Vrlo je frustrirajuće i strašno sam bijesan što je takav tip umro u vlastitom krevetu, u dubokoj starosti - rekao je za Jutarnji list poznati “lovac na naciste” Efraim Zuroff, direktor jeruzalemskog ureda Centra Simon Wiesenthal, nakon što je obznanjeno da su sa svoje liste najtraženijih nacističkih zločinaca maknuli Aloisa Brunnera, za kojeg se sada smatra da je umro prije nekoliko godina u Siriji, vjerojatno 2010., kada je imao punih 98 godina.
Alois Brunner je prema Simonu Wiesenthalu bio najgori od zlikovaca koje su tražili, gori i od Adolfa Eichmanna. Riječ je o Eichmannovoj desnoj ruci, čovjeku koji je u djelo provodio sve ono što su tvorci “konačnog rješenja židovskog pitanja” zamislili. Taj kapetan SS-a odgovoran je za deportacije više od 129.000 Židova u logore smrti, a nakon rata desetljećima je živio u Siriji.
Antisemitski intervjui
Tamo ne samo da se nije skrivao, nego je podučavao sirijski režim metodama mučenja i davao intervjue u kojima je govorio da su “Židovi izaslanici vraga i smeće koje je zaslužilo da umre” te “da Austrijanci trebaju biti presretni što im je Beč oslobodio Židova”.
- To je najgori dio priče o Brunneru, što je nije pokazao ni trunčicu kajanja za svoje zločine, naprotiv. Javno je govorio da bi sve ponovio kada bi mu se ukazala prilika. Riječ je o fanatičnom antisemitu i nacistu. Poznata je teza židovske intelektualke Hanne Arendt, koja je pratila suđenje Adolfu Eichmannu, da on predstavlja banalnost zla - koja je po meni, usput rečeno, potpuno promašena - ali za Brunnera se tako nešto ni izbliza ne bi moglo reći - poručuje Zuroff. Brunner je rođen 1912. u tadašnjem Nadkutu, a današnjem Rohbrunnu u austrijskom Gradišću. Sa 19 godina pridružuje se austrijskom ogranku Nacional-socijalističke njemačke radničke partije, nacističkoj stranci, i nakon pola godine ulazi u paravojno krilo SA. Nakon Noći dugih noževa 1934., kada je Hitler izbrisao SA, priključuje se SS-u, a 1938. odlazi u Njemačku i priključuje se Austrijskoj legiji. Poslije pripojenja Austrije Njemačkoj, vraća se u rodnu zemlju i u Željeznom postaje činovnik u mjesnom uredu za agrarnu politiku.
Osobno ubio Židova
Uspon u nacističkoj hijerarhiji počinje kada ulazi u bečki Središnji ured za židovsku emigraciju. Odmah se baca na deportaciju i u listopadu 1942. potpisije izvješće koje je zaključeno sa: “Wien ist judenfrei” (Beč je slobodan od Židova). Povjesničarka Gertrude Schneider svjedočila je kako je Brunner za transporta Židova u Rigu osobno pogubio čovjeka po imenu Siegmund Bosel.
Špijun njemačkog BND-a
- Zavezao je Bosela, koji je bio u pidžami, za stranicu vagona i prekoravao ga da je profiter. Starac ga je molio za milost; bio je bolestan i bilo je užasno hladno. Napokon je Brunner zaustavio okrutnu igru i ustrijelio ga. Ušao je u vagon i pitao je li netko nešto čuo. Kada su ga uvjerili da nisu čuli ništa, izgledao je zadovoljno i otišao je - prisjećala se Schneider.
U listopadu 1942. ga Eichmann povlači u Berlin odakle deportira 56.000 Židova i do siječnja 1943., kada odlazi u Grčku odakle u smrt šalje još 50.000 ljudi, stječe čin SS-ova Hauptsturmführera. Nakon sloma nacističkog režima iz Linza bježi u München.
Uhićenje je uspio izbjeći zbog zamjene identiteta - umjesto njega uhapšen je Anton Brunner iz bečkog ureda za židovska pitanja, koji je osuđen i obješen zbog zločina prezimenjaka. Pod lažnim se imenom zapošljava kao vozač za američku vojsku, a od 1947. radi u tvrtki Karl Funke. Kada je izabran u sindikat, otkriven mu je pravi identitet, ali se nije dogodilo apsolutno ništa.
Živio je u Essenu pod imenom Alois Schmaldienst sve do 1954. Njemačku je prije tri godine potresao skandal kada je otkriveno da su djelatnici tajne službe BND uništili 581 stranicu dosjea o Brunneru, jer je, čini se, radio za njih kao doušnik. Preko Rima i Egipta i s lažnom putovnicom Međunarodnog Crvenog križa dokopao se Sirije, gdje je radio kao zastupnik pivovare DAB. Sirijska tajna služba ispituje ga 1960. u želji da ga angažira kao savjetnika za židovska pitanja.
Dva pisma bombe
Režim Hafeza el-Assada, oca današnjeg vođe Bašara, podučavao je najboljim tehnikama mučenja. Sirijska vlada štitila ga je od izručenja tvrdeći da takve osobe nema na njihovom teritoriju, a do njega nije uspio doći ni izraelski Mossad, osim što su mu 1961. i 1980. dopremili dva pisma-bombe, zbog kojih je ostao bez oka i tri prsta.
EFRAIM ZUROFF, LOVAC NA NACISTE:
Oni su u arapskim zemljama heroji
Brunner nije bio ignoriran - objašnjava za Jutarnji Zuroff - ali mora vam biti jasno da takvi ljudi, kada završe u arapskim zemljama, nisu zločnici, nego ih se tretira kao heroje. Jer je ubijao Židove. Ovdje pričamo o muslimanskim režimima koji nemaju predodžbu zapadnjačkih vrijednosti i rezoniraju na sljedeći način: ubijao je Židove i sada treba pomoć, pomozimo mu - tumači Zuroff.U međuvremenu, dvaput je u odsutnosti osuđen na smrt, jednom na doživotni zatvor, Njemačka je za informacije koje bi dovele do uhićenja nudila 500.000 maraka, a Austrija 50.000 eura sve do 2007. Unatoč svemu, do ranih 90-ih Brunner je živio u Damasku, na adresi Rue Haddad broj 7, susretao se s njemačkim državljanima, davao intervjue, fotografirao se...
Posljednjih godina bio je najtraženiji nacistički zločinac, ali nije bilo pouzdanih informacija o tome je li uopće još živ. Informaciju da je umro Zurof ocjenjuje “99 posto točnom”, došla je od pouzdanog bivšeg pripadnika njemačke tajne službe koji je bio stacioniran na Bliskom istoku. Iako je isti izvor ustvrdio da je Alois Brunner, koji bi prekjučer napunio 102 godine, pokopan u Damasku, lokacija groba se ne zna zbog građanskog rata i teško da će ikada forenzički biti potvr-đeno da je uistinu riječ o njemu.
- Ne znamo što je radio posljednjih godina, ali pošto je umro u vrlo poznoj dobi, pretpostavljam da nije radio ništa više od pukog preživljavanja. U sirijskom građanskom ratu teško da je mogao sudjelovati, jer je u trenutku kada je Bashar al-Assad došao na vlast već bio prestao raditi sa sirijskom vladom - kazao je Zuroff.
‘Nema goreg od napola odrađenog posla’
Brunner je, dok se gorljivo bavio konačnim rješenjem židovskog pitanja, našao vremena i za pljačkanje namještaja, novca i umjetnina iz domova deportiranih. U srpnju 1943. odlazi u Pariz, gdje je bio zadužen za sabirni centar Darcy, odakle je u Auschwitz poslao najmanje 22 kompozicije vlakova. Bio je sistemati-čan, saslušavao je svakoga kako bi doznao imena rođaka i tako pohvatao što više ljudi. O kolikom se fanatiku radi pokazuje podatak da je, kad se njemačka vojska već povlačila iz Pariza 24. srpnja 1944., organizirao deportaciju 1327 židovske djece iz Pariza, jer da “nema ničega goreg od napola odrađenog posla”. Kada je bježao iz Pariza u svoj je vlak ugurao još 51 Židova. Iz Francuske je deportirao 23.500 osoba. Eichmann ga šalje u Slovačku, odakle je u posljednjim danima Trećeg Reicha u smrt poslao još 13.500 Židova.