Jednom muškarcu u Nizozemskoj dopušteno je da okonča svoj život eutanazijom, nakon što je rekao da više ne želi živjeti kao alkoholičar, piše Independent.
Svoj posljednji dan života Mark Langedijk je proveo tako da je "jeo sendviče sa šunkom i sirom, pio, pušio i smijao se" prije nego je doktor u 15:15 sati, 14. lipnja ove godine, stigao u dom njegovih roditelja, piše magazin Linda. Liječnik je potom objasnio proceduru Marku i njegovoj obitelji, rekao mu da legne u krevet i bude miran, ispričao je brat preminulog.
- U tom trenutku svi smo počeli plakati, moji roditelji, zapravo svi, čak i Mark. Kroz suze smo rekli jedni drugima koliko se volimo, da će sve biti u redu, da ćemo brinuti jedni za druge i da ćemo se ponovno vidjeti i zagrliti jedni druge. Da nije bilo toliko strašno, bilo bi lijepo - rekao je Markov brat Marcel. Upravo je on ispunio bratovu želju i ispunio obrazac za eutanaziju koji je potom odobrio liječnik iz pokreta "Potpora i savjetovanje o eutanaziji" iz Nizozemske.
- Markove oči potom su se okrenule i duboko je uzdahnuo posljednji put. Doktor Marijke mu je potom dao i treću injekciju, a njegovo je lice izgubilo boju. Moj brat bio je mrtav - zaključio je potresno sjećanje Marcel Langedijk.
Marcel je za magazin Linda napisao da je njegov brat imao sretno djetinjstvo puno ljubavi oba roditelja. No, prije osam godina otkrio je obitelji da je postao ovisan o alkoholu, što je postalo ozbiljan problem u njegovom životu.
- Ja sam bio posebno ljutit na Marka. Ispočetka smo činili što i većina drugih ljudi radi - pomogli mu. Moji roditelji su učinili sve što je u ljudskoj moći da spase Marka - rekao je Marcel.
No, u osam godina ništa se nije promijenilo iako je Mark čak 21 put bio na rehabilitaciji. Usprkos tome, njegovi su roditelji i dalje vjerovali da može ozdraviti, izliječiti se od svoje teške ovisnosti. Naposljetku je on sam bio taj koji je izgubio vjeru. Rekao je svojoj obitelji da želi umrijeti, što su oni isprva uzeli sa zrnom soli. Ne i Marcel, koji je svojeg brata prijavio na eutanaziju i tako započeo proces koji je okončan smrću.
Nizozemska je prije 16 godina donijela zakon o eutanaziji, koji dopušta okončanje života ljudima koji "neizdrživo pate", bez mogućnosti da ozdrave. Samo prošle godine je više od 5500 ljudi okončalo svoj život zahvaljujući tom zakonu, a jedna od tih bila je i osoba koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja i patila od teške anoreksije, kronične depresije i halucinacija, navodi Independent.
Zastupnica britanskih konzervativaca Fiona Bruce je smrt gospodina Langedijka istaknula kao primjer zašto se eutanazija nikad ne smije dozvoliti u Velikoj Britaniji, tvrdeći da ovisnicima o alkoholu treba potpora i tretman, a ne eutanazija.
Brat preminulog joj je preko Independenta odgovorio da stvari nisu tako jednostavne:
- Možete zatvoriti oči pred problemom i kazati da se svakoga može izliječiti, ali činjenice govore suprotno. Moj brat je patio od depresije i anksioznosti i to je nastojao "izliječiti" alkoholom. Dolazi iz normalne obitelji i sigurno nije želio da se ovo dogodi. On nije odabrao lakši način za rješenje, samo humaniji. Ako to smeta gospođu Bruce - šteta. Ja sam sretan što moj brat nije trebao skočiti pod vlak ili provesti još nekoliko godina u agoniji prije nego premine od posljedica svoje ovisnosti - ispričao je Marcel.
- Alkoholizam i depresija su bolesti, jednako kao i rak. Ljudi koji boluju od njih trebaju humani način da ih riješe. Nije da mi u Nizozemskoj idemo okolo i ubijamo ljude. Mojem bratu je trebalo godinu i pol i različite poteškoće da to napokon učini - zaključio je Marcel Langedijk.