjeg Berezovskog u kadi je pronašao njegov tjelohranitelj. Nakon dolaska liječnika, nešto prije 16 sati, proglašen je mrtvim.
Boris Berezovski bio je jedan od najeminentnijih predstavnika procvjetalog ruskog biznisa. Bivši profesor matematike obogatio se uvozom Mercedesa, no ozbiljniju karijeru odredilo mu je prijateljstvo s Borisom Jeljcinom koje mu je omogućilo pristup najvećim poslovima postsovjetske Rusije. Bio je jedan od prvih zvijezda poslovnog modela “loans for shares” (krediti za udjele), ključnog za stvaranje oligarha devedesetih. Prema istom modelu, šačica odabranih posuđivala je Jeljcinu desetke milijuna dolara kako bi se domogla državnih tvrtki. Poslovnom carstvu Borisa Berezovskog pripadala je i najveća nacionalna televizijska mreža ORT, što je bilo korisno za političke ambicije predsjednika i njegovih ljudi. Naklonost Jeljcina, među ostalim, uključivala je žmirenje vlasti nad neisplaćenim porezima, izvlačenjem novca iz tvrtki i slične pogodnosti s vrlo upitnom legalnošću.
Sukob s Putinom
U vrijeme ovakve kooperacije, Rusija je polako, ali odlučno, postajala kraljevina oligarha. Njihov naziv, izveden od starogrčkog pojma “vladavina nekolicine” nikad nije bio točniji. S arogantnim nastupom, samosvjesni i glasni, rado su se hvalili činjenicom da imaju veće moći od predsjednika Jeljcina. Takav medeni mjesec ruski su siloviki - moćnici uživali do trenutka kada je na političkoj pozornici Jeljcina zamijenio Vladimir Putin. Putin je, naime, odlučio vlast iz ruku oligarha preuzeti u svoje ruke. Na njegovoj meti najprije su se našli oni najnepopustljiviji, najneposlušniji i najglasniji, među kojima i Boris Berezovski. Uslijed zategnutog odnosa s predsjednikom, Berezovski, uvjeren da mu prijeti sigurno smaknuće, zatražio je azil, najprije u Francuskoj, da bi se potom skrasio u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Okružen kamerama
U posljednjih nekoliko godina izmakao je nekoliko pokušaja ubojstva, među ostalim i bombe postavljene u automobilu koja je usmrtila njegova vozača. Svoje posljednje godine proveo je kritizirajući Kremlj i trošeći goleme količine novca na sudske procese i skupi životni stil. Strah od Putina nikad ga nije napuštao, zbog čega je svoj engleski dom opremio laserskim monitorima, kamerama i prozorima otpornima na metke. Neposredno prije smrti, dao je intervju za Forbes u kojemu je priznao da je njegov život izgubio svaki smisao te da se želi vratiti u Rusiju.
Ruski mediji ne pokazuju osobito žalovanje za preminulim bivšim oligarhom. Komsomolskaya Pravda opisala ga je kao “majstora kaosa”, Moskovsky Komsomolets kao “zlog genijalca.” Novaya Gazeta piše da je Boris Berezovski Rusiju promatrao kao šahovsku ploču “u kojoj je samo njemu treba biti dopušteno pomicati pijune”. Mišljenje Rusa možda najbolje opisuje komentar koji je jedan tvornički radnik dao BBC-ju: “Što manje oligarha, to bolje za nas”.