Sutkinja u američkoj saveznoj državi Virginiji osudila je tinejdžere koji su povijesnu zgradu afroameričke škole u Ashburnu išarali pogrdnim rasističkim, antisemitskim i vulgarnim grafitima, svastikama i natpisima white power (ali i black power) te, na prijedlog tužiteljice, odredila da tijekom sljedećih 12 mjeseci moraju pročitati po jednu knjigu s popisa od njih 35, na temu rasizma, antisemitizma i ravnopravnosti među spolovima. Neobičnu kaznu izrekla je Avelina Jacob koja se složila s preporukom tužiteljice Alejandre Ruede, koja dolazi iz obitelji bibliotekata, te je odlučila da će ova mjera biti korisnija od uobičajenog društveno korisnog rada.
Na popisu 35 knjiga s kojeg je pet maloljetnih vandala moglo birati nalaze se, između ostalih, ‘Boja purpura’ Alice Walker, ‘Vještice iz Salema’ Arthura Millera, ‘Gonič zmajeva’ Khaleda Hosseinija i ‘Noć’ Elieja Wiesela. Osim toga, morali su pogledati 14 filmova, posjetiti dva muzeja i napisati referat kako bi ih se potaknulo da poštuju rodove, rase i vjere.
Odonda je prošla godina dana. S obzirom da su ispunili obavezu, tužiteljstvo je u siječnju odustalo od kaznenog progona. Kako se radi o maloljetnim tinejdžerima u dobi od 16 i 17 godina, njihovi identiteti nisu otkriveni, a iz ureda tužitelja rekli su da su dvojica dječaka bijele boje kože, a trojica tamnoputa.
Što su naučili?
Jedan od njih pristao je za New York Times otkriti koliko je ta mjera utjecala na njega i je li što naučio. Od ponuđenih knjiga pročitao je ‘Goniča zmajeva’, priču o prijateljstvu smještenu u Afganistanu, ‘Ubiti pticu rugalicu’ spisateljice Harper Lee, ‘América’ (‘The Tortilla Curtain’ u izvorniku) T. C. Boylea o meksičkom paru koji pokušava izgraditi život u Kaliforniji i ‘Svijet se raspada’ o životu u Nigeriji autora Chinue Achebea. No, u referatu je napisao da su ga se najviše dojmile ipak ‘12 godina ropstva’ Solomona Northupa, o slobodnom muškarcu crne boje kože koji je otet i prodan u roblje u Louisiani, i spomenuta Wieselova ‘Noć’.
Tinejdžer u referatu piše da u vrijeme kad je šarao po školi nije baš znao što svastika predstavlja i znači, ali da se sad to promijenilo. ‘Ne više. Bio sam u krivu. To jako puno znači ljudima koje je povrijedila. Podsjeća ih na najgore situacije, gubitak obitelji i prijatelja. Podsjeća ih na bolove i mučenje, psihološko i fizičko. Osim toga, podsjeća ih kako ljudi mogu biti puni mržnje i kako svijet može biti nepravedan i okrutan’, napisao je u referatu.
Danas na svastiku gleda kao na ‘simbol ugnjetavanja i uvjerenja da je bijela rasa nadmoćnija od ostalih, što nije istina’. Dodao je da su u školi to područje na satu povijesti obrađivali samo nekoliko dana: ‘Nisam znao u kakve je mračne ponore zapadala ljudska rasa u povijesti. Osjećam se posebno grozno što su se ljudi loše osjećali zbog mene. Prema svima se trebamo odnositi jednako, neovisno o rasi, vjeri, spolu ili seksualnoj orijentaciji. Potrudit ću se da se više nikad ne dogodi da budem ovako neinformiran’, napisao je mladić.
Ashburn Colored School otvorena je 1892., 30 godina poslije američkoga građanskog rata kako bi se afroameričkoj djeci omogućilo školovanje.
Od slučaja Ashburn kazna čitanja knjiga izrečena je u još nekoliko slučajeva u SAD-u, uključujući jedan protiv 14-godišnjakinje koja je crnoj učenici prijetila lasom i vješanjem. Sutkinja je napravila popis od 36 knjiga.
'Tek ako shvate u čemu su pogriješili, problem se može riješiti'
Khaled Hosseini, autor ‘Goniča zmajeva’, rekao je za NY Times da se nada da je tinejdžer uspio prerasti razmišljanje ‘mi protiv njih’: ‘Uživljavanje u likove koji se razlikuju od nas rasom, vjerom ili kulturom, pomaže nam da osjetimo bezuvjetnu povezanost koja postoji među nama ljudima generalno. Knjige nam omogućuju da se vidimo u drugome. One nas transformiraju. Nadam se da je moja knjiga mali korak u transformaciji ovog mladog čovjeka.’
Mnogi u lokalnoj zajednici nisu bili zadovoljni kaznom za dječake i smatrali su da ‘to nije kazna nego nagrada’. Osobito stoga što se radi o području sa bremenitom poviješću. Smatrali su da se tako ne može riješiti problem rasizma koji je očito diljem Amerike još uvijek prisutan. S druge strane, ima i onih koji misle da je kazna pun pogodak.
‘Apsolutno mislim da to ima smisla. Čini mi se da oni uopće nisu shvaćali u čemu su pogriješili, a to ne pomaže rješenju problema. Tako ih samo učimo da drugi put budu pametniji da ih ne uhvate’, rekla je jedna od učenica škole Shailee Sran (16).
Ovo nije ni prvi slučaj takve kazne. Prije dvije godine sudac u Italiji osudio je petnaestogodišnjakinju da pročita 30 feminističkih knjiga i ‘shvati štetu koja joj je nanesena kao ženi’ nakon što je otkriveno da je sudjelovala u lancu dječje prostitucije. Tridesetpetogodišnjak koji je platio djevojčici za seksualne usluge, osuđen je na dvije godine zatvora i nije morao pročitati niti jednu knjigu. Autorica jedne od knjiga s popisa Adriana Cavarero nakon toga je izjavila da bi bilo bolje da je njezinu knjigu morao pročitati osuđenik.