Luđak je sanjao o potpunom uništenju New Yorka.
Njegova mašta ugledala je apokaliptične scene gorućih neboreda, urušenih zgrada, prestravljenih ljudi kako ulicama bježe u panici, a u isto vrijeme njihovi bogovi kapitalizma i demokracije ne mogu ih spasiti.
Ako ste pomislili da se radi o monstruoznim vizijama ubijenog vođe al-Qa'ide uoči napada na blizance WTC-a koji se 9. rujna 2001. godine krvavim slovima upisao u povijest čovječanstva, prevarili ste se, barem što se tiče ove priče.
Naime, 56 godina prije Osame bin Ladena iste uništavalačke vizije imao je i nacistički vođa Adolf Hitler.
On je od svojih znanstvenika i inženjera zahtijevao pronalazak načina kako doprijeti do američkog tla i bombama posijati teror i užas.
Među idejama koje su osmislili bili su i avioni samoubojice koji bi ponirali u srce Manhattana, plan čiji ishod neodoljivo podsjeća na užasne scene viđene 9. 11.
Iako nikad nisu bili niti blizu izvršenja zlokobnog plana, žestina kojom su slijedili Hitlerovu viziju tijekom većeg dijela desetljeća zaprepašćuje.
Hitler godinama nije htio provocirati Amerikance i riskirati njihovo priključenje saveznicima u borbama protiv nacista na europskom tlu. Javno je izjavio kako Njemačka nema prekooceanskih ambicija, te da Amerikance smatraju prijateljima.
No, privatno, prezirao je američku demokraciju, njezinu vjeru u privatnu slobodu, njezinu mješavinu rasa i njezine brojne židovske bankare.
Kako je on zamišljao, nakon pokoravanja zapadne Europe i uništenja Sovjetskog Saveza, na svijetu će preostati samo dvije supersile - Njemačka i Sjedinjene Države. Rat za dominaciju bio je neizbježan i Hitler je bio odlučan dočekati ga pripremljen.
1937. godine dizajner zrakoplova Willy Messerschmitt predstavio je Hitleru maketu golemog dalekometnog bombardera kojeg je razvijao u svojoj tvornici u Augsburgu.
Div s četiri motora, Me 264, bio je namijenjen za potporu operacijama njemačkih podmornica u Atlantiku. No, kako je Messerschmitt kazao Führeru, bombarder posjeduje potencijal za let do američke obale.
Hitler je Messerschmittu naredio da prikazanu maketu u realnoj veličini pretvori u funkcionalni zrakoplov. Iako svega 34 godine nakon prvog leta braće Wright, tehnologija je godinama doživljavala goleme uspone. Čovjek je od tada konstantno proizvodio veće i brže zrakopove koji su u zraku mogli ostati dulje vrijeme.
Ali ipak, je li bilo moguće dizajnirati zrakoplov koji će u jednom letu stići do New Yorka, izbaciti 3 tone smrtonosnog tereta, i vratiti se natrag u bazu?
Hitlerovi inženjeri su se bacili na posao. Trebao im je zrakoplov koji je izuzetno lagan za prekooceanske udaljenosti, ali ipak dovoljno čvrst da može ponijeti bombe i brz da bi se mogao obraniti. Svi ti uvjeti imali su jedan golemi problem - aerodinamiku.
Jedno od rješenja bilo je pronaći bazu bliže Americi s koje bi nacisti mogli uzletjeti. Hitler je ubrzo nakon toga naredio osvajanje Islanda. Ipak, taj plan je zaustavljen jer su Amerikanci, iako i dalje neutralni, shvatili "na koju stranu puše vjetar" pa su 1941. preuzeli obranu Islanda.
Messerschmittovi inženjeri vratili su se crtanju planova, njihov zrakoplov je ipak trebao preletjeti čitav put.
Krajem te godine dogodio se napad na Pearl Harbor i Amerika je službeno ušla u Drugi svjetski rat.
Messerschmitt Me 264
Hitlerova mržnja prema Amerikancima sad se još više rasplamsala. Kako projekt "Amerika Bomber" i dalje nije zaživio, Hitler se odlučio za drugu taktiku.
U svibnju 1942. godine, četvorica njemačkih komandosa iskrcali su se iz podmornice na Long Islandu, svega nekoliko kilometara od New Yorka. Odjeveni u civile uz sebe su imali dinamit. Uzeli su vlak do grada i odsjeli u hotelu.
No, prilikom iskrcavanja zamijetila ih je Obalna straža, koja je upozorila FBI. Započela je intenzivna operacija hvatanja. Srećom, jedan od komandosa, John Dasch, predao se američkim vlastima i cinkao ostale članove svoje jedinice, kao i članove druge koja se iskrcala na Floridi.
Šef FBI-ja, J. Edgar Hoover, na sva se zvona hvalio uspješnim rezultatom operacije. Njihova misija, kako je kazao Hoover, bila je raznijeti tvornice streljivom.
No, ono što je zatajio, zbog straha od masovne panike, bila je činjenica da su u stvari mete njemačkih komandosa bili civilni ciljevi - poput Grand Central Stationa. Hitlerovi saboteri došli su na korak do neviđenog terorističkog udara na New York.
Za to vrijeme u Njemačkoj prototip Me 264 konačno je uzletio ali se dokazao nestabilnim i gotovo nemogućim za pilotiranje. Također, veliki nedostatak bio je i nerijetko otpadanje motora sa zrakoplova.
Njemačkoj su hitno trebale nove ideje.
Poručnik Viktor von Lossberg iznio je smio plan. Dobrovoljno se javio da upravlja pomorskim zrakoplovom do polovice Atlantika gdje bi sletio na ocean, povezao se s podmornicom, uzeo gorivo i bombe, te nastavio prema američkoj obali. Prilikom povratka opet bi se povezao s podmornicom, napunio tankove gorivom i trijumfalno se vratio u Njemačku. Von Lossberg je obećao Hitleru da će prvo bombardirati židovsku četvrt.
Dobio je odobrenje iz Berlina, ali uslijedio je povratak u stvarnost. Naime, za uspješnu izvedbu plana ključna stvar bila bi mirna površina oceana, zbog čega je akcija za vrijeme zime odbačena. Akcija je pauzirana do proljeća 1944., ali do tada američka mornarica već je potisnula većinu njemačkih podmornica iz Atlantika, i Lossbergov plan je potonuo bez traga.
Ali Hitler je i dalje žudio za udarom na New York zbog čega su nacisti posezali za očajničkim idejama. Njemačka je već imala zrakoplov sposoban za prelijetanje Atlantika, putnički Condor.
Condor je 1938. godine uspostavio prvi direktan let od Berlina do New Yorka bez slijetanja. Trajao je mukotrpnih 25 sati.
Dr. Fritz Nallinger iz Daimler-Benza smislio je radikalan prijedlog.
Napuniti Condora eksplozivom i njime doletjeti ne samo do New Yorka, već doslovno u New York. Pilot bi posljednju dionicu leta programirao i iskočio padobranom u sigurnost.
No, kakvog li slučaja, i Amerikanci su eksperimentirali s istom taktikom. No njihov cilj nije bio Berlin već raketna postrojenja iz kojih su nacisti gađali London i ostale gradove u Britaniji.
To je bila riskantna, i kako se pokazalo, neuspješna taktika. Sve u svemu, Amerikanci su lansirali 19 takvih misija i četiri pilota su poginula, među kojima i Joe Kennedy, stariji brati kasnijeg predsjednika SAD-a JFK-a, ali niti jedna meta nije uništena. Projekt je napušten.
Njemački ekvivalent nikad nije zaživio. Condor je proglašen presporim pa bi ga američki lovci lako srušili.
No neuspjeh još jednom nije zaustavilo Hitlera.
S obzirom da su piloti Luftwaffea gubili bitku protiv saveznika, oni koji bi ostali bez streljiva počeli su se zalijetati u američke bombardere, suicidalna taktika koju su kasnije na Pacifiku upotrijebili japanski kamikaze.
To je Nallingeru dalo novu ideju. Izgraditi grdosiju od aviona s golemim rasponom krila, ispod kojih bi se nalazilo pet malenih samoubilačkih aviona kojima bi upravljao samo jedan pilot.
Grdosija bi doletjela do New Yorka, a tada bi se maleni avioni s bombama otkačili od nje i poletjeli prema Manhattanu.
No takva ideja je stigla prekasno. S obzirom da je Treći Reich gubio rat na svim poljima vojnici više nisu imali dovoljno snažnu nacističku volju da bi dali svoje živote u takvoj misiji.