JEDNA JOJ JE NEPRIJATELJICA, DRUGA JE NAPUŠTA, A TREĆA JE ŽELI SPASITI Ove tri žene definiraju budućnost Europske unije

Na pitanje zašto u politici i biznisu, za razliku od, primjerice, znanosti, i dalje ima znatno manje žena nego muškaraca - i još su lošije plaćene - možda bi se mogao prispodobiti odgovor iz jedne druge priče. Salman Rushdie je u svom eseju objavljenom 2006. godine objasnio - i dodatno razbjesnio islamske religijske učenjake - da je podvrgavanje žena uspostavljeno kao dio muslimanskog sustava zbog straha koji prema njima osjećaju muškarci.

Samo muškarci

A da prispodoba nije bez argumenata i izvan muslimanskog svijeta, lijepo je objasnila Christine Lagarde kad je prepričavala kako je postala prva žena na čelu Međunarodnoga monetarnog fonda. Oko nje samo muškarci, žena uopće nema. "I sad se ja, žena, moram pred tim muškarcima, koji su cijeli život okruženi samo muškarcima, dokazati", pričala je Lagarde. I tako postala jedna od žena koje danas upravljaju svijetom. I kojih je sve više i više i zbog toga je na svijetu sve bolje i bolje - glad, ona koja nije izazvana djelovanjem čovjeka, prvenstveno muškaraca, primjerice u Južnom Sudanu gdje ratuju dva bivša najbolja prijatelja, predsjednik i potpredsjednik, gotovo da je iskorijenjena. Evo još jednog primjera. Možete lako naći popis brojnih muških čelnika država koji su koristili sve moguće proceduralne i pravne makinacije kako bi produljili svoju vlast. Ne treba ići daleko, tu su Putin, Erdoğan, Lukašenko. Jedina žena koja je vladala dulje od deset godina je Ellen Johnson Sirleaf, predsjednica Liberije. I sve po zakonu, bez makinacija.

Lagarde sjajno vodi MMF, Ellen Johnson Sirleaf smirila je svoju zemlju nakon kaosa koji je ondje proizveo ratni zločinac Charles Taylor. Američki predsjednik Donald Trump je svima na svijetu pokazao da je ozbiljan mizogin. Dijelom i zbog toga je tijekom predizborne kampanje obećao da će smijeniti Janet Yellen, čelnicu američkih Federalnih rezervi (Fed).

Žena i Putin

A onda, kad se malo bolje zagledao u njezin posao, poručio je kako bi možda ipak trebala ostati na svome mjestu. Njegov nesuđeni veliki prijatelj Vladimir Putin vjerojatno je svjestan da ga je u jeku pada cijena nafte i zapadnih sankcija spasila - žena. Elvira Nabiulina, čelnica ruske središnje banke, svojim je mjerama maksimalno ublažila negativan utjecaj ekonomskog kraha na stanovništvo. Europsku diplomaciju, pak, već u drugome mandatu vodi žena, sada Federica Mogherini, i diplomatski krugovi imaju samo riječi hvale za njezino djelovanje. Ako, pak, španjolski socijalisti na svom skorom kongresu također ocijene da je situacija kritična i da je potrebna žena da je riješi, tada se otvara mogućnost da na čelo vlade dođe Susana Díaz, žena bez dlake na jeziku, odlučna političarka.

No, dok se španjolski socijalisti ne dogovore o njoj, europska je budućnost u rukama triju žena i triju izbora. I sve će se razriješiti vrlo brzo, do kraja rujna. Tada ćemo znati kako izgleda politička arhitektura Europe - dakle, ne samo Unije - i koje su opcije pred Europskom unijom.

Oni bi euro

Prvi je i najgori scenarij pobjeda Marine Le Pen na francuskim predsjedničkim izborima. Iako se početkom godine činilo da je ipak sazrela kao političarka te da u njoj ima dovoljno razuma da prihvati realnost, od 4. travnja su se stvari stubokom promijenile. Redefinirala je tako svoju staru tezu o obaveznom napuštanju eurozone dijelom i zbog toga što je anketa pokazala da 72 posto Francuza ne želi ostati bez eura. A i svoje ideje o napuštanju EU malo je ublažila. Ali, onda je uslijedila televizijska debata u kojoj su je oštro napali svi njezini protukandidati pa je zavapila: "Zar sam na policijskom ispitivanju?" Javnost nije bila zadovoljna njezinim odgovorima i počeo je pad u anketama pa je Le Pen zaključila da se mora vratiti svom radikalnom biračkom tijelu koje je, kako procjenjuje, dovoljno da je ubaci u drugi krug. Vratila se i antisemitizmu, a nastupi su se počeli pretvarati u zapjenjene napade na sve i svakoga. Protivnik svih protivnika je opet EU. I takva bi Le Pen mogla postati predsjednica Francuske.

Izvor kriza

Vjerojatno bi se dobro slagala s Theresom May jer bi pokušala izvesti "Frexit", čime bi Londonu omogućila da proces izlaska ide gotovo prema njegovim željama. May je, pak, upravo zbog toga da bi imala punu slobodu u vođenju pregovora sazvala prijevremene izbore. I kako bi se riješila svih onih muškaraca koji joj u sadašnjoj vladi rado bacaju klipove pod noge. No, May je svjesna da bi "lepenovska Francuska" bila nestabilna, ekonomski slaba, pa i mogući izvor kriza. Ono, pak, što je ključno, jest to da je Marine Le Pen zagovornica granica i carina, a Theresa May bi silno htjela što slobodnije trgovinske odnose s kontinentom.Upravo se zato i ona nada da će se Le Pen poskliznuti, a da će s druge strane stola, uz uvijek žovijalnog i spremnog žene pomilovati po donjem dijelu leđa Jean-Claudea Junckera, biti i Angela Merkel.

Tko god, osim Le Pen, pobijedio u Francuskoj, prihvatit će njemačku agendu jer su joj i Emmanuel Macron i François Fillon tijekom kampanje otišli "na noge". Macron sada diže glas protiv njemačkog suficita, ali time samo podsjeća na Trumpa. May zna da će s Merkel moći računati na čistu igru i jasne dogovore, ali i da će to biti najteži mogući posao. Jer, njemačka će kancelarka postaviti čvrsta pravila igre i od njih neće odstupati jer je u poziciji da diktira: ekonomski je moćnija od Britanije, a imat će snažnu podršku ostalih 26 članica. No, moći će i računati da će, koliko je do Merkel i EU, cijeli proces izlaska završiti na vrijeme. U Bruxellesu zato svijeće pale da Le Pen izgubi, da May ojača poziciju, a u Njemačkoj se puno toga neće promijeniti ni s protukandidatom Martinom Schulzom, socijaldemokratom. Ali, svi bi ipak radije Merkel, žena je, čvršća i odlučnija. A to je sada potrebno.